Boris Postnikov i podmetanja inicijativi "U ime obitelji"

Daleko bi nas to odvelo kad bismo pokušali i nabrojati sve medijska i ina podmetanja s kojima se suočavaju organizatori upravo završenog prikupljanja potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka. Na većinu njih nema potrebe reagirati jer su bespredmetna ili barem dozlaboga neuvjerljiva. No, neka nisu izvedena baš posve nevješto, pa je na njih izgleda potrebno barem se osvrnuti.

U ovom tekstu osvrnut ćemo se na članak Borisa Postnikova pod naslovom "Križne mjere" objavljen u predzadnjem broju tjednika "Novosti". Razloga zašto smo se pozabavili baš njime ima više. Jedan od njih je ranije uvjerenje postnikov2nižepotpisanog autora (danas prilično poljuljano) da na našoj društvenoj sceni ipak postoji neka "autentična (intelektualna) ljevica", koja se može smatrati iskrenom i upućenom, koja se "ne prodaje" kao što se "prodaju" neke druge intelektualne elite i kojoj je zbilja na srcu boljitak svih "radnih ljudi i građana", ove zemlje i ove Planete, odnosno "progres čovječanstva" uopće. Mislio sam da među njih spada i Postnikov, s kojim sam nedavno čak i razmijenio par mailova (u vezi nekih svojih tekstova).

Međutim već je i Postnikovljeva neupućenost, jasno vidljiva iz teksta kojega je potpisao, nešto što znatno potkopava ove lijepe nade. Prvenstveno se tu radi o njegovom zabrinjavajućem nepoznavanje kršćanske vjere, a i religijske kulture uopće, koja je posebno došla do izražaja u završnim rečenicama ovoga teksta - (cit.) "Masa (a tu se misli na onu "masu" koja je potpisala zahtjev za održavanje referenduma) je siromašna, bijesna i iscrpljena sistemskom krizom bez lica; treba krivca. A takvog je najlakše naći na putu vjere. Masa je spremna za križne mjere."

Kao odgovor na ovu svojevrsnu "optužbu" treba, kao prvo, naglasiti kako je ono što se podrazumijeva pod "putem vjere" jedna prilično individualna stvar, pa je kao takva nespojiva s pojmom "mase", i u "fizikalnom", i u svakom drugom smislu (a radi se o onom tijesnom putu iz Evanđelja koji "vodi u život" i koji "malo njih nalazi"). A kao drugo, na putu vjere krivac se traži i pronalazi isključivo u sebi samome. Sigurno je doduše da postoje i mnoge iluzije o "putu vjere", no onda je trebalo i specificirati kako se radi o iluzijama, ne bi li taj završni odlomak teksta postao bar nešto malkice više od prazne rimovane forme.

Nečiste namjere

No čini se da neupućenost autora ipak nije glavni problem u ovome tekstu. Naime, osnovna njegova teza, a ona glasi da je inicijativa "U ime obitelji" izraz frustracija građana naše zemlje izazvanih krizom koja traje već više od pet godina i da su sad, zbog svih tih svojih nevolja, ljudi "žedni krvi", tj. da traže krivca prema kojemu će usmjeriti svoj bijes, teško da se može objasniti samo kao izraz posvemašnje neupućenosti u pitanja smisla i svrhe cijele ove u-ime-obitelji-vrijeaju-nas-i-prijete-skoro-su-zapalili-stand-504x335-20130519-20130515083343-7eaa62e3e7b4b37f1efc2601f3df59d9"referendumske priče". A da se ne radi baš o čistim namjerama, pogotovo indicira sugestija kako je sve ovo "samo početak" jer "nenarodni rodni elementi prvi su na referendumskom listiću za odstrel, ali ostali već čekaju u redu: Srbi, imigranti, azilanti" - koja se može pronaći i u većem broju drugih "ljevičarskih" tekstova koje se bave problematikom "referenduma za obitelj".

To da referendum nije usmjeren ni protiv jedne društvene (manjinske) skupine, njegovi su organizatori ponavljali već bezbroj puta i to nije teško dokazati. A posebno je lako otkloniti podmetanje o onima koji "čekaju u redu za odstrel" - Srbima, imigrantima, azilantima. Nije li naime besmisleno jednoj takvoj univerzalističkoj i kozmopolitskoj zajednici, kakva je Katolička Crkva tj. njezinim vjernicima (koji su i organizatori referenduma), neprestano imputirati nekakav njihov šovinizam, nacionalnu, rasnu, i dakako vjersku netrpeljivost?

