Može li se Trumpov pokret „vinuti do razine“ u kojoj će se preliti i sliti u narod?

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta, koji su se bavili bitnim značajkama današnjeg svijeta, bavi jednim iznimnim, povijesnim događajem. Osvrt se bavi izborima održanim 5. studenoga u Americi i očekivanim povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Trumpa ne vraća na vlast Republikanska stranka, kandidat koje je on bio, nego ga na vlast dovodi pokret, koji je nanovo izabrani predsjednik ustanovio za izbore 2016. godine i koji je on za ove izbore znatno ojačao. Republikanska stranka je pomogla Trumpov ponovni izbor, ali je Trumpa na vlast doveo njegov pokret, koji neki nazivaju MAGA (Make America Great Again), a neki America First (Amerika prije svega).

Izabrani predsjednik Trump je u sitne sate 6. studenoga svoj slavodobitnički govor nakon pozdrava počeo riječima: „Imamo tisuće prijatelja u ovom nevjerojatnom pokretu. To je pokret kakav nitko dosad nije vidio i, iskreno govoreći, najveći politički pokret svih vremena. U ovoj se zemlji ovako nešto nikad nije dogodilo. Možda će ovaj pokret dosegnuti novu razinu važnosti, jer mi uistinu želimo izliječiti našu zemlju. Imamo zemlju koja treba pomoć i to hitnu pomoć.“ Izabrani predsjednik Trump uistinu želi spasiti Ameriku koja propada. Možda će mu uz pomoć pokreta MAGA to i uspjeti.

Nedvojbeno je to, da je američko pučanstvo duboko i višestruko podijeljeno. Demokratska stranka njeguje postojeće podjele u pučanstvu i neprestance stvara nove. Demokrati se ne obraćaju Amerikancima kao cjelini, nego se pogotovo u izbornim pohodima posebno obraćaju: muškarcima; ženama; umjetno razlučivanim dobnim skupinama kao da Amerikanci ne njeguju obiteljske odnose pri čemu često tri naraštaja čini obitelj; crncima; crnkinjama; Latinoamerikancima; Latinoamerikankama; doseljenicima iz Indije; doseljenicima iz Kine; osobama istorodnog usmjerenja; osobama koje su proizvoljno promijenile rod; i osobama koje zagovaraju pobačaj.

Druga značajka obraćanja demokrata američkom pučanstvu ideološki je ili svjetonazorski pristup. Demokrati govore o slobodi, pravdi i pravednosti; o ustavu, savjesti i Bogu; o dodjeli ljudskih prava, a ne o zadovoljenju životnih potreba; o pravu žene da gospodari svojim tijelom; o demokraciji kao pristupu uređenja političkih zajednica, koja je jedina opreka ili inačica i anarhiji i tiraniji; o ispraznoj općoj potrebi borbe za vlastitu zemlju; i, što je za demokrate besmisleno i jalovo, o potrebi nadvladavanja podjela u njihovim redovima.

U silnoj brizi za ljudska i svakovrsna druga prava te u neprestanom promicanju ideoloških ili svjetonazorskih zasada, demokrati su zanemarili brigu za zadovoljenje životnih i obiteljskih potreba običnih ljudi, koji su u Americi daleko najbrojniji stalež. Promašaj demokrata da se posvete zadovoljenju životnih potreba običnih ljudi dobro je ocijenio nedavno četvrti put izabrani ljevičarski (demokratski) senator Bernie Sanders iz savezne države Vermont: „Demokrati su odbacili radnički stalež, a radnički stalež je o izborima napustio Demokratsku stranku.“

Predsjednika Bidena je vlastita stranka prisilila da u mjesecu lipnju ove godine, malo prije stranačkog izbornog sastanka ili konvencije napusti izbornu utrku. U jednom od svojih zadnjih prijeizbornih govora predsjednik Biden je naglasio da je Donald Trump „prijetnja američkoj demokraciji“. To su za njim ponavljali svi demokrati koji su sudjelovali u izbornom pothvatu. Za demokrate je mnogo važnija demokracija, nego stvarna politika, koja vodi zadovoljenju životnih potreba građana. Na minulim izborima glasači nisu poslušali demokrate pa su za predsjednika demokratski izabrali Donalda Trumpa.

Neki demokrati su svjesni da je njihovo glasačko tijelo rascjepkano i da je za izbore bilo potrebno „napraviti koaliciju“. Potreba stvaranja koalicije unutar iste stranke je dokaz raskomadanosti i Demokratske stranke i Amerike. Demokrati njeguju podjele u stranci i u američkom pučanstvu dodvoravajući se ili ulagujući posebnim rodnim, dobnim i useljeničkim skupinama.

