Tezno: «Mrtvima na spomin, živima na opomin»

.....Reci im, da naše groblje
Ne krije struk krizantema;
Pokopani smo ko roblje,
Za kojeg cvijeća nema...

(Janko Žanetić, 1942., epitaf)

Opet će netko primijetiti kako nikad nismo zadovoljni, čak ni onda kada naš Predsjednik posjeti antifašističko-partizanska stratišta kao ni onda ako ih zaobiđe. Moram reći da me 'u najmanju ruku' deprimira ova njegova izjava kod posjete groblju Dobrava, Tezno kod Maribora: «Izražavam nadu da će se ovim činom zaključiti jedan krug (deveti krug pakla?) prijepora vezanih uz antifašističku povijest Hrvatske.» A taj kratki isječak, ali ne hrvatske nego jugoslavenske povijesti, niti je antifašistički niti je hrvatski, jer Tezno je tek kamenčić mozaika jednog dobro smišljenog genocida nad hrvatskim narodom. I to treba javno reći kako bi se Josipovićevi krugovi mogli smjestiti u pravi kontekst.

Vezati Tezno s antifašizmom, čistim poput suze ili na bilo koji način povezivati s antifašističkom poviješću Hrvatske uistinu je van razuma. Jer tenkovski rovovi kod Teznog i ostala dobro i unaprijed planirana i skrivena stratišta, Kočevski Rog-štab Osvobodilne fronte Slovenije, Barbarin rov-zapušteno rudarsko okno, kao 'ideologija' masovne likvidacije zarobljenika dijametralno je suprotna plemenitoj ideologiji antifašizma. A slušati izjavu Vesne Čulić-Konstantinović o 'poginulim pripadnicima ustaške, domobranske i njemačke vojske', koja je uistinu degutantna jer, ta zarobljena i razoružana vojska nije poginula u ratu nego je pobijena u miru a vojnik bez oružja, uz to i žicom vezan, nije više vojnik nego zarobljenik.

Najava tih masovnih likvidacija, uključivo i Teznog može se jasno iščitati iz slijedećeg:

«Kriminalne stavove i namjere o naputcima za masovnu likvidaciju zarobljenih hrvatskih časnika, vojnika i civila jugo-komunistički diktator i 'najveći antifašista među antifašistima', Josip Broz-Tito najavio je u razgovoru s dopisnikom sovjetskog lista 'Crvena zvezda' iz Moskve koji je objavljen dana 14. travnja 1945. godine, dakle, mjesec dana prije prvih partizanskih pokolja.» (kolumna prof. Goran Jurišić).

Uloga Josipa Broza Tita

U Bijelom dvoru na Dedinju u Beogradu, Josip Broz -Tito ('Valter') donosi između 9. i 12. svibnja 1945. odluku da se svi ratni zarobljenici u jugoslavenskome zarobljeništvu imaju likvidirati. Svoju odluku priopćava načelniku Trećeg kontra-obavještajnog odjeljenja vojne tajne službe OZNA-e, srpskom oficiru Jefti Šašiću: «Dali smo im priliku da se predaju (a predali su se uz svesrdnu 'pomoć' Engleza na blajburškoj ledini, nap. a.) i da oni koji nisu okrvavili ruke budu amnestirani. Berlin je pao, a oni nam se ne predaju!» Nakon toga Tito izdaje Šašiću lakonsku naredbu: «Pobiti! Kreni u Sloveniju i Austriju i prenesi ovu naredbu komandantima naših armija.» (Izvor: knjiga Pere Simića 'Tito – fenomen stoljeća', str. 221./222. Odluka je glasila: Pobiti!, Zagreb, 2009, ISBN 978-953-7313-40-1.)

