Sjećanje na Vukovar i Škabrnju

Hrvatska udruga Benedikt je 29. studenoga u Splitu organizirala izlaganje istinitih ratnih događanja 1991. u Vukovaru i Škabrnji. Premda se je ova tužna večer dogodila u vrijeme jake predizborne kampanje za predstojeće izbore predsjednik udruge Vide Popović je u uvodnoj riječi u punoj dvorani Sjemeništa rekao, da se ne radi o političkom skupu, već nas moli da se nastojimo bar duhovno povezati sa stradalnicima iz oba grada, čije duše nas gledaju s neba, i kojima moramo biti vječno zahvalni.

Govornici su bili: dr.sc. Ante Nazor - povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Marko Miljanić - prvi zapovjednikMedijski izvještajiZadnjih dana su nas razne TV izvještavale o pogreškama pokojnog predsjednika Tuđmana, koje su dovele do pada i stradanje Vukovara. Čuli smo da nije bilo baš tako. Bez obzira na mnoge napade JNA na druga mjesta i gradove na području koje je JNA i tadašnja SFRJ smatrala svojim i da će pripasti njima tj. Srbiji, i čiju obranu je trebalo pripremiti, Zagreb se je brinuo o Vukovaru i pregovarao s međunarodnim organizacijama i Crvenim križem za spašavanje stanovnika i ranjenika iz Vukovara Samostalnog bataljuna Škabrnja, i Ivica Arbanas - prvi zapovjednik u Vukovaru, koji je tada imao 24 godine.

Bremenita vremena

Meni je nemoguće opisivati stvarna ratna zbivanja, načine obrane, herojstva pojedinaca i grupa u vremenu kada smo od svih velikih država bili otpisani i predani osvajanju velike JNA i njihovih paravojnih jedinica. Koliko je samo hrvatskih sredstava bilo uloženo u njeno naoružanje, svi hrvatski domoljubi, u svim krajevima Hrvatske strepili su za Vukovar. Sve ratne operacije, stanje u bolnici, odvlačenje ljudi u logore, ubijanja i traženje nestalih u Vukovaru je opisano u nekoliko knjiga koje je tiskao Hrvatski memorijalno – dokumentacijski centar.

Gospodin Arbanas je svjedočio o hrabrosti koja je bila potrebna za donijeti brze odluke, pa i o obaranju JNA aviona koji su napadali hrvatske postrojbe, a i preuzeti svu odgovornost za ratno djelovanje.

Medijske manipulacije

Zadnjih dana su nas razne TV izvještavale o pogreškama pokojnog predsjednika Tuđmana, koje su dovele do pada i stradanje Vukovara. Čuli smo da nije bilo baš tako. Bez obzira na mnoge napade JNA na druga mjesta i gradove na području koje je JNA i tadašnja SFRJ smatrala svojim i da će pripasti njima tj. Srbiji, i čiju obranu je trebalo pripremiti, Zagreb se je brinuo o Vukovaru i pregovarao s međunarodnim organizacijama i Crvenim križem za spašavanje stanovnika i ranjenika iz Vukovara. Srbi su i kod tih dogovora dokazali da se ne može imati vjere u njih pa su napravili grozan ratni zločin. (Pa i to sadašnje forsiranje oprosta, bratstva i suradnje, po diktati EU ili ne, ne donosi ništa dobra za Hrvate i ostale manjinske narode.)

I ja sam se ponekad pitala zbog čega je baš Škabrnja tako stradala. Gospodin Miljanić je to donekle razjasnio. Škabrnja je mjesto koje je tada imalo preko 2000 stanovnika, bilo je uređeno i bogato, i u kojem su živjeli samo Hrvati, koji su bili označeni da su „ustaše", i za njih nije bilo zaposlenja u Zadru, a bila je okružena sa srpskim selima. Zadar je bio grad s najvećim brojem kasarni, vojnim aerodromom i preko 7000 vojnih stanova. Škabrnju je trebalo prvu osvojiti. Obrana Škabrnje se je dobro branila, dio stanovništva je bio iseljen u prognanička prihvatilišta. Oružje im je dostavljao Mirko Norac i Orešković. I onda je došlo do „Haškog primirja", koje je zapravo služilo samo JNA i paravojnim jedinicama da se konsolidiraju, izvuku obitelji vojnih djelatnika iz Zadra, da ga prekrše i ponovno krenu u napad, dok su Hrvati čak razmišljali o povratu stanovništva u Škabrnju.

Zapovijedao je Ratko Mladić koji u Haagu uopće ne odgovara za te zločine. Hrvatske žrtve su manje vrijedne, jer mi ionako sve opraštamo. (Po sadašnjoj teoriji su srpske obitelji otišle 1991. iz Zadra od straha da ih ne poubijaju hrvatski vojnici , a ne po naredbi svog nalogodavca JNA. (Sada im treba vratiti stanove, koji su bili građeni na pokradenoj zemlji i u veliko dijelu sredstvima SRH-e, a sada se kupuju po tržnoj cijeni, daju u najam po 2,35 kn/m2.)

Nekažnjeni zločini

Na kraju svega je najteže čuti da za zločine u Škabrnji nitko ne odgovara, a za one u Vukovaru samo mali broj s minimalnim kaznama. Od predavača nitko nije jasno rekao tko je kriv za te propuste i koje sve pobunjenike je abolicija pomilovala, neki su i u Hrvatskom saboru. Jesu li tužbe podignute i nikada obrađene i podignute? Tko je uopće mogao ili još može podignuti optužnice? Pod Račanovom vladom čistke branitelja iz vojske i policije se još donekle mogu shvatiti, jer oni nikada nisu niti željeli Hrvatsku, i odmah su pristupili sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Ali što su radile vlade poslije Račana? Je li ta neaktivnost također cijena za ulazak u EU i doprinos zaboravu i sveopćoj pomirbi na Balkanu?

Nekažnjavanje krivaca, i uz kršćansko razmišljanje, dovodi pojedinca, obitelji i cijeli narod do dubokih frustracija, poniženja i pitanja „jesmo li stvarno manje vrijedni".

Mira Ivanišević