Iskustvo danskog uzgajivača svinja

GM hrana je jedna od najznačajnijiho prijetnji održivosti
ljudske vrste i sve što možete učiniti da ju izbjegnete
je korak u pravom smjeru za ljudsku vrstu.

Jeffrey Smith

Dopustite mi da ovaj tekst bude tek uvod narednom, u kojemm ću pokušati opisati oluju koja počinje u SAD-u usporedbom Monsanta i nacizma.

Nedavno sam na ovom Portalu u dva navrata pisao o učinku herbicida Roundup na ljudsko zdravlje i okoliš, te predložio njegovu zabranu. Naime sve je jasnije da je ovoga časa prijetnja glifosata zdravlju čovjeka i okoliša veća od prijetnje izvornog GMO.

Zašto se sada ponovo prihvaćam ove teme? Iako se nastojim držati principa: Ako o nekome nemaš reći nešto lijepo, nemoj govoriti niti ružno - pokazalo se da me moja građanska dužnost obvezuje da upozorim na pojave koje jesu ili mogu postati opasne po pojedinca i/ili društvo u cjelini. Dakle, prisiljen sam reagirati na uporno, u javnim medijima ponavljanje neistine, neistine koje lansiraju neki hrvatski ugledni znanstvenici, npr. prof. dr. sc. Hrvoje Fulgozi s Instituta Ruđer Bošković, koji uzgred rečeno obavlja i neke, za ovaj predmet važne društvene funkcije.

On je:

- Predsjednik Vijeća za GMO Vlade RH,
- Član odbora za novu hranu i hranu za životinje Hrvatske agencije za hranu,
- Ekspert za GMO laboratorije Hrvatske akreditacijske agencije

Ili mr. sc. Krunoslav Capak i mr.sc. Marijan Katalenić, iz Hrvatskog zavod za javno zdravstvo. Ili prof. dr. sc. Ivan Pejić, s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svi članovi Vijeća za GMO, a posljednji sada i pomoćnik ministra za znanost i šef Uprave za znanost i tehnologiju u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. (Pamtimo ova imena!)

Činjenica je da nema dugoročnih istraživanja koja bi potvrdila njihove tvrdnje o bezopasnosti GMO-a po zdravlje i okoliš.

Na prijedlog nadležnih tijela, Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 24. prosinca 2008. godine, donijela je Odluku o osnivanju Vijeća za genetski modificirane organizme („Narodne novine" br. 156/08). No tome su prethodile određene akcije.

Iz povjerljivog telegrama Američke ambasade u Zagrebu od 8, lipnja 2004., (koji je objavio Wikileaks: poveznica) saznajemo da državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, gospodin Dragan Kovačević – po njihovoj ocijeni protivnik GMO-a, uvjerava Amerikance citiram: "He assured us that we would be able to "swallow" the managing board's membership once it is made public". Sad nam je jasno, osnovni preduvjet za izbor u Vijeća za GMO bio je da nisi "iritantan" za Amerikance, drugim riječima da si prodana duša.

Raniji, isto tako povjerljiv telegram istog izvora od 31. siječnja 2003.(poveznica) navodi:

"- naši najbolji saveznici u pro-biotech kampanji su znanstvenici, uglavnom iz područja biotehnologije,

- ne znamo niti jednog novinara koji bi se mogao nazvati 'advokatom' biotehnologije,

- tijekom ožujka poslali smo grupu od četiri parlamentarca (dvoje od njih iz HSS-a) na studijski put biotehnologije u SAD,

- Sljedeće godine planiramo ponoviti akciju, ovoga puta s ljudima koji su istaknuti protivnici biotehnologije, uključujući tu i predsjednicu nevladine organizacije Zelena Akcija."

U ovom telegramu posebno zanimljiva je informacija: "Ambasada nastoji osigurati financiranje lokalnih biotech saveznika (predsjednik Hrvatske udruge bio-genetičara i žestoki kritičar "junk science") u izdavanju pro-biotech informativne publikacije."

