Uhićen Hadžić: 'Sad smo kvit u regionu'!

Prema Tadiću, «Srbija je završila najteže poglavlje u saradnji sa Haškim tribunalom i zatvorila jednu tešku stranicu naše istorije». Usput je ukazao da je ovo hapšenje veoma značajno za proces pomirenja u 'vascelom regionu'. Uhićenje Hadžića nije (nedajbože!, nap. a.) posljedica međunarodnih pritisaka, već se radi o moralnoj obvezi Srbije, kazao je predsjednik Srbije Boris Tadić. I dodao: «Učinili smo to zbog žrtava drugih naroda (dakako, zbog 'braće' Hrvata!, nap. a.) kao i zbog promene sistema vrednosti u Srbiji. Pritisci na Srbiju nisu imali nikakvu efektivnost, kao što na kraju krajeva neće imati ni u slučaju Kosova i Metohije (prijeti Tadić 'vascelom svetu', nap. a.). Pritisci su bili beznačajni, vodio nas je moralni razlog i zakonske obaveze s Haagom».

Odglumivši ulogu velikog moraliste u 'balkanskom regionu' Tadić je dodao kako ništa posebno ne očekuje od Europske unije nakon Hadžićeva uhićenja, jer to uhićenje nije nikakva trgovina: «Srbiji je obaveza bila završetak saradnje s Haagom. Važno je da se u Srbiji završavaju stvari.» Nije nego….. Uza sve to, visoko-moralnog predsjednika Tadića svejedno «zanima da li će iz EU učiniti ono što su (do)govorili (odnosno što su Srbiji kao nagradu obećali!, nap. a.) o europskim integracijama i srpskom putu prema Europskoj uniji»; dakle, u pitanju je ipak čista, bizantinska trgovina!

Posebno je glede laži upečatljiva slijedeća Tadićeva rečenica: «Želim odbaciti sve spekulacije, jer vidim da su se i ovim povodom, kao i u slučaju Mladića, pojavili takvi navodi. Mi nismo znali gde se Hadžić nalazio»; dodao bih: keve mi rođene! Tadić, dakle, odbacuje sve špekulacije o tome 'da ništa nisu znali' o Hadžićevom sedmogodišnjem 'skloništu' od srpnja 2004., iako su ga upravo 'oficijelne' srbijanske vlasti obavijestile o pristigloj haaškoj optužnici i omogućile mu bijeg iz njegove vile u Novom Sadu!

Postavlja se stoga pitanje kako je taj okorjeli ratni zločinac uspijevao 'legalno', u svrhu navodnog poslovanja s naftom, otići čak do Rusije, i to ne samo jedanput. Kako i gdje je bigamist Goran Hadžić osvojio i 'poklopio' svoju drugu ženu, 'napravio joj dete', kako se dočepao Modiglianijeve slike osigurane na vrtoglavih 15 milijuna 'evra'? Glede poslovnih putovanja u majčicu Rusiju, utočište ratnog zločinca Veljka Kadijevića, vjerojatno je Hadžić, ali ilegalno, letio balonom punjenim toplim Tadićeva suradnjaNotorna je činjenica da je Goran Hadžić pravodobno pobjegao 'haaškoj pravdi' i to samo 17 sati prije objave optužnice protiv njegazrakom s podnožja Fruške gore sve do daleke Moskve i natrag, te na taj način izbjegao 'pažnju' srpsko-ruske carine i policije. Smiješno!

Notorna je činjenica da je Goran Hadžić pravodobno pobjegao 'haaškoj pravdi' i to samo 17 sati prije objave optužnice protiv njega, a to je bilo 13. srpnja 2004. Interesantno, predsjednik Srbije Boris Tadić u toj 'časnoj službi' je upravo od 11. srpnja iste godine. a premijer je tada bio Vojo Koštunica! Prisjetimo se i nečeg drugog:

