Što nakon izbora
Svakodnevno nas opterećuju s bezbroj poruka. Pozitivnih, lažnih, vrijeđajući normalne pameti i razuma građana i rijetko pozitivnim.
Od predstavnika Kukuriku koalicije čujemo: „ O bratstvu i jedinstvu, oprostu, pomirbi, povlačenju tužbe u Den Haagu jer eto saznali smo, kao znak dobre srpske volje, o još jednoj jami s posmrtnim ostacima nevinih žrtava srpske agresije, skraćenju školskog programa za najvažnije predmete, novi Hrvatski pravopis, obećanja procvata gospodarstva nakon ulaska u EU, o Hrvatskoj kao lokomotivi svim ostalim državama u za ulazak u EU itd.
Trebamo li prije glasovanja razmisliti o svim tim porukama i što nas očekuje nakon izbora?
Podsjetimo se na:
- JUS-info, 7.11.2011. Srbije podnijela dopunu tužbe protiv Hrvatske pred ICJ-om. Za tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid podnesenu u srpnju 1999. ICJ se je 18.11.2008. proglasio nadležnim. Kao odgovor na hrvatsku tužbu srbijanska vlada podnijela je 4.1.2010. ICJ tužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima.
U obimnoj dopuni svoje tužbe Srbija se je između ostalog pozvala na 24 godine kazne generalu Anti Gotovini zbog progona srpskog stanovništva iz Kninske krajine za vrijeme i nakon Oluje. Državni tajnik srbijanskog ministarstva pravosuđa Slobodan Homen izjavio je kako je stajalište srpske vlade da je najbolji način za rješenje problema povlačenje međusobnih tužbi a ako se tužbe ne povuku Srbija će braniti svoje interese.
(Još i danas spominju neke revizije oslobađajućih presuda generalima. Priznaje li povlačenjem tužbe vladajuća koalicija da je Hrvatska i Gotovina kriva za „genocid" nad Srbima i oprašta li svu krađu hrvatskih vrijednosti i oprašta li ratne štete? Visoke troškove i uzimanje kredita za saniranje ratnih šteta i nekontroliranu obnovu kao i za stambeno zbrinjavanje navodnih izbjeglica na svojim leđima će nositi i naši praunuci.
Negiranje saborske Deklaracije?
Negira li povlačenje tužbe toč.2. i 6. Deklaracije o domovinskom ratu donesenu u Hrvatskom saboru 13.listopada 2000., a koje glase:" RH vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski rat, a ne agresivni i osvajački ŠtetaPriznaje li povlačenjem tužbe vladajuća koalicija da je Hrvatska i Gotovina kriva za „genocid" nad Srbima i oprašta li svu krađu hrvatskih vrijednosti i oprašta li ratne štete? Visoke troškove i uzimanje kredita za saniranje ratnih šteta i nekontroliranu obnovu kao i za stambeno zbrinjavanje navodnih izbjeglica na svojim leđima će nositi i naši praunuci.rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na RH-u i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje.)
- JUS-info, 8.12.2011. Brammertz zabrinut zbog izjava hrvatskih dužnosnika i zbog Zakona o ništetnosti optužnica za ratne zločine koje je podigla Srbija protiv hrvatskih građana. On je naglasio da je najveći događaj u proteklih 6 mjeseci za ICJ uhićenje Ratka Mladića i Gorana Hadžića, posljednih srpskih bjegunaca. Srbija je po njegovim riječima, pred Vijećem sigurnosti, postavila suradnju s Tužiteljstvom na „novi pozitivni put" i da je time uklonjena posljednja prepreka za dovršetak rada CIJ. (Na taj način otvoren je jedan dio puta pregovaranju Srbije za ulazak u EU.)
Pravopis
- U inačici Hrvatskog pravopisa za javnu raspravu navodi se da se neću piše zajedno uz napomenu da se zbog „hrvatske pravopisne tradicije" dopušta i odvojeno pisanje ne ću. Za koga tradicija nije obvezna? Može se pisati naprimjer i na primjer, navrijeme i na vrijeme. Itd. Znači li sve to da se poništava valjanost i rad dosadašnji naših jezikoslovaca? Tko će odlučivati o izboru i načinu govora i pisanja djece? Roditelji ili nastavnici? Čemu sva ta ponovna zbrka i kome ona služi, možda samo jednoj manjini i ministru? U normi hrvatskog standardno jezika ne bi trebalo biti alternative, pravila hrvatskog književnog jezika bi morala biti određena i obvezujuća za sve javne djelatnike. U stvarnom životu će i dalje ljudi govoriti u svom dijalektu, splitskom, bračkom, viškom, zagorskom i drugima, a možda i između sebe na taj način i pisati.
- Ministar Jovanović se nije založio za jedan udžbenik po predmetu, obvezatan za sve nastavnike i škole koji će vrijediti za više generacija, a za neka epohalna otkrića se može tiskati umetak, nije se potrudio da se težina školske torba smanji, ne zalaže se da se smanje roditeljski troškovi za školarce. Valjda moraju tiskare zarađivati i s njima i svi navodni stručnjaci.
Od kukuriku ministra možemo očekivati iznenađenje učenja povijesti prema zajedničko pisanom udžbeniku povijesti, samo nije poznato hoće li ga pisati Hrvati i Srbi ili predstavnici svih država u „regionu". (Inicijativa već postoji.)
Moglo bi se još analizirati razne predizborne floskule s kojima vladajući žele pridobiti glasove građana suprotnog svjetonazora. S obveznim školskim ekskurzijama u Vukovar, dijeljenjem nekoliko stanova braniteljima, nazočiti godišnjim obljetnicama ratnih operacija itd., a sve kako bi se prikazali domoljubima u europskom duhu.
Mira Ivanišević