Odgovornost intelektualca
Je li suživot GM i ekoloških usjeva moguć?
Svaki čovjek snosi odgovornost za svoje postupke. Međutim odgovornost intelektualca je, pored obaveze, i posebna privilegija koju samo on – intelektualac ima. Osim odgovornosti za svoje postupke, intelektualac je u poziciji da analizira i tuđe postupke, da analizira motive i često prikrivene namjere određenih moćnika ili njihovih pijuna. On je sposoban da prepozna i razotkriva laži interesnih grupa na svim društvenim razinama, od državne uprave do privatnih poslovnih grupacija. Njegova dužnost je da javnost upozori na eventualno, za društvo neprihvatljivo ponašanje takvih jedinki ili grupa. No hoće li intelektualac postupati odgovorno, hoće li iskoristiti tu svoju privilegiju? Nažalost neki intelektualci nemaju moralne hrabrosti da progovore, a drugi, na prvi pogled mudriji, ali u biti pokvareniji, nakon što su prepoznali odnose snaga pridružuju se kao pijuni tim moćnicima o kojima bi trebali javno progovoriti.
Ovih nekoliko rečenica neka posluži kao uvod na temu: rasprava o ponuđenom suživotu GM i eko-usjeva koji nam se pokušava nametnuti (dr. Jeremy Sweet). Hrvatsko pučanstvo se masovno opredijelilo protiv sjetve GM usjeva. Sve hrvatske županije svojim su aktima zabranile sjetvu GM usjeva na svom području, a dvije (Varaždinska i Sisačko-moslavačka) su se povezale u mrežu GM-slobodnih regija Europe. No niti ta odluka ne mora biti dovoljno učinkovita obrana ako za to imenovana tijela Vijeće i dva Odbora za GMO (u kojima su pretežno pro-GMO orijentirani članovi poput prof.dr. Zgage i dr. Capaka) odluče drukčije.
Činjenice su poznate svima koji ih žele znati: Genetičko inženjerstvo je loša znanost u službi velikog biznisa, u službi multinacionalnih korporacija. Veliki mislilac našeg doba, Noam Chomsky kaže: «Multinacionalne korporacije su svojevrsna tiranija. Unutar institucija ljudskog društva - nema većih tirana od njih.» Svjetska trgovinska organizacija (WTO) je njihova tvorevina. To je režim koji one koriste kao sredstvo ekonomske kontrole Trećeg svijeta. Bogati siromašnima nameću 'slobodno tržište', a sami ga rijetko poštuju. Američki se veliki biznis obraća vladi za pomoć uvijek kad mu je takva pomoć potrebna. Npr. veliki proizvođači čelika u SAD su ne tako davno od Vlade tražili da se, suprotno pravilima WTO-a, isključi japanski jeftiniji čelik s američkog tržišta. Bogati i moćni prakticiraju slobodno tržište samo kada to odgovara njihovim interesima. A u zemljama Trećeg svijeta, dok mala manjina cvijeta, većina pati i gladuje.
Najbolji primjer je Argentina. Danas, samo desetak godina nakon početka masovne komercijalne proizvodnje GM-soje u Argentini vidljive su stravične posljedice. Na njih upozoravaju sve brojniji kritični tekstovi u svjetskom tisku.
Argentina je danas najveći proizvođač GM soje na svijetu. Tradicionalno zemlja pšenice, goveđeg mesa i mlijeka, danas žanje soju na blizu 13 milijuna hektara (340 puta povećanje površina za manje od deset godina). Sve površine zasijane su GM-sojom korporacije Monsanto.
