Budući je ljeto, vrijeme godišnjih odmora (nešto recesiju ne primjećujem osim na sebi, jer supruga i ja ne idemo ni na kakav odmor, dok mnoge koje upitam, ili su bili ili se spremaju ići na more) odlučio sam poštedjeti vas stanja u Dragoj Našoj. A i što da vam napišem? Da je BiH, uz Albaniju najkorumpiranija zemlja, da na vijestima, još uvijek od rata na ovano, samo slušamo o obljetnicama zločina nad Hrvatima, Srbima, Muslimanima-Bošnjacima. Da vam kažem da su srpski zastupnici u Parlamentu odbili raspravljati o prijedlogu teksta himne BiH jer ih, kako kaže zastupnica Dušanka Majkić, ništa u tom tekstu ne dira, ne dotiče im srce.(A.Marinčić)

 

 

Poznata je činjenica da se veliki nogometaši, umjetnici bilo koje vrsta ne rađaju samo u velikim gradovima, nego naprotiv, uglavnom u malim, nepoznatim mjestima. Za ovaj broj Vjesnika upoznat ću vas, ukratko poštovani čitatelji, s nekoliko mladih umjetnika, slikara i kipara. Naime, na inicijativu poduzetnog župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju, vlč. Jakova Filipovića prošle godine organizirana je slikarska kolonija na kojoj je nastupilo 10 akademskih slikara, umjetnika koji su svoje radove stvorene na toj koloniji ostavili župi u trajno vlasništvo. I ove godine, poslije veličanstvene proslave patrona župe, o čemu sam pisao, organizirana je po drugi put likovna kolonija, pod budnim okom mecene, vlč. Jakova Filipovića, te akad. slikara i mr. slikarstva Marijane Pažin Ivešić i Mladena Ivešića.(A.Marinčić)

 

 

U sklopu priprema za proslavu tridesete obljetnice osnutka svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju ove godine izvršene su velike pripreme. Najveća pak od svih jest priprema za duhovnu obnovu. U tom smislu, prema već ustaljenim pravilima Crkve, župnik župe, vlč. Jakov Filopović potrudio se da u Maglaj, tri dana prije samog 12. svibnja dođe vlč. Zlatko Sudac. I samo što je stigavši u subotu poslijepodne malo predahnuo od puta, već u 17. sati počelo je njegovo predavanje koje se nastavilo u nedjelju i ponedjeljek, prije i poslije podne. Za ovako veliki posao oko pripreme, vlč. Filipović morao se itekako potruditi i namučiti, no – Duhovna korist koju ćemo svi imati od ove proslave nadoknadit će sav moj, ali i trud mojih župljana – kaže vlč Jakov. Da je i samim župljanima itekako stalo da se pokažu u najboljem svijetlu, da sve protekne u najboljem redu i na korist svima i cijeloj župnoj zajednici, govori činjenica da su se skoro svi stavili na raspolaganje svom župniku, tako da u sve dane vlada besprijekoran red i sklad.(A.Marinčić)

 

 

Godinama se u medijima protura, i uveliko uspijeva nametnuti priča kako Hrvati u BiH ne žele ovo, ne žele ono, vrše segregaciju u školstvu itd., jer su svi mediji u vlasništvu muslimanske-bošnjačke, političke oligarhije. No, tko uistinu koči sve što bi se dobroga u BiH moglo napraviti, tko koga pokušava asimilirati i još ponešto može se vidjeti iz razgovora koji smo imali s nastavnikom matematike i fizike u srednjoj mješovitoj školi u Žabljaku, na Usori, gospodinom Slobodanom Krajinom. Ukratko, odlukom o uspostavi općine Usora, nakon razgraničenja s općinom Tešanj, Federalna vlada se obvezala napraviti, kao obeštećenje za školu „Kulin Ban“ koja je ostala u općini Tešanj, školu u Žabljaku i za to izdvojila oko milijun i pol maraka. Projekt izgradnje započeo je 1998. i dovršen je 2008. Tada se tu useljava srednja mješovita škola „Stjepan Radić iz Sivše. Objekt je predan na dvojnu uporabu, jer tu nastavu izvodi i osnovna škola „fra Ivan Frano Jukić“ iz Sivše, a podurčno odjeljenje iz Žabljaka. Problem nastaje s početkom školske 2008/2009 godine, jer ministarstvo obrazovanja Zeničko-Dobojskog kantona nije htjelo registrirati školu za koju je federalna vlada izdvojila milijun i pol maraka. Njihov razlog je taj, da su u nju sada došla i hrvatska djeca iz Tešanjke.(A.Marinčić)

