Dan ustanka = Dan državnosti?
«Antifašizam i borba partizana povijesni su temelji hrvatske državnosti čiji je suvremeni nastavak pravedni i obrambeni Domovinski rat koji je doveo do uspostave demokratske Hrvatske», kazao je predsjednik. Dakle, Josipović preferira borbu partizana kao povijesni temelj u stvaranju hrvatske države dok, sramote li, u drugi plan stavlja Domovinski rat koji je po njemu tek suvremeni nastavak NOB-e; 'prirepak' NOB-i!? Zašto onda po toj logici ne slavimo 22. lipanj kao nekakav 'temeljni Dan' hrvatske državnosti?
Istakao je predsjednik također kako su u narodno-oslobodilačkoj borbi nezaobilaznu ulogu imali i hrvatski komunisti na čelu s Josipom Brozom Titom iako je svima jasno da drug Tito nije stvarao niti je želio Hrvatsku. Tito je bez sumnje stvorio komunističku tvorevinu zvanu Jugoslavija koju su u Domovinskom ratu srušili prvenstveno, danas poniženi, hrvatski branitelji. Pa, i sam se Josipovićev prethodnik Mesić hvalio u svom literarnom uratku grandioznog naslova: „Kako sam rušio Jugoslaviju". Opće je poznato da je upravo Tito hrvatske antifašiste, poput Andrije Hebranga st., sam dao likvidirati upravo zbog toga što su se borili (ili demokratski zalagali) za hrvatsku neovisnost.
A dugo, dugo nakon 'oslobodilačkog rata' svaka ideja o hrvatskoj samostalnosti, makar i samo ekonomskoj ('hrvatska lisnica u hrvatskom džepu', Šime Đodan....), bivala je represivno ugušena a najbolji primjer za to je brutalnom silom ugušeno Hrvatsko proljeće 1971., Stara Gradiška i Goli otok, kao i brojne likvidacije hrvatskih nacionalista diljem demokratske Europe. Da apsurd bude još veći neki nalogodavci, možda čak i izvršitelji, tih poratnih egzekucija i dalje slobodno šeću ovom zemljom iako je za njima izdana inozemna policijska tjeralica!? Stoga je apsurdno govoriti i neutemeljeno tvrditi kako su komunisti na čelu s drugom Titom odigrali 'nezaobilaznu ulogu' jer upravo je Tito bio nezaobilazna prepreka i same pomisli o stvaranju hrvatske države.
Ali ima još nešto veoma bitnoga kada se govori o poratnim zločinima koji se obično pripisuju komunistima, valjda, kao ekstremno radikalnom krilu inače pravednih antifašista. Tim 'zločestim antifašistima'-komunistima je zapovijedao upravo najveći od njih, boljševik-komunista drug Tito, deseti s liste mega-zločinaca poraća s brojkom od 1,190.000 žrtava. Stoga je na nedavnoj proslavi u šumi Brezovica bilo interesantno slušati kineskog Veleposlanika, gospodina Shen Zhifei-a koji je afirmativno izjavio 'da se antifašistička borba mora obilježavati kako se ne bi zaboravila i ponovila tragedija, te da svijet u duhu antifašizma mora nastaviti graditi mir i suradnju u svijetu'; puke fraze!
Usporedimo:
Prvo mjesto na spomenutoj listi mega-zločinaca nakon rata zauzima najveći zločinac 20. stoljeća, odgovoran za tragičnu smrt čak 50 milijuna ljudi, Kinez Mao Tse-tung (Mao Zedong); je li i on bio 'antifašist' ili komunist poput Tita? Taj političar, vojskovođa i državnik smatra se kod Kineza najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti, a kriv je za smrt 50 milijuna stanovnika Kine za vrijeme umjetno izazvane velike gladi pedesetih godina, te torture i progona od 1966. do 1969. godine za vrijeme, kojeg li sarkazma, 'kulturne revolucije'. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, u ostatku svijeta, osobito među anti-komunističkom javnošću demokratskog svijeta (ogromne većine!), smatraju ga jednim od najvećih zlotvora 20. stoljeća.
Na posljednje, deseto mjesto liste najvećih masovnih ubojica (bez rata!) 20. stoljeća, njemački 'Bild' (i ne samo taj list) je uvrstio bivšeg doživotnog predsjednika Jugoslavije, maršala Josipa Broza Tita. Organizator i vođa takozvanog Narodnooslobodilačkog rata (1941.-1945.), neprikosnoveni vođa SFRJ tijekom 35 godina, komunistički vođa u antifašističkom ratu, nesporno je odgovoran za odmazdu i represiju pri kraju rata i u poratnom razdoblju, kada je stradalo 1.190.000 ljudi. Matematički gledajući drug Tito je bio relativno i 'ubojitiji' od velikog kineskog vođe, jer: 1.190.000 od cca. 14.000.000 (pučanstvo kraljevine Jugoslavije pred rat) iznosi 8,5 posto a 50.000.000 od cca. milijardu (pučanstvo komunističke Kine koncem sedamdesetih prošlog stoljeća?) iznosi tek 5 posto ukupnog broja pučanstva; frapantno, zar ne!? A izjava Vesne Čulinović-Konstantinović, dr.sci., na mitingu o 40.000 žrtava logora Jadovno ni malo ne doprinosi 'zatvaranju' priče o II. svjetskom ratu, pače raspiruje ionako neugašene strasti među hrvatskim narodom. Naime, ta doktorica znanosti pokušava od Jadovnog napraviti drugi Jasenovac, a čak je i Slavko Goldstein govorio o brojci od 12.000 žrtava.
Za precizne podatke o 'Šaranovoj jami' kod Jadovnog treba se obratiti pravom stručnjaku-speleologu dr. Srećku Božičeviću, koji između ostalog navodi slijedeće:
«U postojeći nacrt Šaranove jame pokušao sam prema naznačenom mjerilu i veličini te širini prosječnog čovjeka 'poredati' ili posložiti ljudska tijela kao što su-neka mi se oprosti na usporedbi-složene sardine i krastavci! Iako je to u surovoj stvarnosti neizvedivo, ali radi približnog odnosa određene mogućnosti i sada znanih činjenica, rezultat je bio sljedeći: posložena po vertikali, u nju bi stalo približno 1.800-2.000 ljudskih tijela. Ako bismo ih 'naslagali' po horizontali, bacajući od otvora s uvjerenjem da će oni tako ležati i u jami, tada bi 'stalo' od 1300 do 1500 ubijenih ljudi, sve uz uvažavanje postojećih proširenja i suženja u jami. Oscilacija od ove procjene može biti od 50 do 100 osoba».
Zaključimo:
'Antifašistički čistunci' u strahu su od revizije nekakvog nepostojećeg, virtualnog fašizma a sami sramotno pokušavaju revidirati upravo Domovinski rat tu najsvetiju stečevinu novije i slavne hrvatske povijesti. Hrvatski branitelji i pošteni hrvatski narod to im ne smije i neće dozvoliti, jer, Domovinski rat je bio prevelik i predragocjen ulog cijelog hrvatskog naroda da bi se danas, neki politički brokeri, olako i lakomisleno kockali s tim ulogom.
Damir Kalafatić