Inicijativa "U ime obitelji" uznemirila zloduhe u Hrvatskoj

Dok sam prije nešto manje od mjesec dana pisao tekst o djelovanju zloduha u našim medijima, nisam ni slutio da će već za koji tjedan oni potpuno pomahnitati i početi napadati mirne kršćanske aktiviste po ulicama hrvatskih gradova. Uistinu, zanimljiva je i neočekivana ovo pojava. No možemo reći da se usprkos neugodnostima i određenoj nanesenoj šteti, ipak ne radi o nekom lošem znaku. Dapače, iz načina na koji su reagirali očito je da ih nešto počinje "žuljati", a to je novum na ovim našim prostorima. Jer zlodusima je u Hrvatskoj uvijek bilo dobro.

O onome što ih "žulja" možemo nagađati s priličnom sigurnošću. Vjerojatno se radi prije svega o značajnoj konsolidaciji kršćanskih snaga u našem društvu koje sve više postaju svjesne sebe, svojih zadataka i svoje odgovornosti za budućnost hrvatskog naroda i države. U tome je smislu posebice važno jačanje većeg broja kršćanskih skupina, zajednica i (karizmatskih) pokreta koji počinju igrati sve značajniju ulogu u našoj uimeobiteljidruštvenoj zbilji.

JedinstvoTakođer je ovdje vrlo bitno i jedinstvo ne samo praktički svih kršćanskih denominacija, nego i drugih religijskih zajednica (posebno onih koje pripadaju "abrahamskoj tradiciji"), koje po najvažnijim pitanjima normalnog života i funkcioniranja našega društva, posebice pitanjima vrijednosti i dostojanstva ljudske osobe, te odnosa u obitelji (oko čega spomenuti zlodusi danas i dižu najveću buku) imaju potpuno usaglašene stavove.Također je ovdje vrlo bitno i jedinstvo ne samo praktički svih kršćanskih denominacija, nego i drugih religijskih zajednica (posebno onih koje pripadaju "abrahamskoj tradiciji"), koje po najvažnijim pitanjima normalnog života i funkcioniranja našega društva, posebice pitanjima vrijednosti i dostojanstva ljudske osobe, te odnosa u obitelji (oko čega spomenuti zlodusi danas i dižu najveću buku) imaju potpuno usaglašene stavove.

Možda bi neki od "aktivista" s protivničke strane sada graknuo kako su oni zapravo ugroženi i kako su oni u mnogo većoj mjeri izloženi napadima, što bi onda potkrijepio primjerima nekih izgreda na njihovim "paradama" koje se, usput budi rečeno, nimalo slučajno održavaju upravo oko Tijelova, s obzirom da se radi o blasfemičnim sotonističkim imitacijama tijelovskih procesija. Na ovakve bismo primjedbe mogli konstatirati kako zlodusi uvijek igraju dvostruku igru i kako im posebno zadovoljstvo čini nastupanje u ulozi, odnosno pod maskom, krotkih i poniznih kršćana. Dakako težak je grijeh i velik propust cijele naše zajednice kada netko od kršćana dođe u napast fizički se obračunavati s bilo kime zbog bilo čega, no možemo biti prilično sigurni u to da oni koji su se obračunavali s "protivnicima" i bacali kamenje na "paradama" uopće i ne pripadaju kršćanskoj zajednici.

A onima koji misle da pripadaju, usprkos tome što čine grijeh i u njemu ustrajavaju, trebalo bi, ako ništa drugo, barem objasniti kako se ovakvo "paradiranje" i organizira s ciljem da se, uz ostalo, u društvo unesu nemir i nered, te da je to ujedno i izvanredan način promocije ideja one suprotne strane u javnosti, s obzirom da se incidenti ove vrste u našim medijima razglašavaju na način kao da se radi o najdramatičnijim zbivanjima u hrvatskoj povijesti, pa onda sve to skupa postaje tema o kojoj se priča mjesecima kasnije (što se i događalo). Drugim riječima, ovakve incidentne situacije predstavljaju sjajan način da netko s društvene margine dospije (svojom i tuđom krivnjom) u centar pažnje.

Jasno je da takve stvari treba jednostavno ignorirati što predstavlja jedini način da svi ti "društveni manageri" koji furaju ovu vrstu "NVO-biznisa" u vrlo kratkom roku ostanu "na suhom" i što se tiče financijskih sredstava, pa onda budu prisiljeni otići skupa sa svojom menažerijom negdje preko hrvatskih granica, tamo gdje se za njihova zloslutna prikazanja još uvijek može naći kakva-takva publika.