Demokratima nasuprot, Donald Trump je svoj pokret utemeljio na „radničkom staležu“ ili, bolje rečeno, na „srednjem staležu“, koji čine ljudi koji žive prvobitno od svojeg rada i koji obično imaju obitelj. Toj jezgri Trump je dodao nebrojene pripadnike brojnih narodnosnih i useljeničkih skupina, koji se smatraju Amerikancima. Iako se demokrati smatraju strankom za žene, za republikance je nedavno glasovalo više žena, nego muškaraca, a Donald Trump je prvi poslije Richarda Nixona 1972. godine prikupio više pučkih glasova, nego demokratski kandidat. (Richard Nixon je 1972. godine prikupio i 520 elektorskih glasova, a njegov suparnik George McGovern samo 17.)

Demokratska stranka je baštinica utemeljitelja Amerike. Amerika je nastala doseljavanjem ili presađivanjem puritanaca iz Engleske u vrijeme vladavine škotske kraljevske loze Stuarta. Kralj Jakov I. Stuart (1603.-1625.), čijoj je majci Mariji, kraljici Škota, engleska kraljica Elizabeta I. Tudor (1558.-1603.) dala odsjeći glavu, smatrao je puritance nepoželjnima jer njima ni preobrazba engleske crkve pod kraljem Henrikom VIII. Tudorom (1509.-1547.) nije bila temeljita i dovoljna. Puritanci su u Engleskoj umjesto uobičajene dinastičke monarhije htjeli imati vjersku vladavinu ili teokraciju. To je kasnije nastojao napraviti „gospodar zaštitnik“ Oliver Cromwell (1653.-1658.). Zato je Jakov I. puritance i presađivao u Ameriku.

Puritanci se nisu htjeli odreći svoje prisilne ideje (paranoje) o stvaranju teokracije pa su pokušali i uspjeli napraviti teokraciju u Americi. Puritanska vjerska zajednica je u Americi nadzirala gospodarstvo, zakonodavstvo, sudstvo, školstvo, (vjersku) policiju, obiteljski život i savjest jediničnih pripadnika zajednice. Taj sustav je trajao do 1693. godine kad je za puta engleskog guvernera Massachusettsa u Englesku njegova supruga bila optužena za čarobnjaštvo. Tad su Englezi umjesto vjerskoga uveli javno sudstvo i javno školstvo.

Uređenje američke političke zajednice se je dodatno počelo mijenjati poslije 1717. godine kad je u Londonu utemeljena Velika Loža. Slobodni zidari su bili promicatelji liberalizma kao sustava uvjerenja kapitalizma. Oni su se brzo širili Amerikom i u njoj 1776. godine izveli Američku revoluciju. Oni su poslije revolucije u Americi uspostavili svoju, kapitalističku vlast, koja je djelomice oslabila izravan utjecaj puritanaca. Slobodni zidari su puritansku teokraciju zamijenili liberalnom demokracijom, kojom je uspostavljen nadzor privatnog kapitala ili bogatstva nad pučanstvom i političkom zajednicom Amerike. Pod vlasti slobodnih zidara vjeru je zamijenio kapital odnosno štovanje zlatnog teleta.

Ni puritanci ni slobodni zidari nisu htjeli da se u Americi od doseljenika stvori narod: puritanci bi izgubili teokraciju, a kapitalisti odnosno slobodni zidari bi dobili ljutog protivnika. Ponovit ću, da su narodi „crvene krpe“ za kapital. Tako je Amerika postala zemljom ili političkom zajednicom, u kojoj nema naroda. U novije vrijeme kapital je useljenike, koji su u staroj domovini bili pripadnicama naroda, pretvorio u samožive potrošače. To je kapital napravio, iako u Europi narodi postoje od vremena feudalizma, a diljem svijeta od davnine. (U Europi su drevni narodi postojali i prije uspostave rimske vlasti u njoj, a poslije sloma te vlasti njima su se pridružili doseljeni lutalački narodi, koji su kao svoje prigrlili dijelove europskog prostora.)

Posebno ću spomenuti kineski narod, koji je namjerno počeo stvarati kineski car Čin Ši Huang (221.-210.), koji je umro u četrdeset devetoj godini života i koji je počeo zidati Kineski zid. Kako bi stvorio narod on je pučanstvo ujedinjene Kine povezao u cjelinu: (1) uspostavom široke i potpune prijevozne podloge (ceste, rijeke i namjerno prokopani duboki i široki povezni kanali ili jarci); (2) zadržavanjem samo jednog slikovnog pisma od dotadašnjih sedam, jer je svaka od sedam kraljevina, koje su prestale poslije ujedinjenja Kine imala svoje pismo; i (3) uvođenjem jednog sustava mjera za prostor ili čvrste predmete, za obujam ili tekućine i za težinu. Car Čin je želio u Kini stvoriti narod i stvorio ga je. Naprotiv, u Americi ni puritanci ni slobodni zidari nisu htjeli imati (američki) narod pa sad Amerika nema narod.

