Tribina Zdravka Tomca i Mire Kovača

Sinoć 22. studenoga na Tribini „Oči u oči“ (dvorana Kaptol 27) u krcatoj dvorani govorili su vrlo otvoreno o najljućim problemima RH i stanju nacije dvojica respektabilnih ljudi. Zdravko Tomac kao voditelj i sugovornik i Miro Kovač, sada kako je sam rekao, samo zastupnik u Hrvatskom saboru. Strastveni stav Zdravka Tomca i otvoreno pozivanje na otpor jasnim opasnostima kojima je izloženo hrvatsko društvo, ponajviše većinski narod, upotpunjen je njegovim vrlo pouzdanim iskustvom dugogodišnjega političara kao i poznavanjem mentaliteta s kojima se nosimo već čitavo stoljeće.

Miro Kovač kao političar i doktorand na Sorboni bio je dostojan sugovornik i briljantni diplomat, uljuđeni i znalački poznavatelj likova iz krugova europske suvremene političke elite koju mi obični smrtnici ne znamo izbliza, niti smo obitavali za njihovim stolom. To objašnjava i neke novosti koje nam je saopćio, a hrvatska javnost, zahvaljujući lažljivim novinarima i medijima uopće nije mogala saznati. Ne nagleći u optužbama i procjenama postavio je Kovač krunsko pitanje: tko je nama kriv zasadašnje stanje u RH? EU, Njemačka, Srbija, Mađarska?! Ne, mi smo krivi jer nismo proveli te i te zakone, lustraciju, kao i ostale relikte monstruma komunističkoga mentaliteta koji i dalje pribiva u lubanjama elitnih crvenih jedinica što gaze našom javnom političkom i inom scenom. Nije sve to izrekao ovako opako kao autorica ovoga teksta, ali u kultiviranom i dobrom tradicionalnom hrvatskom stilu, jest.

Dakako da se pitanja o kojima se raspravljalo prenijelo vrlo brzo na položaj Hrvata u BiH. I tu je sve rečeno onako StrankePostoje u EU mnoge ili čak sve države koje imaju tzv. ljevicu i desnicu, koje se demokratskim putem bore za vlast. O iskrenosti i dobroti tih nastojanja nije naše da raspravljamo ovom prilikom, ali je činjenica da ni u jednoj državi ljevica, pa ma koliko bila odana pokojnim diktatorskim režimima ili ideologiji, ne nastoji uništiti svoju vlastitu državu. To je naš osnovni problem.kako svi iole obrazovani ljudi misle: Hrvati u BiH su prevareni i taj dotičnik je na prijevaru izabran da prijeti Hrvatima: ukinut će ured U Mostaru!, zabraniti gradnju Pelješkoga mosta islično. Prijevara je omogućena nakaznim tzv. Dejtonskim sporazumom koji se može danas iščitati kao SPOR RAZUMOM jer takva nakaza od države u svijetu ne postoji.

Peta kolona

Poštovani Miro Kovač objasnio je idilično postojanje Belgije koja ima također složen sistem uprave i samostalnosti narodnosnih cjelina, ali je možda zaboravio, ili nije mogao poradi svoga aktivnoga položaja u vlasti, napomenuti da ona nema ni jednu MANJINU koja intenzivno radi na potpunom uništenju države Belgije, kao što je to slučaj u Republici Hrvatskoj i BiH. Kod nas, kako je istinito i mudro govorio Tomac, postoji peta kolona, koji izraz je nježni eufemizam za divlje i krvoločno nastojanje te manjine, samo jedne jedine, da se likvidira RH kao samostalna država i članica EU i Nato saveza.

Postoje u EU mnoge ili čak sve države koje imaju tzv. ljevicu i desnicu, koje se demokratskim putem bore za vlast. O iskrenosti i dobroti tih nastojanja nije naše da raspravljamo ovom prilikom, ali je činjenica da ni u jednoj državi ljevica, pa ma koliko bila odana pokojnim diktatorskim režimima ili ideologiji, ne nastoji uništiti svoju vlastitu državu. To je naš osnovni problem.

U tzv. Hrvatskom saboru (koji više nije državni i kojem taj pridjev nije vraćen unatoč novoj vlasti HDZ!), strastveni i zlokobni sukobi i mržnja dosižu vrhunce u izjavama, ne uvijek pijanih i zajapurenih, kako se nije 1945. godine poubijalo dovoljno Hrvata koji, eto, i danas hoće svoju državu i koja se na njihov užas mora zvati Republika Hrvatska! Jer, ta manjina, ne može prihvatiti ni jednu ISTINU koja bi opovrgavala njihove laži što ipak polako i sigurno tonu u provaliju iliti profundu naših predaka na Velebitu gdje je samo stanište nečistih sila.

