Povijest: 'Godina 41' doista se ponovila

 

Evo kako vlasnik izdavačke kuće 'Profil' Daniel Žderić hvali jedno od svojih izdanja: «Od hrvatskih knjiga koja mi je posebno draga je '41.-godina koja se ponavlja' Slavka Goldsteina. Iako tužna, ta knjiga govori i o životnoj radosti i bez obzira na tešku temu, dosta je široka, a pisana je zanimljivo i s mnogo emocija. Smatram je jednom od rijetkih knjiga u nas koja je na svjetskoj razini.» A sad evo nešto emotivno napisano o tom 'teškom' vremenu, godini 1941., kad je srpski narod Like digao ustanak koji će se i ove godine slaviti u Srbu, 27. srpnja ove godine. Pa, u svezi tog 'lokalnog praznika srpske manjine' pročitajmo samo manji dio 'Ispovijesti' Marina Smolčića, 28. lipnja ove godine. Uzmite samo knjigu skupine autora 'Kotar Donji Lapac u NOB-u'. Odstranimo li političku, odnosno partijsku retoriku i koncepciju ostaje gorka istina. Na nekoliko mjesta se kod primjera koje sam nabrojao spominje kako su neki drugovi zastranili s partijske linije i nedolično se ponašali. Pri tome su se dokopali alkohola i činili su loše stvari. Ovo se naročito događalo kod borbi (pljačke, ubijanja i paleži, nap. a.) za Boričevac i Kulen Vakuf. Dakako, autori ovih bilješki 'niti u kojem slučaju ne žele imenovati te drugove koji su nakon rata obnašali mnoge visoke civilne i vojne dužnosti'.

partizanska uniformaDakle, oni su o genocidu i sami pisali. Uostalom, nakon što su se o vijestima o genocidu iz ljeta '41. na noge tada digli i komunisti Hrvati, tamo je poslan tada vrlo ugledni Marko Orešković-Krntija, politički komesar Glavnog štaba NOV Hrvatske. Da bi smirio strasti i kaznio krivce. U selu Očijevo pored Donjeg Lapca ubili su ga ti isti ‚antifašisti'-četnici. Ubijen je zbog toga što je bio Hrvat i što je želio doznati što se u tome kraju uistinu događalo. O njegovoj smrti govorio je i pisao general Gojko Polovina, Srbin, komandant VI. Ličke divizije. Čak i on tvrdi da su 'druga Marka ubila dvojica partizana koji su, kao i mnogi u ono vrijeme, po ponašanju bili bliži četnicima nego li partizanima'.

Primjera takvih pismenih priznanja genocida i lažnog antifašizma ima na pretek. Naglašavam da je dovoljno pročitati o događajima iz 1941. godine iz pera pobjednika. Oni su zapravo nehotice s takvim svjedočanstvima najbolje opisali ono o čemu vam govorim: U Srbu 27. 7. 1941. godine nije počeo nikakav antifašistički ustanak, nego je započeo velikosrpski genocid nad Hrvatima i Muslimanima. Bio je to pomno planirani i izvršeni genocid. Tko onda nije pobjegao, bio je ubijen. A da je riječ o nedužnom stanovništvu vidljivo je i iz činjenica da su preživjeli mještani kasnije mogli nesmetano živjeti bilo gdje u Hrvatskoj ili bivšoj državi. Bilo je važno samo da se ne vrate na svoja zgarišta, u Liku. Ondje nisu dobro došli. Čak niti danas.

Svaki komentar je suvišan jer iz navedenog se vidi kako je 27.srpnja 1941. otpočeo četnički genocid nad hrvatskim (i muslimanskim) narodom Like i zapadne Bosne koji se danas nastoji zamotati u prozirni celofan 'antifašizma'! A sad nešto o Goldstein-ovoj 'Godini koja se ponavlja': Svake godine 13. listopada u središtu Široke Kule, sela nadomak Gospića, okuplja se mnoštvo naroda. Rodbina i prijatelji civilnih žrtava toga mjesta i njegove uže okolice odaju počast za 40 nevinih mještana ubijenih u Domovinskom ratu. Većina žrtava te danas daleke 1991. godine, bile su žene, među kojima i vremešne bake starije od 90 godina (jedanaest ubijenih jednakog je prezimena partizanskog narodnog heroja Marka-Krntije, dakle Orešković).

Nacionalna je pripadnost bila jedina 'krivnja' trinaestogodišnje djevojčice Verice Nikšić koju je smrt zatekla s majkom Mandom. Nitko od ubijenih s toga područja nije imao nikakve veze s politikom, Hrvatskom vojskom ili policijom. Za jedanaest se žrtava još uvijek traga. Većinom su nestale u užarenom grotlu zapaljenih štala ili vlastitih domova, a ostale su jednostavno bačene u neku od stotine manje poznatih jama razasutim na širem području planinskog masiva Ljubovo. Upravo iz utrobe Ljubova, iz jama Golubnjača I. i II. (u koje su bačeni i hodočasnici nakon povratka iz svetišta svete Ane na Kosovu-polju kod Knina) ekipa pukovnika Ivana Grujića izvadila je posmrtne ostatke većine žrtava. Pravični epilog ove priče uzalud se očekuje. Naime, za ta svirepa i krvoločna ubojstva nitko nije sankcioniran, iako je rodbina ubijenih, baš kao i građani srpske nacionalnosti koji su nakon 'Oluje' ostali živjeti u Ličkom Osiku, prstom uporno upirala u imena zlikovaca poznatih policiji i pravosuđu.

I 'šećer' za kraj

Po nalogu Državnog odvjetništva ubojice iz Široke kule kraj Gospića danas su na slobodi. Osamdeset i dvoje četničkih ubojica iz Široke kule nagrađeni su za klanje i ubijanje hrvatskih civila (ali i srpskih - cijela obitelj Rakić je pobijena jer su bili dobri susjedi Hrvatima). Skandalozna je činjenica da su svi četnički ubojice iz Široke kule pokraj Gospića, njih 82 (na čelu s Čedom Budisavljevićem), slobodni upravo po nalogu i zahvaljujući Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sudski spis u kojem ih je oslobodio Pavao Rukavina, kasniji tužitelj u procesu protiv generala Mirka Norca i tzv. 'Gospićke skupine', dokazuje kako je Državno odvjetništvo sramotno prekvalificiralo djelo teških ratnih zločina, te je samovoljno obustavilo istragu o ubojstvima, a ubojice iz Široke kule odlučilo je teretiti isključivo za oružanu pobunu, kako bi ih se moglo pomilovati po važećem Zakonu o općem oprostu. Iz spisa:

Tijekom istražnog postupka državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, promijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela, te sada optužene tereti za kazneno djelo oružane pobune, iz članka 142 KZ.

U Gospiću dne 16. siječnja 2001.

Istražni sudac:
Pavao Rukavina

Što zaključiti na kraju? Dakle, ima Slavko Goldstein potpuno pravo....'Godina 41.' se doista ponovila!

Damir Kalafatić

Pon, 14-10-2024, 03:55:44

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.