Povodom rasprave u Saboru o dopuna zakona o GMO

Preda mnom je konačni prijedlog zakona o GMO (provedba uredbe EZ br. 1829/2003, uredbe 1830/2005 i direktive 2001/18/EZ) koji je prošli tjedan trebao biti razmatran na sjednici Sabora. No kako vladajuća stranka nikada nije izražavala afinitete za problematiku GMO-a, zbog 'hitnijih' pitanja ova je tema ostavljena za neku narednu priliku.

To mi daje mogućnost da podsjetim na neka ranije objavljenja razmišljanja i neke misli koje ne bismo trebali zaboraviti (Repetitio est mater studiorum). U Mladom listu (kolovoz, 2005.) skrenuo sam pozornost na gmo2činjenicu da je 1992. R. Hrvatska usvojila nekoliko nacionalnih strategija bitnih za očuvanje biološke sigurnosti. To su:

• Ustav Republike Hrvatske (1992.) – osnovni je zakon kojim se kao najveći prioritet naglašava očuvanje prirodnog okoliša zemlje.

• Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN 81/1999). GMO su svrstani u grupu mogućih opasnosti za biološku raznolikost pa se predviđa sistematska kontrola ispuštanja GMO-a u okoliš.

• Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/2002) - naglašava osnovni cilj: održiv razvoj i zaštitu postojeće biološke različitosti.

• Nacionalna strategija u poljoprivredi i ribarstvu (NN 89/2002) – usmjerena je k istraživanjima „čistih" poljprivrednih tehnologija, koje unapređuju održivu i ekološku poljoprivredu. Cilj je povećanje površina pod ekološkom proizvodnjom hrane i uz pomoć odgovarajuće zakonske regulative ograničiti uporabu GMO-a. (Napomena: Ni prema EU-Regulativi 2092/91 (1804/1999) GMO usjevi nisu kompatibilni s ekološkom proizvodnjom hrane!)

• Nacionalna strategija u šumarstvu (NN 120/2003) – podržava održivo korištenje šumskih resursa. Dva milijuna hektara šuma je pod certifikatom Vijeća za upravljanje šumama (Forest Stewardship Council) uz izričitu zabranu korištenja GMO-a u šumama.

Ove su strategije naznačene kao strategije izvanredne važnosti za R. Hrvatsku, pa uz ratifikaciju Kartagenskog protokola (29. kolovoz 2002.) Hrvatska ima obvezu i osnove da koristi „princip predostrožnosti" koji joj taj protokol stavlja na raspolaganje. Znaju li to naši sabornici?

Rješenja susjednih zemalja

Pred drugu raspravu nacrta Zakona o GMO u Saboru u intervjuu za Vjesnik (veljača, 2005.) upozorio sam na neka rješenja susjednih zemalja: Italije, Austrije i Mađarske. Sve županije u Hrvatskoj proglasile su se MogućnostPo svemu sudeći jedina izvozna mogućnost Hrvatske je ekološki proizvedena hrana, koja automatski isključuje mogućnost sjetve GM usjeva u susjedstvu. Po tome ako EU želi ekološku poljoprivredu mora zaštititi područja od sjetve GM usjeva i tu bi Hrvatska trebala biti uporna, boriti se za svoje interese, a ne samo biti pokorni izvršitelj naloga iz EU.GMO-slobodnim. Pitam se: nisu li sve županije trebale Saboru podnijeti zahtjev za prihvaćanje takve odluke, jer Sabor očito tu činjenicu ignorira.

Po svemu sudeći jedina izvozna mogućnost Hrvatske je ekološki proizvedena hrana, koja automatski isključuje mogućnost sjetve GM usjeva u susjedstvu. Po tome ako EU želi ekološku poljoprivredu mora zaštititi područja od sjetve GM usjeva i tu bi Hrvatska trebala biti uporna, boriti se za svoje interese, a ne samo biti pokorni izvršitelj naloga iz EU.

Što je s prijedlogom Marijane Petir (zastupnica u prethodnom Saboru) o pristupanju GMO slobodnoj regiji Alpe-Adria, koja bi uključivala Italiju, Austriju, Mađarski, Sloveniju i Hrvatsku. U takvoj regiji Hrvatska bi mnogo lakše pružala otpor vanjskim pritiscima o uvođenju GM usjeva. Taj je prijedlog u novom sazivu Sabora naprosto zaboravljen, a tiće se svih nas. Pitam se jesu li osnovni interesi ove zemlje isti, ili se mijenjaju s promjenom vladajuće stranke na vlasti?

Tekst zakona, koji je preda mnom, pisan je jezikom pravnika, pomalo nerazumljivim nama običnim smrtnicima. Recimo odjeljak III. Službene kontrole, Čl. 5. stav 3 navodi da su "nadležni inspektori ovlašteni su privremeno zabraniti stavljanje na tržište GMO namirnice koje predstavlja rizik za zdravlje ljudi, okoliš ili životinje," no ne navodi tko je ovlašten da neku namirnicu proglasi rizičnom po zdravlje i okoliš.

Tko je ovlašten?

Budući da u svijetu, a niti kod nas ne postoji usaglašeni stav glede rizičnosti GMO-a, normalno da se postavlja pitanje tko će biti ovlašten za donošenje takve odluke. Pri Ministarstvu zdravstva djeluje Vijeće za GMOGMO imenovano 2008. a sastoji se od 17 članova, te dva odbora: 1) Odbor za uvođenje GMO u okoliš (9 članova) i 2) Odbor za ograničenu uporabu GMO (11 članova).

Iako sve izgleda naoko u redu, kad bolje pogledate članstvo ostajete zapanjeni – prevladavaju pro-GMO orijenitrani članovi, tako da u slučaju bilo kakvog donošenja odluke glasanjem, već se unaprijed može znati ishod.

Na Portalu HKV objavio sam desetak tekstova koji obrađuju aktualnu problematiku zbivanja oko GMO. Jedan od njih: "Promocija i širenje interesa multinacionalnih korporacija," na temelju otkrivenih američkih telegrama (WikiLeaks), objašnjava kako je došlo do izbora članova Vijeća i Odbora za GMO. U telegramu stoji:

"Državni tajnik za poljoprivredu, Dragan Kovačević, uvjerio nas je da ćemo biti u stanju 'progutati' (prihvatiti) članstvo ovih tijela kad budu imenovana. S Kovačevićem smo se susreli 28. svibnja 2004. da porazgovaramo i o Agenciji za sigurnost hrane, kada nas je Kovačević uvjeravao da će se upravni odbor Agencije sastojati isključivo od znanstvenika i eksperata educiranih za probleme sigurnosti hrane."

Ipak, smatram da bez obzira na osjetljiv američki želudac, u ta su tijela trebali biti imenovani članovi u omjeru 1:4, shodno stavu hrvatske populacije prema GMO: 16% pro i 80% kontra-GMO.

Odličan primjer kako najuglednije znanstvene institucije Hrvatske i njihovi znanstvenici, svjesno ili nesvjesno postaju pijuni u složenoj mreži međunarodne igre korporacija prikazan je na slučaju nedavno formiranog ogranaka CFI Croatia pri Instituta Ruđer Bošković. Tu sam opisao i mehanizam 'rotirajućih vrata' kad je u pitanju lobiranje i utjecaj korporacija na vlast u SAD. Nažalost koliko to god bilo ružno, to su činjenice kojih moramo biti svjesni i kojima je i Hrvatska, premda mala država, izložena.

Marijan Jošt

Sub, 27-11-2021, 09:48:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.