Postoji samo Srbija

To je samo dio problema jer nije teško sjetiti se kako su izbačeni iz HS Hrvati koji žive u inozemstvu, kako se kroz sagnjili ljevičarski blok popeo broj manjinskih članova na neprirodnu brojku pa samim time postali dominantni u prebrojavanju glasova u HS. Oni nama prebrojavaju krvna zrnca, mi smo odmah Hitlerovi sljedbenici i ustašečim se dosjetimo da ne želimo natrag u REGIJU! Evo, jutros nas opet strpaše ili kane to učiniti, u tu gadljivu regiju u nekom elektroničkom sustavu, kao što je to isto ili slično nedavno učinio vodeći čovjek našega Sveučilišta. Mi nemamo susjednih zemalja na Zapadu - nema Italije, Austrije, Mađarske ili nešto sjevernije Slovačke, Češke itd. - nema nikoga, oni ne postoje. Postoji Srbija i još neki nevažni. To je naše sudbinsko mjesto. Tko ne će tamo, kao naše dive severinske i brijunski gosti, taj je ustaša.

Duhovito je rekao Tomac na tu temu: Izišao u javnost neki popis najgorih ustaša. Mi smo na predstavljanju moje knjige u Sisku, a tu je i biskup Košić. Kaže Tomac kako će nam reći tko je na tom popisu. Na vrhu je ustaša Franjo Tuđman, onda slijede Šušak, biskup Košić i Tomac. Budući da su ona dvojica pokojni, sada se, kaže, za prvo mjesto borimo Košić i ja. Ja koja sjedim i slušam, nasmijem se. Samo se ti smij, kaže Tomac, ti si na trinaestom mjestu. Kažem - Bogu hvala! Samo se čudim kako sam došla tako visoko na ljestvici jer sam imala tri godine u vrijeme temeljitoga pokolja ustaša!

Poneka šala spašava nas od ludila nemoći.

Služenje vojske

Drugi veliki problem koji čeka novu tribinu (za koju predlažem Krstičevića!) odnosi se na ročničko služenje vojske. OružjeNikada više ne bismo smjeli predati oružje, nikada ostati bez imalo znanja o novim metodama ratovanja, a te nove metode nisu samo oružjem iz poznatih i nepoznatih arsenala, nego i novim znanstvenim metodama nevidljivih i nama laicima neznanih čuda o kojima stručnjaci, a imamo ih, znaju.Ono je ukinuto. Mi koji poznajemo povijest smo sigurni da je rat već odavno u tijeku. Imali smo u prošlom stoljeću tri rata, uvijek s istim neprijateljem. Predali smo oružje ili nam je oteto tri puta. Mladost nam se iseljava, ali ipak ostaje onaj kritični broj mladih koji slijede rodoljubne pravce danas prezrenih HOSOVACA. Ti mladi bi sigurno branili Hrvatsku, ali treba i nekakvoga znanja o oružju i metodama, strategijama i alatima ratovanja u današnjim okolnostima globalnoga podloga ponižavanja malih i naivnih. Zar ćemo mi koji se bližimo osamdesetim godinama i na štakama dolazimo na prosvjede, braniti oružjem ugroženu domovinu?!

O kojem oružju znaju mladi koji su jedva dočekali da ne moraju služiti vojni rok, pa makar bio i tri mjeseca, kako se to predlagalo? Nemaju pojma o tome i ne će biti dovoljno za obranu, a to bi trebalo biti jasno svima koji promišljaju budućnost Hrvatske. Ako se tome protive oni koji jedva čekaju propast RH, trebali bi u suprot tome natojati čestiti i trezveni u vlasti. Zar mislimo da će nas obraniti, nije važno od koga, desetak tisuća ljudi? Ostali ne moraju jer ne znaju ništa o oružju. Toliko citiranu Švicarsku kao neutralnu i mirnu jer nije 350 godina ratovala, nemojmo uzimati za primjer: tamo je svaki punoljetni muškarac dužan svakoga mjeseca jedan dan biti nazočan na vojnoj vježbi. Bila sam i gledala. Ne znači to ništa, kažu skeptici i cinici. Njih bi xy neprijatelj pregazio za jedan dan. Bez obzira što imaju oružje u svojim kućama.

Nikada više ne bismo smjeli predati oružje, nikada ostati bez imalo znanja o novim metodama ratovanja, a te nove metode nisu samo oružjem iz poznatih i nepoznatih arsenala, nego i novim znanstvenim metodama nevidljivih i nama laicima neznanih čuda o kojima stručnjaci, a imamo ih, znaju.

Hvala našem Zdravku Tomcu na ponovnom podizanju hrvatskih energija - treba ustati nakon svakoga pada. A mi smo, pa makar i ostarjeli, za to spremni.

Nevenka Nekić