Uloga medija

Dakako, sve ovo ima veze i s djelovanjem naših medija koji bi već jednom trebali postati nepristrani izvori informacija o svim bitnim (a ne nebitnim) stvarima koje se događaju u našem društvu, kao i na međunarodnoj sceni, te kao takvi služiti boljitku medijiiiiisvih hrvatskih građana, a ne nekih privilegiranih pojedinaca i skupina ili pak interesima određenih (uglavnom vanjskih) faktora. S obzirom da nema nekih sigurnih indikacija da će se to zbiti u doglednom vremenu, preporučljivo bi bilo da svi skupa počnemo ignorirati i te i takve medije. Vjerojatno bi bilo veoma ljekovito i kad bi ljudi prestali plaćati pretplatu našoj javnoj TV-kući zbog toga što se ona (još uvijek) jako puno trudi oko promocije ideja i (bez)vrijednosti koje zastupaju protivnici tzv. "religioznih predodžbi".

Sve u svemu, današnji bi kršćani daleko ozbiljnije trebali shvatiti opasnosti od krivih učenja i učitelja koji se posreduju medijskim putem, jer premnogo je onoga što susrećemo u našem medijskom eteru protivnoga ne samo učenjima naše vjere, nego i nekom prirodnom osjećaju za mjeru, suvislost i uopće za normalnost i u nekom užem, osobnom, i u širem, društvenom, smislu.

Pritom bi svakako trebalo imati u vidu da nam se ovdje, kao što kaže sv. Pavao u svojoj poslanici Efežanima, "nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (tj. u "eteru"). A u nastavku nam sv. Pavao daje i savjet kako se pripremiti za tu borbu - "Zbog toga posegnite za svom Rembrandt - Apostle Paul - WGA19120opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. ParazitiPravi problem predstavljaju mnogo manje vidljive, ali ne i mnogo manje opasne duhovne kreacije - tzv. "mentalni paraziti" koji se vrlo lako umnažaju i prenose i to ne samo u direktnom kontaktu jednog čovjeka s drugim, nego i kroz medije, preko interneta, telefona i sl. (možemo ih shvatiti i kao nekakvu kombinaciju informatičkog/informativnog i biološkog virusa), a istovremeno ih se vrlo teško otkriva, tj. ljudi jako teško postaju svjesni da se nalaze pod njihovim utjecajem.Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete.."

Na ovom bi mjestu zgodno bilo naglasiti kako u ovim današnjim vremenima i prilikama, oni viđeniji zlodusi tj. demoni od kojih smo neke spominjali u prethodnom tekstu, ne navraćaju tako često u naše domove, pa prema tome i ne predstavljaju neku veću opasnost za društvo, odnosno veći javnozdravstveni problem. Pravi problem predstavljaju mnogo manje vidljive, ali ne i mnogo manje opasne duhovne kreacije - tzv. "mentalni paraziti" koji se vrlo lako umnažaju i prenose i to ne samo u direktnom kontaktu jednog čovjeka s drugim, nego i kroz medije, preko interneta, telefona i sl. (možemo ih shvatiti i kao nekakvu kombinaciju informatičkog/informativnog i biološkog virusa), a istovremeno ih se vrlo teško otkriva, tj. ljudi jako teško postaju svjesni da se nalaze pod njihovim utjecajem.

Inače, duhovni učitelji često prispodobljuju djelovanje ovih kreacija s funkcioniranjem "automatskog pilota" na koji se prešalta ljudska duša i onda mirno putuje kroz život ne sluteći da će na kraju sletjeti ravno u pakao (kad čovjek shvati kamo to zapravo ponire njegova duša u završnoj fazi putovanja, onda često biva već prekasno za promjenu destinacije).. Treba naglasiti kako različiti mentalni paraziti lako mogu koordinirati svoje aktivnosti (radi se o telepatiji kao jednoj demonskoj komunikacijskoj tehnici) i to na svim "skalama", sve do one najšire, pa se tako na putu u pakao mogu naći cijele države i zajednice naroda. Čini se da da primjere za to predstavljaju i današnja Hrvatska i cijela Europska Unija.

Europsko prosvjetiteljstvo i njegova okultna strana

Tome se zapravo i nije previše čuditi. O djelovanju zloduha u hrvatskoj politici već smo nešto govorili, a reći ćemo i nešto više u nastavku ove priče. A što se tiče EU možemo naglasiti kako je spomenuta 400px-Oer-Weimarer Musenhofzaraza u vidu "duha prosvjetiteljstva" koji je iluminirao većinu najznačajnijih europskih političkih (ali i nepolitičkih) mislilaca tokom ova zadnja dva-tri stoljeća "učinila svoje". Pritom to europsko "prosvjetiteljstvo" uopće nije (samo) jedan racionalistički i slobodarski pokret, kako se to obično govori i uči - taj pokret ima i svoju tamnu, okultnu stranu koja, premda se kroz sva ova desetljeća i stoljeća brižljivo skriva, ipak izlazi na vidjelo kroz razne svoje manifestacije. Uostalom, ostala su i povijesna svjedočanstva.

