Mediji u službi ideologije i senzacije

Posljednjih je dana javnost okupirala vijest o sestri Teresi Forcades, tj. o njezinom posjetu Festivalu alternativne ljevice u Šibeniku – FALIŠ. Mediji u Hrvatskoj su je prihvatili poput zvijezde, dajući joj ogroman medijski prostor. Nažalost, kao i često puta do tada, u medije je prošlo samo onaj dio koji je u službi senzacije i mogućeg pljuvanja po onima koji tako ne misle. Sestra Teresa je predstavljena kao vrhunska znanstvenica u području medicine i teologije; za razliku od nekih koji su ranije dolazili s drugačijim razmišljanjima od „ispravnog" pa su proglašavani „kontroverznim" i „kvaziznanstvenicima".

Da se vratim na temu – sestra Teresa u svojim medijskim istupima progovara o svojem viđenju nekih tema, koje su trenutno vrlo aktualne u Hrvatskoj, primjerice: pitanje pobačaja, homoseksualnosti, feminizma ( pogotovo u Katoličkoj Crkvi ). Tu su i neka druga pitanja koja je dotakla (pitanje kapitalizma, farmaceutske industrije, revolucije...), ali o tome ne bih ovaj put... Odmah govorim da mi je drago da sestra Teresa nastupa dijaloški i propituje ustaljena mišljenja – jer to je njezina uloga kao znanstvenice. Također mi je drago da kao teolog promatra teološku znanost „ženskim očima" i tako ju nadopunjuje sa elementima koje samo žene imaju. Ono što mi nije drago, osim medijske ograničenosti, jest njezin odnos prema pitanjima koja su itekako bitna za svakog vjernika. Bitna pitanjaOdmah govorim da mi je drago da sestra Teresa nastupa dijaloški i propituje ustaljena mišljenja – jer to je njezina uloga kao znanstvenice. Također mi je drago da kao teolog promatra teološku znanost „ženskim očima" i tako ju nadopunjuje sa elementima koje samo žene imaju. Ono što mi nije drago, osim medijske ograničenosti, jest njezin odnos prema pitanjima koja su itekako bitna za svakog vjernikaKoliko god s rezervom uzimam medijsko izvješće, pretpostavit ću da je istinito.

Pobačaj kao čin je loš, no sestra ga ipak stavlja u domenu izbora svake žene, barem u periodu kada dijete ne može opstati izvan majčine utrobe. Ona navodi da Crkva ženama treba davati razloge i pozitivne primjere da to ne učini, ali ne stavljati se na određenu stranu koja „prisiljava" žene, pogotovo ako na toj strani djeluje sila. Nadalje, poistovjećuje pitanje pobačaja sa situacijom u kojoj je nekome potreban bubreg da bi preživio. Poziva biskupe da, ukoliko nisu darovali bubreg teško oboljelom, da nemaju pravo prozivati nijednu ženu zbog pobačaja.

Težak grijeh

Nasuprot tomu, Katolička Crkva promatra kao težak grijeh i svatko tko sudjeluje u takvom činu dobiva zakonsku kaznu izopćenja (usp. KKC 2272). Ako se i ide preispitivati stav Crkve i pozitivno promišljati o tom pitanju – nameće se problem kako osobu koja ne može opstati izvan maternice možemo staviti pod vlast druge osobe; da joj odlučuje o životu (pretpostavljamo da su oboje osobe). Pravo da oduzme život nema nitko, pa ni za svoj vlastiti život. Tu se nameće još mnoštrvo pitanja, ali bojim se da bih otišao predaleko...Pitanje pobačaja je pitanje suprostavljanja prava na život i prava na samoodređenje ili na izbor, u kojem pravo na život uvijek i bezuvjetno mora imati prvenstvo – ne samo u Crkvi, već i u državi. Ukoliko pravo na život podložimo pravu na izbor možemo pretpostaviti gdje to vodi (nažalost pomalo to i možemo vidjeti).

