Poznata je činjenica da se veliki nogometaši, umjetnici bilo koje vrsta ne rađaju samo u velikim gradovima, nego naprotiv, uglavnom u malim, nepoznatim mjestima. Za ovaj broj Vjesnika upoznat ću vas, ukratko poštovani čitatelji, s nekoliko mladih umjetnika, slikara i kipara. Naime, na inicijativu poduzetnog župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju, vlč. Jakova Filipovića prošle godine organizirana je slikarska kolonija na kojoj je nastupilo 10 akademskih slikara, umjetnika koji su svoje radove stvorene na toj koloniji ostavili župi u trajno vlasništvo. I ove godine, poslije veličanstvene proslave patrona župe, o čemu sam pisao, organizirana je po drugi put likovna kolonija, pod budnim okom mecene, vlč. Jakova Filipovića, te akad. slikara i mr. slikarstva Marijane Pažin Ivešić i Mladena Ivešića.

Marijana P. Ivešić, rođena je 1981. u Mostaru. Diplomirala je 2005. na ALU u Širokom Brijegu slikarstvo, u klasi red.prof. Ante Kajinića. Magistrirala je 2007. na ALU u Širokom Brijegu sakralno slikarstvo – Ars sacra. Imala je 8 samostalnih izložbi: u Mostaru (dvije), Širokom Brijegu, Pečuhu, Grudama, Tuzli, Žepču, Travniku, i preko 30 skupnih izložbi u BiH , Hrvatskoj i inozemstvu. Mladen Ivešić, rođen je 1980. u Maglaju. Diplomirao je 2004. na ALU u Širokom Brijegu slikarstvo, u klasi red. prof. Ante Kajinića. Magistrirao je 2006. na ALU u Širokom Brijegu sakralno slikarstvo – Ars sacra. Imao je 9 samostalnih izložbi: Mostar, Žepče (3), Široki Brijeg, Čitluk, Tuzla, Dubrovnik, Pečuh, i preko 50 skupnih izložbi u BiH, Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao je na preko 20 likovnih kolonija i izradio je više javnih djela. Organizatori su, za razliku od prošlogodišnjeg broja 10. ove godine okupili 14. afirmiranih autora i autorica isključivo školovanog karaktera, iz Hrvatske i BiH.

U sazivu umjetnika dogodila se i jedna inovativnost: na sudjelovanje u Likovnoj koloniji Maglaj pozvani su i kipari, točnije, netom diplomirane kiparice: Matea Galić iz Širokog Brijega, Anđela Nikolić iz Žepča, Ema Jurišić iz Novog Travnika, koje su se okušale u različitim materijalima: drvetu, žici i gipsu. Autori i autorice slikarskog izričaja: Ernesto Markota iz Čapljine, Trpimir Grgić iz Čapljine, Miljana Ćavar iz Širokog Brijega, Fuad Kasunović iz Tuzle, Vinko Lamešić iz Tuzle, Marijana Skoko iz Mostara, Jasmina Runje iz Splita, Ivan Perak iz Dubrovnika, Kemo Moravac iz Maglaja, te Marijana P. Ivešić i Mladen Ivešić osvrnuli su se, u svojim djelima, na motive svetišta i Sv. Leopolda Mandića – iako autori tematski nisu bili ograničeni, osjećali su potrebu zabilježiti zanimljivost i ljepotu Svetišta i lika sv. Leopolda Mandića. Organizatori su uporabu različitih medija od strane autora i autorica, željeli iskoristiti da bi današnjoj publici približili drugačije promišljanje i razmišljanje umjetnika. Želja vlč. Filipovića je da ujedini umjetnike u jednu svijest - u jednu riječ kojom bi odaslao poruku o nadi i novom početku u malom osiromašenom bosanskohercegovačkom gradiću.

Veoma se rijetko pružaju tako sretne prigode, dragocjene po grad i župu, da se likovnom „svečanošću" otvore vrata nove kulturne i pomalo avangardne ideje, te se krene putem emancipacije umjetničkih, kulturoloških i humanističkih vrijednosti grada i župe. Pri prošlogodišnjem osnivanju Likovne kolonije u Maglaju, volonterski radu Kolonije nazočio je i gospodin Josip Botteri Dini, slikar koji zasigurno pripada samom vrhu moderne i suvremene sakralne umjetnosti s obzirom na kvantitativni i kvalitetni opus sakralne tematike. Djela koja je ovaj slikar darovao Svetištu primjer su kontinuiteta slikarskog izraza i već odavno prepoznatljivog rukopisa. Vitrajna organizacija ploha: toplo-hladni kontrasti omeđeni potezima krokijevske lakoće, osnovno je polazište svake autorove kompozicije. Ekspresivnim potezima razlivenog i otopljenog tkiva materije autor „kontrolirano" stvara obrise kolorističkih ploha koje kao da se međusobno dodiruju, mimoilaze i prožimlju.

Izabrani motivi su stvarni i simbolični prizori: „vanjski trag istraživanja vjerskih osjećaja." (S. Špoljarić). Organizatori su osmislili ovu Likovnu kolniju da kao simpozij likovne umjetnosti postane „dom" izvanredne zbirke umjetničkih djela koja bi bila prava kulturna i umjetnička poslastica za grad i župu, a i šire. Nadajmo se da će ova „avangardna" ideja emancipacije umjetničkih, kulturoloških i humanističkih vrijednosti trajati tako dugo da pređe u čvrstu tradiciju i postane zaštitni „logo" župe i grada. Stoga, pozdravimo ovu hrabru ideju i zaželimo puno sreće u njezinom rađaju i odrastanju.

Anto Marinčić

{mxc}