Hodočašće u Ramu-Šćit
Na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije s prijateljima priključila sam se ostalim hodočasnicima u marijansko svetište u Rama-Šćit. Iz franjevačkog samostana na Šćitu su 1687. godine ramski franjevci zajedno s pukom bježeći od turske strahovlade u Sinj donijeli sliku Majke od milosti, danas poznate kao Gospa Sinjska.
Za vrijeme vožnje Mila Malovan nam je čitala iz svog brevijara sve sadržaje prigodne slavlju rođenja Majke Božje, a koje je završila zajedničkom molitvom za sve poginule za našu domovinu.
Zbog duge kolone automobila iskrcali smo se iz autobusa i pješačili dosta dug put do crkve i samostana. Okoliš, brda i crte raznih razina vodostaja u koritu ramskog jezera djelovalo je bajkovito i prekrasno. Na moju sramotu često sam s djecom odlazila na Kupres a nikada skrenula u Ramu.
Položaj crkve, samostana, muzej franjevačkog samostana i okoliš su jedinstveni i rijetko gdje viđeni. Na travnjaku postavljena Zadnja večeraPosebne porukeMisna slavlja u svetištima Majke Marije imaju posebne poruke obnove savjesti, zajedništva, čuvanja obitelji i pokajanja. Podsjećalo nas se je na povezanost franjevačkih samostana u Sinju, Rami i drugdje pa tako i nas vjernike da smo jedan narod s Isusom i apostolima u prirodnoj veličini nije samo skup skulptura već nas privlači da se duže zadržimo, zamislimo kako je to tada bilo i da uočimo čak i mač pa i kesu s izdajničkim škudama. Novci zarađeni izdajom postoje i u današnje vrijeme ali grižnju savjesti primatelji ne pokazuju.
Misna slavlja u svetištima Majke Marije imaju posebne poruke obnove savjesti, zajedništva, čuvanja obitelji i pokajanja. Podsjećalo nas se je na povezanost franjevačkih samostana u Sinju, Rami i drugdje pa tako i nas vjernike da smo jedan narod.
Posjetili smo Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljenom u starom samostanu iz 1857., u jedinstvenoj građevini u BiH, jedinoj takove vrste iz vremena turske vladavine, dok su franjevci tu nazočni sigurno već od početka 16. stoljeća. Etnografski muzej je smisleno postavljen i prikazuje na lijep način život stanovnika ramskog kraja. Nisu bili samo postavljeni izlošci starih zanata, gospodarstva, stambene kulture, prijevoza, tekstilne radinosti s prekrasnim uzorcima tkanih tkanina, fratarska samostanska ćelija i sve vrste proizvoda u uporabi već je cijeli izložbeni prostor imao dušu. Ili sam ja to tako osjećala još pod dojmom misnog slavlja. Mnogi izloženi predmeti bili su i u uporabi ne samo u Dalmatinskoj Zagori već i u selima priobalja. Na zadnjoj etaži bila je predstavljena flora i fauna tog kraja u vidu prekrasnih fotografija i životinja u punom životnom obliku uz laganu prigodnu glazbu.
Kako animirati nastavnike da posjete s učenicima samostan i muzej u Rami?
Ručali smo u gostionici Gaj s terasom i lijepim pogledom na dio jezera i okoliš. Na kraju se je zapjevalo i kvalitetno zaojkalo. Na povratku u Split razmišljala sam i o stalnom progonu fratara i naroda iz tog kraja. Samostan je bio više puta spaljivan pod turcima i zadnji put 1942. Smetala ih je vjera ali valjda još više što su franjevci već 1626. imali školu a 1674. više učilište i franjevački novicijat te prosvjetiteljski djelovali na narod. Osjetila sam ljutnju na sve one koji su izmišljali razne zlonamjerne viceve na račun Hrvata iz BiH sa željom stvaranja antagonizma, jer ti vicevi su se razlikovali od onih na račun Bodula, Vlaja ili Splićana. Razlikujemo se prema područjima iz kojih dolazimo, pod kojim stranim utjecajem smo bili. Našalimo se ali ne vrijeđajmo jer jedan smo narod i raseljen po cijelom svijetu.
Zahvaljujem Bogu što sam bila u mogućnosti proživjeti još jedan ispunjeni dan.
Mira Ivanišević