Tu su bili vrlo efikasni – već iste godine kao prilog časopisa Priroda (dvobroj8-9/203.), izlazi publikacija "HRANA dobivena iz biljaka oplemenjenim genetičkim inženjerstvom" autora Marten J. Chrispeels-a i Srećka Jelenića (pokojni) – spominjanog predsjednika Hrvatske udruge bio-genetičara. Radi se o publikaciji američkog autora tiskanoj na talijanskom, španjolskom (za južnu Ameriku) i engleskom (za Afriku) i sada na hrvatskom. (O tome sam pisao u SOS info glasniku br. 11 (poveznica) i govorio na televiziji u emisiji "Forum" 24. veljače 2004.) Publikacija je, kako se navodi u njoj, financirana od strane Ministarstva znanosti, ali i od strane Hrvatskog biološkog društva 1885. (odluka Malog vijeća od 3, lipnja 2003.) i kako je najavljeno, od strane SAD-a. Izgleda: važno je znati dobro se prodati.

Pariški sud presudio u korist profesora Séralini-a

Gilles-Eric Séralini, profesor molekularne biologijena na Cean sveučilištu u Francuskoj i predsjednik znanstvenog vijeća za nezavisno istraživanje genetičkog inženjerstva (CRIIGEN) 2012. objavio je u časopisu Food and Chemical Toxicology rezultate svojih dvogodišnjih hranidbenih pokusa na štakorima. Dokazao je da GM hrana (kukuruz RR NK603) izaziva tumore u štakora. Ne iznenađuje da su on i njegov tim odmah postali meta napada i progona Monsanta, EFSA (European Food Safety Authority), Francuskog udruženja biotehnologa, Francuskog visokog vijeća biotehnologije, a časopis u kojem je rad objavljen pod pritiskom morao je povući rad, koji je potom, dvije godine kasnije, ponovo objavljen u drugom časopisu: Environmental Sciences Europe.(1)

(Među zamjerkama kritičara su da je broj testiranih jedinki bio premali, te da je korištena linija štakora sklona tumorima.) Sudski spor koji su protiv Séralini-a pokrenuli Marc Fellous, Claude Allegre i Axel Kahn, završen je u korist Séralinia.(2) Pokazalo se da je Marc Fellous, koji je na sudu nastupao u ime Francuskog udruženja biljnih biotehnologa (AFBV), a koji se predstavio kao neutralni znanstvenik bez osobnog interesa, vlasnik patenta, koji preko kompanije u Izraelu prodaje korporacijama agrobiznisa kao što je Aventis.

Profesor Séralini i njegovi tumorozni štakori

Povodom te presude anti GMO aktivist i pisac Brian John je rekao: "Namjera pro GMO organizacija je oduvijek bila 'uništiti glasnika'. Lista žrtava je poduga: Arpad Pusztai, Ignacio Chapela i David Quist, Irina Ermakova, Judy Carman, Manuela Malatesta, Andreas Carrasco i mnogi drugi."

Iskustva danskog uzgajivača svinja

Dozvolite mi da prepričam iskustva farmera Ib Borup Pederson-a, koja je on, kao predavač po pozivu izložio na 1st Forum of Development and Environmental Safety - "Food Safety and Sustainable Agriculture 2014", održanom 25 - 26 srpnja 2014, u Beijing-u.(3)

Danski farmrt Ib Borup Pederson

Pederson je vlasnik jedne prosječno velike danske farme za uzgoj svinja koje izvozi u Veliku Britaniju, pa se stoga mora pridržavati pravila koja za smještaj i hranidbu propisuje uvoznik. Temeljem svojih iskustava, koja ću u nastavku opisati, Pederson je u prehrani svinja, GM soju zamijenio s konvencionalnom sojom, bez da je o tome obavijestio poslovođu u svinjcu. Nakon dva dana poslovođa mu reče: "Jeste li Vi svinjama zamijenili hranu?" Poslovođa je to zaključio po promjenama koje su se desile nakon samo dva dana izostanka GM soje iz prehrane. Svinje više nisu dobivale proljev. Nakon nekog vremena pokazalo se da se potrošnja lijekova smanjila za dvije trećine.

Krmače su donosile više živo rođene prasadi (u prosjeku za 1,8 prase po leglu više) i veću produkciju mlijeka. Nestalo je proljeva od kojeg je prije kod prehrane GM sojom, u prvom tjednu života ugibalo 30 % legla. Krmače više nisu krvarile, niti oboljevale od čireva, životni im je vijek produljen a produkcija povećana sa 6 na 8 legla. Pokazalo se da je samo promjena u prehrani unaprijedila zdravlje krmača, samnjila potrošnju lijekova, te povećala proizvodnju i dohodak.

