Sveta Ana u Radunicama

Budući je ljeto, vrijeme godišnjih odmora (nešto recesiju ne primjećujem osim na sebi, jer supruga i ja ne idemo ni na kakav odmor, dok mnoge koje upitam, ili su bili ili se spremaju ići na more) odlučio sam poštedjeti vas stanja u Dragoj Našoj. A i što da vam napišem? Da je BiH, uz Albaniju najkorumpiranija zemlja, da na vijestima, još uvijek od rata na ovano, samo slušamo o obljetnicama zločina nad Hrvatima, Srbima, Muslimanima-Bošnjacima. Da vam kažem da su srpski zastupnici u Parlamentu odbili raspravljati o prijedlogu teksta himne BiH jer ih, kako kaže zastupnica Dušanka Majkić, ništa u tom tekstu ne dira, ne dotiče im srce.

Ili da vas izvijestim kako je, u cilju obećanoga MMF-u, Vlada Federacije na zasijedanju iza zatvorenih vrata donijela odluku da svima uposlenim smanji plaću za 10%? Hoće li vam u ovo vrijeme odmora biti zanimljiva spoznaja da svaki deveti uposleni u BiH radi u javnoj upravi i da bi s ovolikom i ovakvom birokracijom propale Njemačka, Japan i Amerika zajedno!? Eto rekoh, ne ću pisati o teškim temama pa da se zaustavim, i ovo je previše.

U nedjelju, 26. bio sam na proslavi patrona svete Ane u Radunicama, župi u Žepačkom dekanatu. Znajući da mi stari otac ne bi ni zašto na svijetu propustio otići u Radunice, pitam ga – hoćeš li tata da te ja odvezem? Nemoj se ljutiti, ali nisi ti više u godinama da kao nekada pješice ideš sat i pol do Radunica. Uostalom, tata, tko to danas ide pješice? Dok kod crkve na Brankovićima (koliko znam, jedina crkva od Bosanskog Broda pa do Mostara smještena uz sami magistralni put M17, ne će vam biti teško zaključiti tko je to, koja politika priječila gradnju katoličkih crkava uz put, kako se ne bi vidjelo da postoje) skrećem lijevo na put za Radunice, prisjećem se. Tamo devedesete, kada smo i mi sa sela, preko HDZ-e ušli u općinske strukture vlasti, među prvim zadaćama bilo nam je da napravimo puteve po našim selima, jer od tvornice Natron, pa dalje prema Žepču, ni jedno hrvatsko selo nije imalo ni uređenog lokalnog puta, a kamoli telefon.

Tako smo, Nika Grlić iz Galovca, Pero Matijević- Pela iz Globarice i neka mi oproste neki koje sam možda zaboravio, odlučili da udarimo temelje asvaltnog puta za hrvatska sela Radunice, Matinu i Strupinu. Danas, 14 godina poslije rata rijetko da ima neko hrvatsko selo koje nije dobilo asfaltni put. U vrijeme kada ljudi postavljaju sonde na Mars i druge planete ovo nekome može izgledati smiješno, ali podsjetit ću vas još jednom, dragi moji, da za dugogodišnje Titine vladavine ni jedno hrvatsko selo nije, kako rekoh imalo ni put lokalnog ranga.

– Vidiš sine, ovdje, kada sam ja bio momak nije bilo ni jedne kuće – govori mi tata dok se vozimo kroz prelijepo i gusto naseljeno Brankoviće k Radunicama. Malo sam se u sebi nasmijao, jer je otac očito zaboravio da je to bilo prije 60 godina. – Ovdje kod Bukava se uvijek poslije mise igralo kolo – kazuje mi tata ono što znam, jer sam i sam prevalio pola stoljeća.

Na kilometar prije crkve policija regulira promet, upućujući auta na njivu iznad Antolovića kuće, koju su oni pokosili i uredili za parking, za ovu svečanu prigodu. Naravno, uz put je postavljeno nekoliko šatora pod kojima će se poslije mise sjediti i piti uz domaću izvornu grupu, uz zvuke šargije i violine, a osjeti se i miris janjetine. Osim duhovne priprave za proslavu sv. Ane, večer uoči patrona priređena je i Šargijada na kojoj su proglašeni najbolji igrači domaćeg kola uz šargiju, kako stariji tako i oni najmlađi. Naravno, poslije misnog slavlja „uhvatilo“ se kolo, a uz veliki broj mladih u kolu su bile primjetne i gospođe kojima se, osim ostalog primjetno treslo i salo na trbuhu. Povukla ih želja iz mladih dana.

U Radunicama susrećem i naše „Amerikance“, došli malo kući. - Ovdje je Amerika, a ne tamo - veli mi „badžo“ Mladen. I dok, vraćajući se u sebi pjevušim himnu žepačkog kraja – „Nigdje nema ljepšeg kraja kao rodna gruda ova koju čine stare župe Šeher, Žepče i Osova... nigdje nema te ljepote, rodna grudo rodni kraju u tebi sam Hrvat rođen u tebi mi k'o u raju“, molim sv. Anu da i vama koji ste u Americi, Australiji i diljem Europe i svijeta omogući da godini dođete u rodni kraj, da dođete i u Radunice.

Anto Marinčić, BiH, Žepče

{mxc}