Memorandum II.

Događaji oko postavljanja dvojezičnih ploča na državnim uredima u Vukovaru te posjet predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića Beogradu i prijepori koji ih danomice prate postaju jasniji tek onda kad ih se osvijetli u sklpu novoga srpskog političkoga projekta - Memoranduma II. U hrvatskim komentarima, reakcijama i raščlambama ova se dva privodno nepovezana događaja uglavnom motre sa stajališta tekućih hrvatsko-srpskih odnošaja.

KritikaIz kritičkih komentara pak, osim brige za opće nacionalne probitke, probija i zabrinutost za sudbinu traumatiziranih hrvatskih ljudi, a pojedini auktori otvaraju i pitanje procesuiranja srpskih ratnih zločinaca, krivotvorenja brojidbe pučanstva te čudnovatu nezainteresiranost hrvatske vlade da, kao što je primjerice činila u Vrgorcu, pročešlja i pitanje prijave stalnoga boravka stanovnika u Vukovaru.Odobravajući komentari vladine i Josipovićeve politike pozitvno vrjednuju predsjednički pohod Beogradu, a za organizirani otpor Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara protiv nasilnoga nametanja srpskoga jezika optužuju oporbu, odnosno HDZ. Josipoviću se, u kritički intoniranim komentarima, prigovara da je došao u Beograd bez ozbiljnijih hrvatskih zahtjeva, a ponajprije to što nije otvorio pitanje ratne odštete za stradanja hrvatskoga naroda i razaranja Hrvatske, koje je 90-ih godina tijekom agresije počinila Srbija te zatražio povlačenje srpskih snaga s još uvijek zaposjednih hrvatskih područja - Vukovarske i Šarengradske ade na Dunavu.

Vladi pak prigovaraju zbog netaktična odnosa prema razaranju Vukovara i stradanju njegovih stanovnika te bešćutna odnosa prema hrvatskim braniteljima i njihovoj žrtvi. Iza provladine skupine komentara, bez obzira na moguće posljedice prijepornih poteza vlasti, uglavnom se ne skriva otvorena potpora vladajućoj ideologiji i u stanovitoj mjeri prijezir prema hrvatskim ratnim stradalnicima.

Iz kritičkih komentara pak, osim brige za opće nacionalne probitke, probija i zabrinutost za sudbinu traumatiziranih hrvatskih ljudi, a pojedini auktori otvaraju i pitanje procesuiranja srpskih ratnih zločinaca, krivotvorenja brojidbe pučanstva te čudnovatu nezainteresiranost hrvatske vlade da, kao što je primjerice činila u Vrgorcu, pročešlja i pitanje prijave stalnoga boravka stanovnika u Vukovaru.

Sve su to ozbiljni društveni probelmi pa u hrvatskom slučaju i nesuvisle potpore vladinoj ćiriličnoj politici, koje proteklih dana javno opetuje Milorad Pupovac, treba ozbiljno razmotriti, jer se u njima očito skriva drukčija vizija državnopravne koncepcije Republike Hrvatske. Pupovčevi pak napadaji na HDZ te Katoličku Crkvu svojom formom, porukom i stvaranjem ozračja podsjećaju na ranu retoriku pristaša Miloševićeve politike, koja je početkom 90-ih godina nasiljem pokušala realizirati politički program Velike Srbije, formuliran u nacrtu "Memoranduma Srpske akademija nauka i umetnosti".

Memorandum II.

Nu prividno suprotstavljena stajališta predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića i predsjednika Vlade Zorana Milanovića prema novijim vukovarskim događajima i predsjedničkom pohodu Srbiji odčitavaju se u JosipovićPredsjednik Republike Hrvatske, bar kad je pitanju hrvatska tužba za genocid protiv Srbije, prihvatio je i ovu memorandumsku točku, što potvrđuje neodgovornim stajalištem kako tužba ovisi o pregovorima sa srbijanskom stranom. Nametanje pak ćirilice u Vukovaru i javno-politički prijepori koje je izazvao taj pothvat prozveli su upravo učinke, razrađene u memorandumskoj točki, u kojoj stoji kako treba "destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire te tako slabiti oštricu protiv Srbije".programskim načelima Memoranduma II., protiv kojeg bi, barem treba vjerovati, morali biti i predsjednik i premijer.