Ova divovska transformacija argentinske poljoprivrede uvjetovana je željom da se masovnom proizvodnjom i izvozom soje smanji veliki državni dug. Procijenivši Argentinu kao lako osvojivo tržište, korporacija Monsanto je 1996. ponudila sjeme GM-soje po nižim cijenama. Ovom mamcu i obećanjima o većoj rodnosti GM-soje teško je bilo odoljeti. Naglo širenje RR-soje u Argentini posljedica je prije svega odluke Vlade i sjemenskih kompanija, a nikako udjela javnosti u donošenju odluka. Tijela koja su odlučivala činili su znanstvenici, uglavnom oni koji rade i za korporacije poput Monsanta, i sličnih. Nije bilo predstavnika organizacija civilnog društva, nije bilo obavještavanja potrošača, ni nacionalnih debata. Ovakovo ponašanje u suprotnosti je s postavkama Arhuške konvencije.
Nakon samo nešto više od pola desetljeća na vidjelo su došle negativne socijalne, ekonomske, zdravstvene i ekološke posljedice tako masovna uzgoja GM soje, a cijena je visoka i previsoka. Nekada zemlja s gotovo najvećom proizvodnjom hrane po glavi stanovnika (10 puta više od potreba), zahvaljujući GM soji dovela je svoj narod u stanje gladovanja:
Udvostručena je nezaposlenost, a gotovo 160 tisuća obitelji malih farmera prisiljeno je napustiti svoj posjed, jer ne mogu opstati u kompeticiji s velikim farmama. Godišnje oko sedam tisuća farmerskih obitelji napušta svoju zemlju.
Utrostručio se broj prosjaka i beskućnika, a gotovo polovina argentinske populacije smatra se siromašnom.
Nekada vrlo značajan argentinski Nacionalni institut za poljoprivrednu tehnologiju (INTA), ostaje bez stručnog kadra i gubi svoj utjecaj.
Masovnu sječom šuma (uništeno više od 130 tisuća hektara) nastoji se osigurati površine za povećani uzgoj soje.
Povećana potrošnja herbicida: Zbog pojava superkorova otpornih na totalni herbicid (navodi se petnaestak korovskih vrsta) uzgoj GM soje zahtijeva dva do tri puta više, a ne manje herbicida.
Povećana potrošnja insekticida i fungicida: Zbog uvećane pojave štetnih insekata na plantažama se moraju koristiti insekticidi označeni kao vrlo toksični za pčele, ribe i ptice. GM-soja sklona je povećanoj zarazi gljivičnih oboljenja, te je potrebno provoditi dodatno prskanje fungicidom.
Te konačno i najznačajnije: Suprotno najavljenom, GM soja daje od 10-15 posto niže urode zrna, te dodatno umanjuje upitnu dohodovnost uzgoja ovog usjeva.
»Prehrambeni apartheida«: bogati se i nadalje hrane raznoliko kao i prije, a siromašnima se nameće jednolična prehrana sojom druge klase, namijenjene industriji ulja i prehrani stoke. Pokazalo se, da prehrana stanovništva gotovo isključivo sojom ima katastrofalni učinak po zdravlje nacije. Zbog visokog sadržaja fitata soja spriječava usvajanje željeza i cinka, te nije dobar izvor kalcija. U djece se javlja slabokrvnost, slabe kosti, pokvareni zubi, hormonalni poremećaji i pothranjenost. Visok sadržaj estrogena u zrnu soje kod djece uvjetuje preranu spolnu zrelost.
U zemljama socijalne nepravde genetičko inženjerstvo neće riješiti pitanje gladnih, kao što to nije pošlo za rukom niti famoznoj "zelenoj revoluciji" Normana Borlauga.
Zahvaljujući promijeni Argentine, od zemlje koja proizvodi hranu za ljude, u zemlju koja proizvodi krmu za stoku bogatih nacija, Argentina je postala "soja republika", zemlja monokulture, koja razara život svojih državljana i priprema put stradavanju od gladi. Korist ima samo vrlo mali broj veleposjednika.
Temeljno je sada pitanje: Treba li Hrvatska slijediti put Argentine? Naravno: ne treba i ne smije. No, je li Hrvatski sabor dovoljno složan a Hrvatska vlada dovoljno mudra da se odupre pritiscima i odbije takvu opasnost?
Marijan Jošt
redovni sveučilišni profesor genetike i oplemenjivabnja bilja u mirovini