Borup Pedersona je mnogo čitao i temeljem literature zaključio da su sve neprilike koje je imao u uzgoju svinja hranjenih GM sojom proizlazile od rezidua glifosata (Roundup). Frapantno su se podudarale s deformacijama i zdravstvenim problemima koji se javljaju u Argentini kod ljudi, o čemu sam pisao na Portalu HKV 19 siječnja 2012.

Snimao je i dokumentirao sve deformacije na novorođenoj prasadi: probleme s bubrezima, želucem, očima, mozgom, ušima, spolovilom, kostima, udovima, jezikom, repom. Četrdesetak, jednodnevnih deformiranih prašćića je eutanazirano a tkivo dao na analizu na prisustvo glifosata (ELISA test). Najveća koncentracija je utvrđena u plućima (0,4-80 mg/ml) i srcu (0,15-80 mg/ml), a najmanja u mišićju (4,4-6,4 mg/g).

Tjelesne deformacije vidljive na upravorođenoj prasadi

Tijekom dvije godine oprašeno je preko 30 tisuća grla te su dobiveni statistički podaci kakvi se ne mogu dobiti u zatvorenim labortorijskim pokusima. (Ne može se prigovoriti da je broj testiranih životinja premali.) Praćena je količina rezidua glifosata u hrani, u urinu, u krvi. Kod soje koja je sadržavala 0,06 mg/kg rezidua glifosata (mnogo manje od službeno dopuštenog: 20 mg/kg), prehrana je uzrokovala deformacije lubanje i kičme uočene već nakon dva mjeseca, međutim kod maksimalne kolićine od 2,26 mg/kg rezidua, učestalost deformacija je ubrzano rasla. Broj i učestalost deformacija kod prasadi bila je proporcionalna s količinom rezidua glifosata u soji koja je korištena u prehrani.

Pederson, autor izvješća, iznosi da postoji veza između hranom unesenih rezidua glifosata i onih utvrđenih u urinu, pa je tako kod sebe utvrdio 2,58 ppb glifosata porijeklom, ne od GM hrane, već od normalne hrane iz samoposluživanja. Ova kolićina već može uvjetovati probleme s plodnošću, tako često susretanu u zapadnom svijetu. Već 0,1 ppb rezidua glifosata može uzrokovati tumor, a čak i drugi poljoprivredni (ne GMO) proizvodi mogu sadržavati određene količine rezidua herbicida.

Pokazalo se da je nivo glifosata 10 puta veći u urinu Amerikanaca nego u urinu Europljana, iako je i u državama EU, gdje se uglavnom ne siju GMO, utvrđen određen stupanj ugroženosti. Njemački znanstvenici izvještavaju od 5 do 20 puta većoj koncentraciji glifosata u urinu ljudi od one dozvoljene u pitkoj vodi EU.

U SAD je trenutno velika kampanja za označavanjem prisustva GMO kao komponente hrane. Amerikanci više ne prihvaćaju bajku kojom su ih varali: "Između konvencionalne hrane i one koja sadrži GMO nema bitne razlike pa ih stoga ne treba posebno označavati" i traže vidljivo označavanje. Otpori su ogromni.

Mark Bittman u NY Times-u piše: "Izgleda da nas i okoliš naši "regulatori" koriste kao pokusne životinje, umjesto da prije toga testiraju GM hranu, a potom ju propisno oznaće. Bez da je hrana s prisustvom GMO označena, mi nemamo mogućnosti odlučiti hoćemo ju konzumirati ili ne."

Marijan Jošt

Izvori:

1. Gilles-Eric Séralini, Emilie Clair, Robin Mesnage, Steeve Gress, Nicolas Defarge, Manuela Malatesta, Didier Hennequin and Joël Spiroux de Vendômois. 2014. Long-term toxicity of a Roundup herbicide and a Roundup-tolerant genetically modified maize. Environmental Sciences Europe, 26:14 Republished study, poveznica

2. Mae Wan Ho. 2011. Victory for Independent Science. Science in Society Report 26., poveznica

3. Ib Borup Pederson. 2014. Changeover to Non-GMO soya experiences in Denmark. 1st Forum of Development and

Environmental Safety - "Food Safety and Sustainable Agriculture 2014", poveznica