 U svezi otrkića tenkovskog rova kod Teznog u njemačkom tjedniku 'Der Spiegel' objavljen je članak u 37. broju tog političkog magazina 2007. godine koji govori o «otkriću najveće masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata u Europi». Članak iz 'Der Spiegel' objavljen je pod naslovom 'Spriječeno rasvjetljavanje' [Aufklärung verhindert]. Na tom groblju, Dobrava, pokopan je samo jedan mali dio neidentificiranih kostiju (odnosno 1179 bezimenih kostura) prenesenih iz obližnjih tenkovskih rovova u kojima su ostale zauvijek zatrpane kosti ljudi koji sigurno nikad neće biti identificirani, imenom i prezimenom, a njihov broj se samo može procijeniti. Jednostavno ih je 'progutalo' novo, moderno doba razvoja - izgradnja autoceste.

Kako su taj poratni masovni zločin procijenili i opisali slovenski (ne i hrvatski) stručnjaci'? Povjesničar Jože Dežman, predsjednik slovenske Komisije za rješavanje prikrivenih grobišta, otvoreno je na osnovi znanstvenih postupaka u istraživanju zločina komunizma govorio o titoističkim zločinima:

«Golem trošak građanskog rata i revolucije 1941.-1945. u ljudskim životima je sve jasniji. Slovenija je u svibnju 1945. postala klaonica Europe. Nekako je već bila anticipirana 'željezna zavjesa'. Englezi i Amerikanci stopirali su prelazak okupatorskih i balkanskih vojski na Zapad (Koruška, Trst, Julijska krajina) koje su se slile u Sloveniju gdje počinje pokolj»

Kako to da se tek nakon 62 godine otvorenije govori o masovnim zločinima jugoslavenske armije u Sloveniji?

«Poslije potopa u krvi titoisti su pokušali stvoriti novo društvo u kojem je novi bog Tito koji, uz manje bogove, određuje tko ide u pakao, a tko u nebesa. Nitko o tome nije ništa znao jer se nije usudio znati, strah je držao poklopac tajni. Elementarni tabu titoističkoga totalitarizma održao se uz tajnu policiju koja je kontrolirala čak i to pali li netko svijeće i nosi li cvijeće na grob. No, bio je to prevelik zločin da bi se mogao sakriti. Logistički, tu su jugoslavenski komunisti nadmašili naciste. Ubijanje 100-200 tisuća ljudi u dva mjeseca morala je pratiti golema logistika. To je golem logistički pothvat, najveći 'pothvat' jugoslavenskih partizana, to je Titovo 'remek-djelo'. On je po zločinima uz bok Staljinu, Pol Potu, Mao Ce Dongu».

Kad bi ovako Josipović govorio u Teznom kao što govori Slovenac dr. Dežman bio bi u cijelosti zadovoljan, jer govori pravu istinu, bez ikakvog uvijanja. Cijelu 'stvar' treba prepustiti povjesničarima, kaže Josipović. Kojim to povjesničarima, zar Goldsteinima ili Tvrtku Jakovini?

Gdje su bili službeni predstavnici RH?

U ovim 'slučajevima' mjerodavni su jedino speleolozi ili matematičari, speleolozi da bi iz jama i rudarskih okna izvadili kosti pobijenih, a matematičari da bi izračunali slijedeće, barem aproksimativno a evo kako: Do procjene ukupnog broja žrtava 'pokopanih' u tenkovskim rovovima kod Teznog, koje je izgradila njemačka vojska, slovenski su istražitelji došli jednostavnom matematičkom računicom. U iskopanih sedamdesetak metara rova pronađeno je 1179 tijela ubijenih-prostrijeljene glave i ruku vezanih žicom, a tih sedamdesetak metara predstavlja tek oko 5 posto ukupne duljine rova, pa, pomnožimo 20 puta 1179 i dobit ćemo rezultat. Ljubljansko 'Delo' tako je kao i svatko drugi procjenilo da bi broj žrtava mogao doseći i brojku od 60.000 ljudi. Upitajmo se zato na kraju samo jedno, žalosno. Kako to da ovim iskapanjima nije bio prisutan i neki službeni predstavnik Republike Hrvatske?

Damir Kalafatić