Jedno od njih navodi recimo Miro Glavurtić u svojoj knjizi "Satana" - napominjući kako se se mnogi ljudi iz doba neposredno prije Francuske Revolucije, uključujući Dantona, "čudili što se revolucionarne ideje udružuju s magijom, što se duh enciklopedista spaja sa zazivanjem duhova, a pozitivizam s okultizmom". I eto nam tako "Nove Europe" s tim njihovim "novim vrijednostima". Eto nam Europe koja je odbacila svoje kršćanske korijene i svetogrdno se klanja "zlatnom teletu", dok jedinoga i pravoga Boga koji sve uzdržava, smatra izmišljotinom šačice čudaka i bijednika.

EUAutor ovoga teksta mora priznati da mu javni istupi naših političara koje prati tu i tamo, ne pružaju nikakvu nadu. Čini se da je svima njima, usprkos svemu, i dalje jedina briga kako "osvojiti mandate" i zadržati svoj politički utjecaj (na ovoj ili onoj razini društvene organizacije), što u prijevodu znači - kako nastaviti crpiti danas izgleda još uvijek neiscrpne izvore financiranja - i one oficijelne, zakonski definirane, i one koji to nisu, a kojima se pristupa prema nekim nepisanim pravilima, a sve u skladu sa vlastitim statusom u političkoj hijerarhiji.Eto nam Europe koja upropaštava svoje mlade generacije kroz uspostavljeni persmisivni odgoj i razvikane hedonističke kultove (seks-ljepota-(bolesno)zdravlje-moda-estrada-itd), lišavajući ih na taj način moralnog kompasa, bez kojega je nemoguće orijentirati se u realnom svijetu. Eto nam Europe ogrezle u materijalnom bogatstvu i takozvanom komforu (stečenom velikim dijelom pljačkom drugih kontinenata), koja danas, kad joj sve to izmiče iz ruku, više ne zna gdje joj je glava.
miro-glavurtic-satana-slika-16727733I sad ta i takva Europa, koja ne zna gdje joj je glava, pokušava spašavati samu sebe fiktivnim monetarnim transkacijama (pretakanjem iz šupljeg u prazno) i tzv. "mjerama štednje", kao da štediti može netko tko je lišen vrline štedljivosti tj. skromnosti, kao što je lišen i svih drugih ljudskih vrlina.

No, što je s nama, ovdje u Hrvatskoj, mjesec dana prije prije pristupanja toj "Velikoj Europi" (europskoj zajednici naroda) tj. prije (ponovnog) gubitka državne suverenosti? Autor ovoga teksta mora priznati da mu javni istupi naših političara koje prati tu i tamo, ne pružaju nikakvu nadu. Čini se da je svima njima, usprkos svemu, i dalje jedina briga kako "osvojiti mandate" i zadržati svoj politički utjecaj (na ovoj ili onoj razini društvene organizacije), što u prijevodu znači - kako nastaviti crpiti danas izgleda još uvijek neiscrpne izvore financiranja - i one oficijelne, zakonski definirane, i one koji to nisu, a kojima se pristupa prema nekim nepisanim pravilima, a sve u skladu sa vlastitim statusom u političkoj hijerarhiji.

A upravo je to najveći problem hrvatske politike, taj novac koji se vrti u ovom sustavu, zbog kojega se politička djelatnost u našoj zemlji preobrazila u biznis unosniji od bilo kojeg drugog biznisa koji se može i zamisliti, a koji bi bio barem koliko-toliko legalan. Otuda i taj kruti partitokratski sustav, u kojemu svatko čuva svoje "radno mjesto" tj. priključak na sustav distribucije novčanih sredstava, odakle izvire sav njihov utjecaj i moć, otuda i taj SHDZP koji ovom državom vlada cijelo vrijeme, a iz kojega naša umrežena politička mafija ostvaruje svoje osobne interese, odnosno interese onih koji su ih postavili na njihove pozicije, otuda i taj sramotni sistem političkih sinekura u javnim poduzećima i državnim institucijama kroz koji se upropaštavaju prirodni i ljudski resursi ove zemlje, a od kojih bismo, da se njima primjereno gospodari, svi skupa mogli živjeti sasvim dobro, otuda ta korupcija koja je prožela gotovo kompletnu društvenu strukturu, nepotizam, pogodovanje stranim faktorima i interesnim lobijima, nebriga za interese države i totalna ravnodušnost prema svim nevoljama njezinih žitelja; otuda, da rezimiramo, ovo posve uobičajeno i samo po sebi razumljivo političko parazitiranje na grbači poštenih građana ove zemlje, koje ne bismo smjeli trpjeti ni jedne jedine sekunde.