Nakon nepravomoćne presude po kojoj je Gotovina dobio 24 a Markač 18 godina tamnice evo što je predsjednik Boris Tadić izjavio 15. travnja u Kraljevu: «Haški tribunal je postupio u skladu sa pravom. Ukoliko imamo kazne primjerene zločinu koji je izvršen, onda imamo veće šanse i pretpostavke za pomirenje među građanima na prostoru Jugoistočne Evrope». Dodavši pritom kako je primjerenost kazne ne samo moralno, nego i funkcionalno pitanje, jer ukoliko postoji dobra suradnja u 'regionu', onda i 'region', kao i sve zemlje u njemu, neće zaostajati za ostalim zemljama Europe. Dakle, nakon što je Hrvatska haaškom presudom dobila neslavni titular 'države nastale na zločinu(Oluje)', mogao je i Tadić, a sve zbog dobre suradnje i svekolike pomirbe u 'regionu', konačno isporučiti Haagu i 'svoje ratne zločince' iz pričuve, Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Drugim riječima, Tadić poručuje: «Sad smo kvit, izravnali smo račune u 'regionu', jer, bio je to građanski rat-svatko protiv svakoga, nema tu ni posebne žrtve kao što nema ni definiranog agresora…..svi su za sve bili podjednako krivi!». Takvo mišljenje dijeli i kolega mu Josipović, koji voli reći: «rat je bio posljedica jedne nesretne politike s početka devedesetih»; jasno, krivnjom Tuđmana i Miloševića, podjednako! Osim što je ta idiotska premisa podjednake krivnje isključivi kriterij 'haaške pravde', principijelno gledajući i 'hrvatska politička elita', počevši od komunista Račana, preko krivokletnika Mesića te izdajnika Sanadera i sljedbenice mu Kosorice, pa sve do 'haaškog pretendenta' Josipovića, postupila je 'bizantinski', jednako 'srpskoj političkoj eliti'.

I jednima i drugima 'Damoklov mač' nad glavom bila je Ustavom obvezujuća suradnja s Tribunalom, bolje reći bizarna 'trgovina ljudima' glede pragmatičnog ispunjenja zadaća postavljenih od EU-a. Pače, 'Hrvatska' je to učinila puno brže i odlučnije u tijesnoj suradnji s britanskim špijunima iz MI-6, i to bez oklijevanja: kud Tribunal okom, sluganska 'Hrvatska' skokom!

Ipak, uz svu principijelnu jednakost među srpsko-hrvatskim 'elitama' postoji i jedna veoma kvalitetna razlika: 'Hrvatska' je bila, eto, ponosna pobjednica u ratu protiv srbo-četničkog agresora a danas je, valjda, jedina zemlja na svijetu koja je izdala svoje ratne heroje - pobjednike izručivši ih idiotskoj 'haaškoj pravdi' ili ih je 'uredno' utamničila po domaćim i regionalnim kazamatima. 'Europskoj Hrvatskoj' su nepodnošljivim balastom postali i njeni branitelji čijim uhićenjima i kontinuiranim pritvaranjima kao da nema kraja, uz gromoglasnu 'kakofoniju' protu-hrvatskih medija.

Uza sve to, svake godine petog kolovoza, 'hrvatska politička elita' licemjerno će se hvaliti «bili su to dani ponosa i slave»(cit.: Josipović) koji su se u sprezi/'suradnji' s Haagom ubrzo pretvorili u dane kad je počinjen «neoprostiv zločin nad srpskim narodom koji se nikad ne sme zaboraviti»(cit.: Tadić)! Ako su 'Srbi' kurvini sinovi onda su 'Hrvati' svakako otišli korak dalje i zaslužili poseban titular, parafrazirajući Carlu del Ponte: eskortni kurvini sinovi! Da, da, gospodo iz 'političke elite', upravo tako, prostituirali ste temelje na kojima je stvorena neovisna hrvatska država, a to je naš sveti Domovinski rat, lako ranjiva katolička Crkva (a preko Crkve i vjera), izložena je neprestanoj harangi medijske klateži, a treća temeljna vrijednost društva, obitelj, već sutra lako može biti izjednačena s 'bračnim zajednicama' pedera i lezbijki. Jednom riječju, od 'hrvatskog društva' napravili ste amoralni bordel u kojem je kao i u svakoj javnoj kući jedina vrijednost prljavi novac!

Damir Kalafatić