Premda je, zbog sadašnjih okolnosti, novi Memorandum iz svoga programa odstranio nasilnu taktiku, odnosno "bitke koje mogu biti i oružane", njegovi kreatori nisu odustali ni nilimetra od realizacije svoga programa, a po svemu sudeći, vrlo su uspješnu u njegovu provedbu upleli i pojedine visoke hrvatske dužnosnike. U prvoj točki toga programa stoji kako treba umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja te optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti Srbiju u ravnopravan položaj s državama u okruženju.

Žrtvom takve politike postao je hrvatski branitelj Veljko Marić, a nemušti zahtjev ministra Freda Matića za njegovim premještajem ne dovodi u pitanje presudu srbijanskoga sudua temeljenu novomemorandumskom politikom na montiranom političkom postupku! Obećanjem da će zatočenoga V. Marića premjestiti iz svojevrsnoga logora u mitrovičku tamnicu, srbijanske vlasti na međunarodnoj razini demonstriraju svojevrsni humanizam, a hrvatsko prihvaćanje Marićeve navodne kaznene odgovornosti jest i svojevrsno prihvaćanje hrvatske ratne krivnje, koju je, nažalost, zorno u Beogradu demonstrirao Ivo Josipović izjavom kako Srbi i Hrvati, odnosno Srbija i Hrvatska moraju "biti ujedinjeni u osudi svakog zločina", što ne znači samo izjednačavanje krivnje, nego i prešućivanje srpskoga zločina agresije na Republiku Hrvatsku.

Ne uklapaju li se tako izrečene poruke izravno u prvo novomemorandumsko načelo, po kojem se traži umanjivanje odgovornosti Srbije za agresivne ratove devedesetih godina. U jednoj od memorandumskih točaka poziva se i da susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo treba dovesti u položaj da odustanu od tužbi pred međunarodnim sudovima protiv Srbije.

Nažalost, predsjednik Republike Hrvatske, bar kad je pitanju hrvatska tužba za genocid protiv Srbije, prihvatio je i ovu memorandumsku točku, što potvrđuje neodgovornim stajalištem kako tužba ovisi o pregovorima sa srbijanskom stranom. Nametanje pak ćirilice u Vukovaru i javno-politički prijepori koje je izazvao taj pothvat prozveli su upravo učinke, razrađene u memorandumskoj točki, u kojoj stoji kako treba "destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire te tako slabiti oštricu protiv Srbije".

Nikolić

Napetost izazvana između Hrvata i Srba u Vukovaru te Pupovčevo stalno poticanje tenzija Tomislav Nikolić, nedavnom izjavom kako se ne odriče Kosova, ne dira BiH, ali i da ne da upravo su predložak za realizaciju novoga memoranduma.

Očito zadovljni postupcima naivnih hrvatskih političara, koji se upregnuše u realizaciju novoga velikosrpskog projekta, predsjednik Srbije Republiku Srpsku, demonstrirao je i memorandumsku tezu o formuliranu u pomaganju odcjepljenja Republike Srpske te inzistiranju na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu, kako bi se provela tranzicija srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

Navedene činjenice pokazuje kako nažalost hrvatska politika, svjesno ili pak naivno, sudjeluje u provedbi novoga velikosrpskog priojekta, što pokazuje neosmišljeni Josipovićev pohod Beogradu, ali stvaranje kaosa u Vukovaru. Zato bi oporba, saborski zastupnici i odgovorni pojedinci, kad politika tako očito griješi, a poglavito kad njezini najviši dužnosnici upadaju u strateške stupice, trebala pravodobno upozoravati svoju javnost.

Mate Kovačević