Nadalje, slažem se sa tvrdnjom da Crkva ne smije biti na strani na kojoj djeluje sila, no smatram kako ne bi trebala biti ni sasvim postrani, te kroz pozitivne primjere pozivati žene da to ne učine. Pitanje odluke i samog stanja žena je toliko kompleksno da su žene često u takvom stanju da i ne čuju drugo nego agresivno poticanje na pobačaj. Pretpostavimo da i jesu u „normalnom" stanju – život čovjeka je dovoljan razlog za aktivno ustajanje u njegovu obranu - stoga, uloga Crkve je da se još jače uključi u spašavanje najslabijih, pogotovo ako država to ne radi ili radi suprotno.

Pitanje homoseksualnosti

Drugo pitanje je pitanje homoseksualnosti, koje sestra povezuje s ljubavlju Presvetoga Trojstva. Ta ljubav nije komplementarna, tj. nadopunjujuća, nego se događa između osoba koje su cjelovite. I to je točno, no homoseksualnost se ne može promatrati samo kroz ljubav. Osim toga, homoseksualnost smjera ka tjelesnom sjedinjenju, a to ne možemo reći za Trojstvo. Tu je još mnoštvo pitanja i prava u kojem se homoseksualnost želi izjednačiti sa heteroseksualnošću, no njezino pravdanje s primjerom Ljubavi u Presvetom Trojstvu se teško može obrazložiti i onda smatrati ispravnim. Osim nauka Katoličke Crkve koji smatra neurednim te čine ukoliko se prakticiraju (usp. KKC 2357 i 2358.) i sam sv. Pavao svrstava takva djela u red grješnih (npr. I Tim 8-11). StavHomoseksualnostDrugo pitanje je pitanje homoseksualnosti, koje sestra povezuje s ljubavlju Presvetoga Trojstva. Ta ljubav nije komplementarna, tj. nadopunjujuća, nego se događa između osoba koje su cjelovite. I to je točno, no homoseksualnost se ne može promatrati samo kroz ljubav. Osim toga, homoseksualnost smjera ka tjelesnom sjedinjenju, a to ne možemo reći za Trojstvo sestre Terese da je Crkva po ovom pitanju mijenjala i ublažavala stav kroz povijest je točan, no to ne može ići do toga da homoseksualni čin poistovjeti s heteroseksualnim i učini ga ispravnim, jer ni sama Crkva nema ovlasti mijenjati sv. Pismo.

Feminizam

Treće pitanje je pitanje feminizma, pogotovo u Katoličkoj Crkvi koja je prema s. Teresinom mišljenju patrijarhalno uređena i to treba izmjeniti, te pripustiti ženama službe koje im danas nisu dopuštene. O ovom pitanju treba razgovarati jer nije nipošto dogmatski zapečaćeno, no moj stav nije protufeministički, ali smatram da je trenutno stanje ispravno. Objašnjenja nemam mnogo, ali činjenica da je sam Krist odabrao muške apostole mi je dovoljan razlog, a kako nemam kvalitetan protuodgovor od druge strane, mislim da ne treba ići mijenjati nešto bez konkretnog i teološki utemeljenog razloga.

Ostala pitanja ( poput kapitalizma, farmaceutske industrije, revolucije... ) ne bih komentirao sada, nego ću zaključiti tekst. Sestra Teresa je došla u Hrvatsku sa svojim stavovima u namjeri da kroz dijalog produbi teme. Žalosno je da većina medija događaj prenosi kao senzaciju. Kao da im nije normalno da se unutar zajednice, „partije" nastupa otvoreno, u dijalogu, stalno iznova propitujući stvarnost, događaje i stavove. Što se tiče dijela stavova sestre Terese, nadam se da su do mene došle izdvojene rečenice koje su, tako plasirane, izgubile pravi kontekst i značenje. Ukoliko nisu – dopuštam i drugačije mišljenje...

Jakov Mamić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.