Igraju se delije nasred zemlje Hrvatske

Igraju se delije nasred zemlje Hrvatske. Ne rimuje se, nikako se ne rimuje, ali se događa. Oni koji izvode predstavu misle da će se rimovati kao nekada, da će ubijati kao nekada, slagati tijelo do tijela kao u KreatureImaju oni novac od nekih ministarstava, države i tko zna koga, nose maske kao što je i red i to one koje odgovaraju njihovu duhovnom obličju, jer nemaju obraza, mijenjaju imena da ih ne prepoznamo. U gledalištu pravdoljubivoga Kerempuha sjede duhovne kreature kojima je zajedničko samo jedno - mrze ovu zemlju koja ih hrani, koju muzu, u kojoj mogu lagati, ponižavati svakoga tko se usudi reći da ljubi Dom i da je spreman za njega umrijeti.hudim jamama, skrivati svoje zločine i u konačnici pripisati drugima - žrtvama. Svi redovi pučana – od seljaka do Pirandello Frljicbiskupa, od profesora do dugokosih djevojaka, od živih do mrtvih - svi su tu. Sve treba ubiti što na koncu učini onaj ofucani žuti mačak Vilibald - svakome metak u potiljak, ili čelo, svejedno.

Imaju oni novac od nekih ministarstava, države i tko zna koga, nose maske kao što je i red i to one koje odgovaraju njihovu duhovnom obličju, jer nemaju obraza, mijenjaju imena da ih ne prepoznamo. U gledalištu pravdoljubivoga Kerempuha sjede duhovne kreature kojima je zajedničko samo jedno - mrze ovu zemlju koja ih hrani, koju muzu, u kojoj mogu lagati, ponižavati svakoga tko se usudi reći da ljubi Dom i da je spreman za njega umrijeti.

Zamislite Matoša, jadnoga našega Gustla, kako ustaje usred ove gnjusobe i krikne na sav glas: I dok je srca bit će Frljic HRTi Kroacije! Uslijedilo bi zviždanje, pljuvanje, sprdnja, bacanje na ulicu udarcem nogom u stražnjicu, kao što je to, inače ne moj istomišljenik Miroslav Krleža, doživio jednom 1918. Doživio u onoj, kako bi on rekao decembarskoj, noći usred Zagreba u zgradi Kola. Plesalo se čačansko kolo s oficirima „oslobodilačke“ vojske koja je preplavila Zagreb i divila se WC školjkama, a zagrebačke frajle i urbani goniči raznih domobrana jambreka i moga oca Ivana Jaklina kojem su razorili oko negdje u Galiciji, uhvatili se u to kolo i cupkaju do danas. Kakav Junije Palmotić, kakav Ivan Lukačić, kakav V. Jelić, J. Bajamonti, pa Luka Sorkočević, Ivan Mane Jarnović, Livadić, Lisinski, a kamoli onaj mrski Zajc, plemeniti, i njegov usklik U boj! U boj za narod svoj! Ništa je sve to i još puno više, sve je palo pred čačanskim kolom kao i sada u Kerempuhu.

Čačanski dernek

Ostrašćeni galeristi, čiji likovi su nas pohodili na raznim portalima i novinama, zagrcnuti od prljavštine i zlobe dahću sladostrasno kao da pred njima nastaje nova-stara satrapija u kojoj je Istok bio dvjesto godina iza Zapada, u kojoj su stasali njihovi djedovi.Kao da mi nismo imali djedove. Čak i pradjedove. Mi čak znamo kako su naši pradjedovi bili profesori grčkoga i latinskoga u Varaždinskoj gimnaziji, kako su bili slikari i glazbenici. Postojao je i Ivan pl. CrnooZajc, rođen u Rijeci čija kuća nije stotinu godina mogla dobiti izgled muzeja, ili bar biti obilježena! Mi smo imali plemenitaše za razliku od čačanskih velemajstora, imali smo sakralne i profane kulturne spomenike u svim granama uljudbe.

A imali smo i plemenit i tih narod, pobožan i gažen stotinama godina koji je ipak sačuvao svoju baštinu - vjeru, obrede, tradiciju i ljepotu slavio vazda. Nije se narod priklonio čačanskom derneku i kerempuhovskim „umetnicima“ ni onda ni sada. Krenuo je za našim Stipicom Radićem kad je bilo vrijeme. I opet se pojavio neki Vilibald ili Puniša, svejedno, i ispalio metke u gandijevske mirotvorce. Poslije se čudili kako se to ustaše stvorili! Vidi gadova genocidnih! Fuj! I onda su se igrali delije posred zemlje Hrvatske. Igrali i doigrali.

Kako bi o tome pisali danas da su živi dragi mi prijatelji Slobodan Novak, Petar Šegedin i ini ognjištari!!! Eno, domahuju mi kao i kolegi Zlatku koji je imao kuraže doći na čačanski dernek, podnijeti sve to i ne kriknuti iz dna duše. A mene je ipak probudio krik, velik kao moj narod koji će kriknuti i jauknuti ubojito i tužno duboko. Sigurno, iako ne znam kada. Ali hoće.

Nevenka Nekić

Pon, 9-12-2024, 07:58:54

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.