KCI zašto bi recimo Srbi bili "sljedeći"? Što bi naša Crkva imala protiv Srba (pravoslavaca) ili pripadnika bilo koje druge vjere? Zašto se individualne mržnje nekih koji se deklariraju kao (katolički) vjernici neprestano u javnosti nameću kao generalni stav cijele crkvene zajednice? Zašto se nasilje nad pripadnicima "seksualne manjine" o kojoj je ovdje riječ, kamenovanje "parada" i ta famozna "homofobija" (strah od čovjeka (?)) uvijek, ako ništa onda barem implicitno, stavljaju u kontekst djelovanja i naučavanja Katoličke Crkve (u Hrvata)?Bi li Postnikov pričao recimo o rasnoj netrpeljivosti koja vlada unutar Katoličke Crkve da je za njezinog poglavara pred par mjeseci bio izabran Crnac (što je bilo sasvim moguće, a o čemu je bilo i govora)? Bi li pričao o nacionalnoj netrpeljivosti kad bi znao koliko svećenika iz Poljske djeluje po našim župama? Uostalom nezap3po našim župama već djeluju i Crnci - ovaj autor čuo je recimo za crnog svećenika koji je djelovao/djeluje u rodnoj župi njegovog oca - i u tome nitko ne vidi ništa sporno (samo nam je žao što se nedovoljno naših mladih ljudi odlučuje za svećenički poziv).

I zašto bi recimo Srbi bili "sljedeći"? Što bi naša Crkva imala protiv Srba (pravoslavaca) ili pripadnika bilo koje druge vjere? Zašto se individualne mržnje nekih koji se deklariraju kao (katolički) vjernici neprestano u javnosti nameću kao generalni stav cijele crkvene zajednice? Zašto se nasilje nad pripadnicima "seksualne manjine" o kojoj je ovdje riječ, kamenovanje "parada" i ta famozna "homofobija" (strah od čovjeka (?)) uvijek, ako ništa onda barem implicitno, stavljaju u kontekst djelovanja i naučavanja Katoličke Crkve (u Hrvata)? Zašto se na koncu referendum o obitelji prikazuje kao poziv na obračun i nasilje, a ne kao poziv na razum i dijalog što on uistinu jest.

Pritom treba reći kako je istina da je akciju oko referenduma za obitelj potakla uz ostalo i frustriranost građana ove zemlje, ali to nije "frustriranost sistemskom krizom bez lica u kojoj se pokušava pronaći krivca", nego frustriranost činjenicom da u vrijeme kad se prava ogromne većine građana ovoga društva sve više sužavaju i krše, kad je dvadesetak posto radno sposobnih izgubilo pravo na rad, kad je polovica ili više njih izgubila pravo na dostojan život, kad tisuće njih gube pravo na život uopće, a tu ne mislimo na nerođene, nego i na one rođene; u vrijeme kad građani ove zemlje gube svoj krov nad glavom i imovinu koju su stjecali generacijama, u vrijeme kad ne mogu ostvariti niti one zahtjeve koje na referendumima potpisuju stotine tisuća ljudi, jedna mala društvena skupina neprestano dobiva sve šira prava i privilegije, što se u Saboru glatko, bez ikakvih pogovora, ali i bez velikog publiciteta (ispod žita kako bi rekao narod) usvaja sve ono što im padne na pamet, što bez ikakvih obzira i ograda mogu promicati ideje (ali i "prakse") koje su za društvo kao cjelinu neproduktivne ili štetne, a koje, što je najgore, idu na uštrb onih koji su u društvu najnezaštićeniji (recimo djece).

Marš kroz institucije

Ne bi li uostalom bilo čudno kad nitko u ovoj zemlji ne bi primijetio taj njihov "marš kroz institucije" koje su očito danas već posve pokorene. A nakon institucija, "sljedeće na redu" je društvo samo. No, treba naglasiti kako je davno već bilo vrijeme da im se pokaže kako društvo neće "pasti" samo tako. Uostalom, svi se zajedno možemo zapitati - koje su pozitivne rezultate, ali pozitivne za društvo u cjelini, a ne samo za njih same, polučili svi ti njihovi silni napori u afirmaciji ideja koje zastupaju? Živimo li bolje i kvalitetnije od vremena kad su se oni pojavili na našoj društvenoj sceni. Jesmo li veseliji i zadovoljniji otkad se održavaju njihove "parade"? Jesu li nam mas-mediji postali Novine-izlaze-iz-krize ca largeprimjereniji, ozbiljniji, vjerodostojniji, informativniji od vremena kad su oni njima počeli žariti i paliti?