I tako, eto, ponovno naiđosmo na parazite, koji su "mentalni" u nekom drugom smislu, a koji nisu tek neki biološko-informacijski virusi ili "larve", kako ih neki također nazivaju, nego se radi o potpuno razvijenim "političkim ličnostima" koje pilotiraju ovom našom Hrvatskom na način automatskih pilota koje smo spominjali nešto ranije.

Kako se oduprijeti

Kako se osloboditi tih parazita? Jasno je da se ovdje radi o vrlo kompliciranom problemu koji će zasigurno biti vrlo teško razriješiti u našoj političkoj praksi. No čini se da u teoriji ovaj problem i nije baš previše kompliciran. Princip bi zapravo mogao biti vrlo jednostavan s obzirom na činjenicu da paraziti kao što znamo, nestaju sami od sebe kad se više nemaju čime hraniti. Na tom se principu zasigurno zasnivalo i davni prijedlog akademika Ivana Supeka, da za politički angažman ne isplaćuje apsolutno nikakva novčana naknada.

Je li takvo što izvedivo tj. je li moguće politiku svesti na dobrovoljni rad za opće dobro ili nije, to ćemo vidjeti, no da treba "zavrnuti slavinu" tj. izvore financiranja političke djelatnosti svesti u neke uske i strogo kontrolirane okvire, u to nema sumnje. Dakako i tada bi ostao problem tzv. "crnih fondova", koji su u SHDZP-u izgleda još uvijek, čak i nakon "Slučaja Sanader" normalna stvar, kao i drugih načina na koje se "kroz politiku" stječe materijalna korist, no i to bi se dalo riješiti mjerama kroz koje bi hdsszdse realizirala potpuna nezavisnost nadležnih institucija (USKOK, DORH) od politike.

Možda je ovdje zgodno napomenuti kako novac (koji se može smatrati i okultnim fenomenom, s tim da on to nije "sam po sebi" nego njime postaje "kroz krivu praksu"), i to prvenstveno onaj "lako zarađeni" predstavlja izvor velikih zala i inače. Primjerice, sasvim je izvjesno da se zaraza o kojoj smo maloprije govorili nevjerojatno lako prenosi preko takvog, "lako zarađenog" (tj. nezarađenog) novca - dovoljno ti je samo dotaći prstom takav novac da bi se zarazio. Klonimo se zato takvoga novca jer on ne donosi korist nikome. Zapravo, ispravnije bi bilo reći - klonimo se grijeha, jer su i taj novac i sve druge loše stvari posljedica grijeha. A grijeh je zapravo ono što hrani i mentalne i one druge parazite, zbog kojih ni pojedinac, ni društvo u cjelini ne može funkcionirati na prikladan način.

Sigurno je da u našoj zemlji ima mnogo ljudi (vjerojatno ih je i većina), koji su svega ovoga svjesni, koji izbjegavaju svaki grijeh i koji žive u skladu s porukom Evanđelja, odnosno s moralnim normama koje su "ugrađene" u ljudsku svijest i savjest. No, danas je, zbog svega ovoga što nam se događa posljednjih godina, očito postalo potrebno ovu poruku i ove norme razglašavati i ondje gdje to dosada nije bilo uobičajeno - i u sabornici, i po raznim skupštinama i skupovima, i po našim ulicama i trgovima, na svakom mjestu i u svim okolnostima. Sreća je što ne nedostaje onih koji se žele angažirati u ovom poduhvatu i što svi oni čine zaista jake vjerničke snage koje mnogo toga mogu promijeniti u ovom društvu. I koje će mnogo toga u ovom društvu zasigurno i promijeniti zahvaljujući svojoj nesebičnosti, zauzetosti, hrabrosti, ljubavi, samoprijegoru, molitvi, žrtvi.

Jasno je da ovakvo stanje stvari zloduhe užasno nervira, pa ne čudi što u zadnje vrijeme toliko mahnitaju. No razloga za strah nema, jer, ponovimo riječi sv. Pavla, na raspolaganju nam je sva oprema Božja zahvaljujući kojoj ćemo se oduprijeti njihovim nasrtajima. Opašimo dakle bedra istinom, obucimo oklop pravednosti, potpašimo noge spremnošću za evanđelje mira, imajmo uza se štit vjere, kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Oboružajmo se krepostima, odbacimo breme grijeha i ljudskih nesavršenosti, prikupimo svu duhovnu snagu koja nam je na raspolaganju (a ona je zapravo neizmjerna) - i počet ćemo pobjeđivati. Najprije na Referendumu za obitelj, a kasnije i u mnogo većim stvarima. A na kraju ćemo, uz Božju pomoć, pobijediti i zlo samo, sve te demonske kreacije preko kojih se ono manifestira, jer one su i tako jedno veliko ništa koje u istini i ne postoji.

Zdenko Kremer

Uto, 15-10-2019, 07:15:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.