 

 

U ponedjeljak, 16. ožujka obilježena je obljetnica pogibije doministra MUP-a Federacije, Joze Leutara. Tek dvije-tri škrte vijesti o tome kako se navršilo punih deset godina od atentata i poneka riječ, kako ni do dan-danas nije otkriven ni ubojica, niti naručitelj. Ono što se zna da su za njegovu smrt bili optuženi Hrvati(?!), kasnije oslobođeni, da je novac dat „svjedoku“ Merimu Galijatoviću, inače kriminalcu i duševnom bolesniku, i to bi bilo to. Javna je, pak tajna kako politika ne dopušta da se taj atentat sudski rasvijetli i procesuira. Opće je poznato da narod, ono što ne smije javno svjedočiti ispriča kroz vic, pa makar on bio i crni. (A.Marinčić)

 

 

Povodom imenovanja novog Visokog predstavnika za BIH, donosimo komentar člana HKV-a Ante Marinčića, usko povezan s tom temom, a objavljen u sarajevskoj Hrvatskoj riječi u prosincu 2000. "Na najboljem smo putu da svi seljaci postanu kmetovi. E, vrag ga odnio, ovakove greške su stvarno previše. Ako mi se dogodi još jednom, stvarno ću prestati pisati ovaj članak. Dakle, ispravka. Na najboljem smo putu da nam svi seljaci i seljačine postanu veleposjednici. Ima naznaka da ćemo riješiti i političko pitanje. Vele da smo jedna nacija, jedan narod koji govori istim jezikom. Prošle godine su nam to pojasnili plakatom na kojem je bila naslikana u prvom planu džamija, a u pozadini dvije crkve, pravoslavna i katolička, s potpisom SFOR-a. Čim su oni u potpisu, znači morat će to biti tako riješeno, oni su najjači."(A.Marinčić)

 

 

Nisam zlopamtilo, ali jednostavno moram pitati – što li će sada, nakon kraha u Mostaru, reći oni koji su pisali hvalospjeve Prudskom sporazumu i posebno dvojici aktera u tim pregovorima? Tim veći je njihov promašaj što je i najobičniji čovjek u BiH znao da od toga nema ništa, da je to što su njih trojica predlagali nemoguće provesti, a iz tako jednostavnog razloga - jer bi to rješenje bilo nepravedno. Zar im nije poznato da je osnovno načelo države - pravednost, inače, u suprotnom, ta se država pretvara u pljčkašku i kakvu sve ne državu. Ne očekujem kako će mi se prof. Žepić ispričati, ali najiskrenije i najdobronamjernije mu predlažem da se javno i to što prije odrekne svog prijedloga o uređenju BiH, jer je takvo „rješenje“ nemoguće za sprovedbu u sljedećih stotinu godina. Također, gospodinu Čoviću predlažem, ako ne želi ubrzo nestati s političke scene, da kao rješenje predloži ono o čemu godinama pišem, kantoniziranje BiH, plus u tim kantonima potpunu sprovedbu Bečkog sporazuma. U tom smislu, prvi korak, njemu i svim strankama s hrvatskim predznakom neka bude odluka da će od međunarodne zajednice i svih onih koji se u to podrazumijevaju tražiti ono o čemu pišem već deset godina, održavanje nove međunarodne konferencije o BiH!(A.Marinčić)

 

 

Za mnoge iznenada, Visoki predstavnik Lajčak odlazi iz Drage naše. Što to znači za BiH i znači li uopće išta, pitat će se neki? Odmah u startu treba reći istinu – njegov odlazak za BiH ne znači ništa, ama baš ništa. Niti će BiH njegovim odlaskom što izgubiti niti će što, posebno dobiti. Lajčakov boravak i rad u BiH najbolje bi mogla pojasniti jedna izreka koja je česta u mom kraju - sveta vodica niti posebno pomaže, niti odmaže. Tako i Lajčak, niti je što pomogao niti odmogao. Ono što mnogima nije jasno jest činjenica da BiH više nije ni blizu onog interesa međunarodne zajednice od prije nekoliko godina. Koga će Političko vijeće Europe odrediti za novoga protektora ostaje za vidjeti, međutim jedno je sasvim sigurno - ni novi protektor, niti bilo tko ne će od BiH napraviti normalnu i samoodrživu državu dok se ne napravi nova Međunarodna konferencija o BiH. Do tada će psi lajati a karavane prolaziti.(A.Marinčić)