O tome koliko su naši mediji postali bolji zbog njihovog djelovanja na ovom području, pokazuju eto i ova inače prilično prozirna podmetanja na koja smo upozorili u tekstu Borisa Postnikova. No ono što je u ovom smislu posebno opasno jest ta očita beskrupuloznost i veoma proračunata sistematičnost njihovog medijskog djelovanja, koja jasno ukazuju da postoje vrlo jaki i decidirani razlozi za širenje propagande ove vrste, kao i uopće za njihove aktivnosti na javnoj sceni.

Koji su to razlozi možemo samo nagađati. Je li uzrok napada na instituciju braka, i inače seksualne revolucije koja nesmanjenom žestinom traje desetljećima (pa se može nazvati i permanentnom), a koju prati nemonovno rastakanje osnovnih duštvenih vrijednosti i morala, odluka svjetskih moćnika da se, kako to recimo tvrdi misaknaš poznati TV voditelj i komentator Krešimir Mišak, u ljudsku svijest usadi "mentalitet roja", odnosno da se društveni sustav organizira na način sličan onome koji zatičemo kod mrava ili pčela, pri čemu bi reproduktivnu funkciju naše vrste preuzele odgovarajuće institucije - genetski laboratoriji u kojima bi se uzgajali "hibridni ili GMO-ljudi sa daleko "boljim svojstvima" od onih koje imamo mi danas?

Autor ovoga teksta sumnja ovu "teoriju zavjere", no vjeruje da postoje određeni planovi i "projekti budućnosti", doduše znatno "prizemniji" od ovoga što priča Mišak, o kojima se u javnosti šuti, a koji se promiču kroz aktivnosti o kojima smo govorili dosad. No treba reći da su u ovakvoj situaciji u kakvoj se nalazimo danas sve mogućnosti otvorene. Osvrnimo se uostalom malo iza sebe - tko bi i pred pet godina mogao vjerovati recimo u "zavjeru" Sanadera i njegove klike protiv hrvatskog društva koja je vrlo mnogo pridonijela da se naša zemlja dovede, evo, gotovo na prosjački štap.

Ne bi li se u našoj javnosti (u to doba) sve ove priče koje su nedavno izašle na vidjelo - o crnim fondovima, debelim provizijama i neizmjernoj šteti koja je nastala rasprodajom našeg nacionalnog bogatstva, tumačile također kao besmislena "zavjernička teorija"? Nadalje, tko bi pred deset godina vjerovao u zavjeru banksterske elite (krugova financijskog kapitala) protiv cijele ljudske civilizacije, koja je dovela do sveopće depresije i kaosa u najvećem broju zemalja svijeta?

GMO

Slična je priča i s "GMO-zavjerom", zavjerom naftnih (energetskih) lobija i sl. Inače, ovdje treba napomenuti kako termim "zavjera" ne mora označavati samo neke krajnje MišakJe li uzrok napada na instituciju braka, i inače seksualne revolucije koja nesmanjenom žestinom traje desetljećima (pa se može nazvati i permanentnom), a koju prati nemonovno rastakanje osnovnih duštvenih vrijednosti i morala, odluka svjetskih moćnika da se, kako to recimo tvrdi misaknaš poznati TV voditelj i komentator Krešimir Mišak, u ljudsku svijest usadi "mentalitet roja", odnosno da se društveni sustav organizira na način sličan onome koji zatičemo kod mrava ili pčela, pri čemu bi reproduktivnu funkciju naše vrste preuzele odgovarajuće institucije - genetski laboratoriji u kojima bi se uzgajali "hibridni ili GMO-ljudi sa daleko "boljim svojstvima" od onih koje imamo mi danas?skrivene, konspirativne aktivnosti, već da uključuje i one posve javne i legalne, te da se on jednako tako odnosi i na rezultate kao i na okolnosti određene aktivnosti. Na koncu, sve ovo što nam se događa posljednjih godina toliko je gmoonevjerojatno da nas nikakva druga fantastika vezana uz našu budućnost ne bi mogla iznenaditi, pa ni to s projektiranjem djece i njihovom proizvodnjim u laboratorijima, tj. na "tekućoj vrpci".

