U ponedjeljak, 16. ožujka obilježena je obljetnica pogibije doministra MUP-a Federacije, Joze Leutara. Tek dvije-tri škrte vijesti o tome kako se navršilo punih deset godina od atentata i poneka riječ, kako ni do dan-danas nije otkriven ni ubojica, niti naručitelj. Ono što se zna da su za njegovu smrt bili optuženi Hrvati(?!), kasnije oslobođeni, da je novac dat „svjedoku“ Merimu Galijatoviću, inače kriminalcu i duševnom bolesniku, i to bi bilo to. Javna je, pak tajna kako politika ne dopušta da se taj atentat sudski rasvijetli i procesuira.

Opće je poznato da narod, ono što ne smije javno svjedočiti ispriča kroz vic, pa makar on bio i crni. A u narodu ide sljedeća priča: Veli Bakir ocu, hajde babo ustani, vrijeme je klanjati sabah! Pusti me sine, nešto sam jako pospan i umoran, pusti da još malo odspavam. Nakon nekoliko vremena ponovno Bakir budi oca. Hajde babo, bolan, ustani, vrijeme je klanjati sabah. Pusti me sine naklanjat ću, imam kad, ima i za to vremena, umoran sam, ne da mi se ustajati. I treći put dolazi Bakir i budi oca. Hajde babo ustani, sad javljeno da je ubijen Jozo Leutar! Uh, zar je već deset minuta do osam, odgovori mu babo!

Anto Marinčić

{mxc}