Danas postoji mnoštvo velikih inkvizitora

Danas postoji mnoštvo velikih inkvizitora. Osobe koje se pozivaju na Isusa; štoviše uloga u zajednici im je takva da predstavljaju Isusa i tumače njegove poruke. No, oni zapravo nemaju puno toga zajedničkog s njime. Načelno su mu zahvalni što im je prepustio vodstvo zajednice u njegovo ime, ali ne žele da im se uopće miješa u posao i ispravlja ih. Njihova uloga je preuzimanje odgovornosti za druge i donošenje odluka umjesto njih. To je njihov križ, ali oni ga ipak nekako radosno prihvaćaju.

Koliko ovakvih ljudi imamo danas pokazuje mnoštvo primjera, i to ne samo u crkvenom okruženju, nego u većini područja ljudskog djelovanja – kulturi, športu, a posebice u području politike. Osobe koje „nerado" preuzimaju vodeće uloge u određenoj zajednici ili samom narodu i predstavljaju ga. Ali kao što u „Braći Karamazovim" Veliki inkvizitor ne želi da mu Isus dolazi i traži nešto od njega, tako ni oni ne žele da zajednica ili narod zahtjeva nešto od njih, a kamoli da ih ispravlja i opominje.

Njihova misija je neophodna upravo iz razloga što narod sam ne zna i nije sposoban pravilno odlučivati. Stoga preuzimaju slobodu od naroda i u zamjenu mu obećavaju kruh. No, inkvizitori su uvjereni kako su ljudima tek tada dali pravu slobodu, jer slobodan nije onaj koji razmišlja samostalno i onda vjerojatno čini krivo. Slobodan je onaj tko njih sluša – jer će onda sigurno raditi ono što je ispravno. Za njih je prava sloboda nepodnošljiva jer tjera na odgovornost, stoga ona guši, pritišće pa ju ne može svatko podnijeti.

Njihova sloboda

Ljudima je potrebna „njihova sloboda" kako bi bili opušteni, sretni i siti. Gledajući njihovim očima, vlastito poslanje im se zbog toga čini još uzvišenijim i bitnijim. Prihvaćajući ulogu koju InkvizitorS jedne strane oni savršeno dobro razumiju i poznaju svoj narod, samo problem se sastoji u nerazumijevanju njih od strane naroda, jer kako ih, u svojoj ograničenosti, može razumjeti? Kako da narod razumije inkvizitore kad je nesposoban živjeti i nositi se sa vlastitom slobodom, kako to oni čine - već ju mijenja za komad kruha? Samim time ne može ni spoznati svu veličinu inkvizitora.im narod daje, oni prihaćaju tu nesnošljivu slobodu i taj stres na svojim leđa i umjesto naroda se hrvaju sa slobodom i pate. U vlastitim očima oni su sveci, a narod, takav kakav je, to ne može ni pojmiti. No, to je dio njihova križa...

U tome se nalazi rascjep između njih i naroda kojeg vode. S jedne strane oni savršeno dobro razumiju i poznaju svoj narod, samo problem se sastoji u nerazumijevanju njih od strane naroda, jer kako ih, u svojoj ograničenosti, može razumjeti? Kako da narod razumije inkvizitore kad je nesposoban živjeti i nositi se sa vlastitom slobodom, kako to oni čine - već ju mijenja za komad kruha? Samim time ne može ni spoznati svu veličinu inkvizitora.

Budući da su se ljudi odrekli te nepodnošljive slobode i natovarili ju njima na leđa, ne mogu ni biti svjesni sve one težine i napora s kojom inkvizitori donose odluke, svih onih pritisaka koje moraju podnositi u ime ljudi i svega onoga čega su se obvezali kada su prihvatili slobodu iz ruku naroda. Njihovo poimanje može se dočarati Kranjčevićevim stihovima u kojima narod poistovjećuju s prostitutkom:

I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz da nemaju želuca![2]

S druge strane stoji Isus/narod koji promatra Velikog inkvizitora i šuti...

Jakov Mamić

________________________________________
[1] Veliki inkvizitor je lik i priča uklopljena u roman F.M.Dostojevskog - „Braća Karamazovi". Pojam označava srednjovjekovnog crkvenog velikodostojnika/inkvizitora koji u svom monologu pred Isusom, kojeg je upravo zatočio, promišlja o pitanjima slobode, odnosu materijalnog i duhovnog, itd.
[2] S.S.Kranjčević: Eli! Eli! Lama Azavtani?!

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.