Spas Društva hrvatskih književnika (DHK)

Kako ovo nazvati nego vapajem javnosti i sadašnjoj vlasti?! Ovo je krik u pustinji koju su nam priredili crveni „osloboditelji“ i danas se Društvo hrvatskih književnika, utemeljeno 1900. godine nalazi u sramotnom položaju. Pišem ovo puna tuge i gnjeva istodobno jer uništenje toga društva značilo bi takav udarac od kojega se čak i njegovi neprijatelji ne bi tako skoro ili možda nikada oporavili. Netko će reći: što briga nezaposlenoga radnika i uništenoga seljaka za propast DHK?! Ta upravo iz tih krugova izrasli su divovi naše književnosti, čuvari našega jezika, tradicije, ljepote, snage duhovnosti koja nas je nosila kroz stoljeća kad su nas gazili i ponižavali, a to se nastavlja i danas. Uvijek je takozvana naša provincija rađala velika imena, malo je onih koje nalazimo po zagrebačkom asfaltu. Matoš je davno rekao: kad bi Hrvatska bila samo Zagreb, Hrvatske ne bi ni bilo. Pa i on se rodio u Tovarniku, malom selu onda, na istoku naše domovine. O, koliko grobova diljem Lijepe naše, a ne samo na Mirogoju, svjedoči o veličanstvenom blagu naših velikana riječi! I sada, što se zbiva?

DHK nalazi se na adresi Trg bana Jelačića br. 7. Ta je zgrada po komunistima oteta poslije Drugoga rata Židovima koji sada imaju pravo na povrat imovine. S punim pravom oni to i traže. Prostorom u kojem se nalazi DHK upravlja po novom Ministarstvo državne imovine u vrijednosti 1/5, i vlasnici tj. obitelj 4/5. Mi smo kao korisnici koje su nam nametnuli i „darovali“ komunisti, dužni za danas vrlo skupu stanarinu u iznosu dva milijuna i sedam stotina tisuća kuna. To mi ne možemo platiti. Ministarstvo kulture nema i ne želi znati o tome ništa posebno, (čemu se ne čudimo nakon poniženja našega predsjednika Đure Vidmarovića i niza drugih djela toga Ministarstva- financiranje filmova , knjiga i sl. protiv hrvatskih interesa), ali ni Ministarstvo državne imovine na čelu s gospodinom Goranom Marićem nije predložilo rješenje.

Gradonačelnik nema obveze te vrste prema nama, ali bio je vrlo blagonaklon prema delegaciji koju je predvodio sadašnji predsjednik DHK magistar Đuro Vidmarović, da se to na opće zadovoljstvo riješi. I drugi su predlagali sljedeće: moglo bi se dogovoriti s vlasnicima o zamjeni prostora, pa bi oni dobili prizemlje koje bi im bolje odgovaralo, a onih dva milijuna i sedamsto tisuća kuna DHKČuli smo da bi nas preselili u vlažnu kasarnu-vojarnu u Vlaškoj ulici gdje je moj otac 1918. regrutiran čekao da ga pošalju na galicijsku bojišnicu. U taj nedostojni i tužni prostor smjestili bi neprijatelji Hrvatske ovo najstarije Društvo koje uz Maticu hrvatsku predstavlja s HAZU stupove hrvatske duhovnosti. Bez obzira na razne nepovoljne okolnosti i materijalne probleme ne bili to bila vrhunska sramota i strahota da se DHK ugasi i tako postanemo jedina država u EU bez svoga književnoga društva?! O, kako bi se radovali naši neprijatelji koji pišu da nemamo svoj hrvatski jezik, nemamo svoju kulturu, tradiciju, inteligenciju koja nas je, kažu, uvijek iznevjerila.trebalo bi nekako naći u ovoj hrvatskoj državi, da se ne dogodi sramota i ne ugasi najstarije i najsnažnije DHK koje je iznijelo sve strahote tri rata i dalo mnoge žrtve uz ostale zasluge kao središte hrvatske pisane riječi.

Odavno je netko postavio zadatak – ugasiti i uništiti DHK!

Čuli smo da bi nas preselili u vlažnu kasarnu-vojarnu u Vlaškoj ulici gdje je moj otac 1918. regrutiran čekao da ga pošalju na galicijsku bojišnicu. U taj nedostojni i tužni prostor smjestili bi neprijatelji Hrvatske ovo najstarije Društvo koje uz Maticu hrvatsku predstavlja s HAZU stupove hrvatske duhovnosti. Bez obzira na razne nepovoljne okolnosti i materijalne probleme ne bili to bila vrhunska sramota i strahota da se DHK ugasi i tako postanemo jedina država u EU bez svoga književnoga društva?! O, kako bi se radovali naši neprijatelji koji pišu da nemamo svoj hrvatski jezik, nemamo svoju kulturu, tradiciju, inteligenciju koja nas je, kažu, uvijek iznevjerila. A tko smo mi koji molimo, vičemo, nudimo nagodbe da se ovo sramotno pitanje komunističke pljačke riješi? Odavno je netko postavio zadatak – ugasiti i uništiti DHK! Uskoro će javnost saznati i više o tome iz knjige Marije Peakić Mikuljan koju ćemo promovirati u DHK u studenom ove godine.

Pravna zastupnica vlasnika prostora je čestita odvjetnica gđa Znidarčić i ona sama kaže da ne želi biti ta koja će izbaciti DHK na ulicu, ali zastupa pravdu svojih klijenata. Oni imaju pravo biti ljutiti i zahtijevati svoju imovinu, ali i ova država Hrvatska mora naći rješenje za ovaj prevažni slučaj. Smanjili su nam dotacije, ukinuli smo razne djelatnosti, zatvorili mnoge priredbe i književne susrete, a isto tako nemamo sredstava za pomoć siromašnim književnicima koji u starosti nemaju za životne troškove. Sada još samo da nas izbace na ulicu i eto „konačnoga rješenja“ što bi rekao firer. Izbacili su mnoge književnike iz lektire, s ulica i trgova, iz TV–emisija, radio emisija, nikakva osobita prava nemamo baš nigdje, a naklade su sve više u vlastitom aranžmanu.

Gospodine Gorane Mariću, gospodine Milane Bandiću, gđo Nino Obuljen, gospođo predsjednice Republike Hrvatske Kolindo Grabar Kitarović, gospodine predsjedniče Vlade RH Andreju Plenkoviću! Ne dajte da unište DHK! Nemojte preuzeti na sebe takvu sramotu da se jedno vrlo udobno smješteno društvance sa svim privilegijama nastavi razvijati pod imenom DHP (pisaca), nastalo nedomoljubnim bijesom odvaljeno od temeljnoga DHK, koje postoji 117 godina! Je li moguće da će oni koji su podržavali Šuvara i njegovu „Ilijinu četu“ zgaziti DHK, a tih dva milijuna i sedam stotina tisuća kuna može se odrezati kao komadić od samo jedne tajkunske imovine - najobičnijim porezom na luksuz! Predložena su dva rješenja, sigurno ih ima još, ali ja kao članica DHK moram reagirati na ovaj način jer nemam nikakve moći ni druge snage. Vi, koji ste na vlasti morate to spriječiti!

Nevenka Nekić