Uglavnom sve su ovo pitanja na koja bi naši propagandisti "novih vrijednosti" i "novih životnih stilova" trebali odgovoriti jasno i iskreno, a ne se samo smješkati i ne govoriti ništa. Znači li taj njihov smješak da u sebi misle "Koje ste vi budale" ili da misle "Ma nije to tako kako velite, nego puno gore" - to nikome nije jasno, no što god mislili, na takav način pokazuju samo svoju bezobraštinu. Zašto nas uostalom oni tretiraju kao budalastu rulju koja ništa "ne razumije", a ne kao ravnopravne sugovornike, zašto osvrćući se na nas kršćane i našu zajednicu govore o "ovcama crkvenih otaca", "homofobnim bračnim zdrugovima", "crkvljivom društvu" i tome slično?

Ovdje inače treba naglasiti kako sve te spomenute i nespomenute "teorije zavjere" nisu stvar kojom se zabavlja šačica paranoika, nego su slutnja i razlog za zabrinutost možda i najvećeg dijela hrvatskog puka (to uostalom dokazuje i odziv na referendum za obitelj), a slično je tako i drugdje u svijetu. Ne bi li onda, već s obzirom na ove razmjere, jednoj takvoj stvari nadležni ipak trebali pokloniti određenu pažnju? Zašto nam uostalom nitko ne objasni zbog čega ovaj naš "strelovit razvoj" znanosti, tehnike i tehnologije rezultira sve gorim uvjetima u kojima (gledano i u globalu) živi ljudski rod? Ispada li sve to jednostavno samo po sebi, slučajno? Ili se radi o "ideologiji slučajnosti" koju je netko namjerno progurao i u prirodne i u društvene znanosti?

A pitanje o ideologiji mogli bismo postaviti i našim "autentičnim ljevičarima" - Kakvu vi to zapravo ideologiju furate i kakve ona ima veze s tradicijama vašeg pokreta, kojemu je na prvom mjestu uvijek stajala borba za prava i slobode najširih slojeva ljudskog društva, a ne zabavljanje oko privilegija nekih marginalnih skupina čije je značenje za ukupni život društva zanemarivo?

"Teorije zavjere"

U vezi s "teorijama zavjere" o kojima smo maločas govorili, svakako treba istaći kako one mogu biti i vrlo opasne jer uistinu postoji mogućnost da se tim putem frustracije "mase" usmjere prema određenim pojedincima ili društvenim skupinama, pa sa svim takvim glasinama i pretpostavkama treba biti vrlo oprezan. No ono što bismo htjeli postići (i ovim tekstom, a i inače) upravo i jest otvaranje dijaloga o ovim pitanjima, kroz koji bi se izbistrili svi 1 novi svjetski poredakpotrebni odgovori, a čime bi i ova opasnost jednostavno nestala ili bila smanjena u najvećoj mjeri.

Apeliramo dakle na dijalog i otvorenu raspravu u kojoj neće biti (ovog uobičajenog) etiketiranja sugovornika i prešućivanja najvažnijih pitanja koja stoje na dnevnom redu. Apeliramo na razgovor u kojemu mi kršćani, kao i pripadnici drugih vjerskih zajednica, nećemo biti tretirani kao posjetitelji iz srednjeg vijeka koji su valjda nekakvim vremeplovima stigli u hipermoderne svjetove naših sugovornika (bajnih li svjetova, kao da su iz priča Philipa K. Dicka), već kao ljudi čije se mišljenje sluša, poštuje i tretira ravnopravno svim drugim mišljenjima koja su iznesena.

Dakako, u tim raspravama mogu se dotaknuti i pitanja "drugačijih zajednica" od one bračne, možda i određene njihove zakonske regulacije i sl., no pritom treba imati na umu da brak, kao zajednica muža i žene, ima posebnu društvenu ulogu (koja je zapravo presudna za život ljudske vrste na ovome Planetu), pa da prema tome treba biti tretiran na poseban način - dakle najbrižljivije potpomagan, potican, promoviran od strane cijele društvene zajednice.

A "lingvističke" nesporazume koji se ovdje javljaju, najlogičnije bi bilo riješiti jednostavnom formulom - brak je brak, a drugačije zajednice (dvoje) ljudi koji žive skupa su nešto drugo - ovaj autor recimo predlaže riječ "mrak", no o izboru termina neka odlučuju oni koji su za tu stvar zainteresirani. U svakom slučaju, smatramo da je iskren dijalog o svim ovim pitanjima, posebno u uvjetima kakve imamo danas, uistinu potreban i nužan.

Na kraju bih još samo dodao da bih bio puno sretniji da sam umjesto povodom Borisovog članka, pisao o knjigama jednog drugog Postnikova, koji se bavio pametnijim stvarima, no dobro, možda i od ovoga pisanja bude neke koristi.

Zdenko Kremer

Ned, 22-09-2019, 17:08:45

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.