Spomenuo sam da je Demokratska stranka baštinica utemeljitelja Amerike. Prava bogata, kapitalistička Amerika bila je na Jugu, u kojemu je bilo uspostavljeno ropstvo pučanstva, koje je dopremano iz Afrike i koje je radilo na veleposjedima ili plantažama, na kojima se je uzgajalo industrijsko bilje: duhan, pamuk i šećerna trska. Na Sjeveru su bili stvoreni obiteljski posjedi pa u sjevernim saveznim državama nije bilo ropstva, jer obitelji nisu trebale robove, kao kapitalisti na Jugu. Usto, zbog sličnosti klime u Europi i na sjeveru SAD kasniji doseljenici su rado dolazili samo na sjever SAD i ondje jeftino kupovali zemlju za obiteljske posjede. Oni su bili kršćani, ali nisu bili opsjednuti vjerom. Imali su pristup državi različit od puritanskoga. Prihod s veleposjeda na Jugu bio je po hektaru šest puta veći od prihoda po hektaru na Sjeveru.

Sjever je teško podnosio izrazit nesrazmjer u prihodu među dvama dijelovima iste države. Sjever je trebao kapital za osvajanje zapadnih područja i za dolazak Amerike na Tihi ocean. Sjevernjaci su 1854. godine utemeljili Republikansku stranku, koja je Americi u osobi Abrahama Lincolna (1861.-1865.), dala prvog republikanskog predsjednika. Lincoln je pobijedio u jesen 1860. godine, bio ustoličen 4. ožujka 1861. godine, a Građanski rat je počeo 12. travnja iste godine. Sjevernjaci su pobijedili u ratu i prisvojili bogatstvo Juga, ali je „ratni“ predsjednik Lincoln bio ubijen 14. travnja 1865. godine, na dan kad su ga sjevernjački generali izvijestili o predaji vojske južnjaka. Lincoln je unutarnjim ratom ujedinio Ameriku. Prije kraja devetnaestog stoljeća Amerika je dosegnula obalu Tihog oceana, sva osvojena područje pretvorila u savezne države i postala prvom industrijskom silom svijeta.

Razlika između Sjevera i Juga može se sažeti u sljedeće: (1) južnjaci su bili ideološki zadojeni, a sjevernjaci su bili za vođenje zbiljske politike (Realpolitik); (2) južnjaci su iskorištavali zemlju i ljude, a sjevernjaci su bili poduzetnici; (3) južnjaci nisu ni trebali ni željeli narod, a sjevernjaci su ga nastojali stvoriti; i (4) južnjake su baštinili demokrati, a sjevernjake republikanci.

Ponovit ću jednu rečenicu, koju je izabrani predsjednik Trump izrekao u svojem slavodobitničkom govoru: „Možda će ovaj pokret dosegnuti novu razinu važnosti, jer mi uistinu želimo izliječiti našu zemlju. Imamo zemlju koja treba pomoć i to hitnu pomoć.“ Lijek i liječenje za svaku zemlju su postojanje i djelovanje naroda. Narod u svakoj zemlji može ispraviti zloporabu vlasti, koju uvijek drže posebne snage u zajednici. Prije su to bili vladari raznih vrsta (kraljevi, crkve, odmetnuti državni ustroji, ideologije ili vjere i drugi), a danas je to u kapitalističkim zemljama kapital. Narodi održavaju političke zajednice i jamče njihovu neprekidnost.

Valja se prisjetiti spasonosne uloge kineskog naroda, koji čuva kinesku državu 2245 godina, unatoč smjenjivanju carskih loza, preuzimanju carske vlasti od tuđih loza (mongolske i korejske), pretvaranju Kine u koloniju nekoliko europskih i azijskih sila, pobunama širokih mjera, japanskom zaposjedanju dijela Kine za Drugoga svjetskog rata i revolucijama.

Amerika još nema svoj narod pa su opravdana pitanja: „Mogu li budući predsjednik Trump, koji uistinu želi izliječiti Ameriku i njegov pokret MAGA u Americi stvoriti narod? Može li se Trumpov pokret „vinuti do razine“ u kojoj će se preliti i sliti u narod? Pokazalo se da dosadašnji izmišljeni prostorni kotao za taljenje doseljenika ne postoji. Narod stvara politika države. Možda je dozrelo vrijeme da američki narod nastane u naše dane, kad će se za nove vladavine Donalda Trumpa, 2026. godine obilježavati dvjesto pedeseta obljetnica Američke revolucije. Kineski car Čin Ši Huang je počeo stvarati narod čim je ujedinio zemlju. Baština puritanstva i slobodnog zidarstva u Americi je bila žilava pa stvaranje američkog naroda ni sad neće doći prekasno, ali će poslije toga taj narod dugo trajati.

Zdravko Mršić