Vladajući se ne obaziru na mišljenje većine

Kukuriku koalicija vlada, a i prijašnje, na osnovi svog izbornog legitimiteta. Kod toga ne razmišljaju da ih veći postotak građana nije birao i da bi kod svojih odluka morala voditi računa i o njima. Za ovakav način vladavine odgovorni su i svi oni građani koji nisu izišli na izbore, a i svi narcisoidni predsjednici malih desnih ili drugih opcija. Živimo u demokratskom društvu koje se vrlo malo razlikuje od vladavine u komunizmu.

Imamo Ustav Republike Hrvatske, ali se zakoni i zakonske odredbe u svezi pojedinih ustavnih članaka donose prema političkom svjetonazoru vladajućih i skoro uvijek nedorečeno. Postoje zakoni koji su podvrgnuti mnogim izmjenama i dopunama, pa se mora listati više brojeva Narodnih novina, kako bi se sa svime moglo upoznati. Samo se za neke zakone tvrdi kako bi njihova izmjena ili dopuna bila štetna za hrvatsku demokraciju, ljudska prava i ugled u svijetu.

Primjer agresivnosti pa čak bezobraznosti, suprotnim civilizacijskim i kulturnim normama u našoj zemlji doživjeli smo kod napada na dr. Reisman. Ne ulazeći u bit njezinih predavanja i upućenog apela našoj javnost da se bori protiv uvođenja 4.modula zdravstvenog odgoja, radi štetnosti po zdravlje djece i mladeži, i jer se je o tome već mnogo pisalo i govorilo, želim samo navesti neke podatke o kojima se nije govorilo, a niti se govori.

Odbijena tužba

A) Prije nekoliko godina Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (za mandata ministra Primorca) bilo je tuženo Sudu za ljudska prava u TužbaDokazalo se da učenici u cijeloj vertikali obrazovnog sustava dobivaju sva potrebna i relevantna znanja o spolnom sazrijevanju, zaštiti od spolno prenosivih bolesti, pobačaju, homoseksualnosti, ali vrijednosni okvir nije odgovarao tužiteljima.Strasbourgu od udruga zbog nepostojanja spolnog odgoja u hrvatskom obrazovnom sustavu. Nakon pomnog popisa nastavnih jedinica u osnovnoj i srednjoj školi, koje se odnose na spolni i zdravstveni odgoj, u svim relevantnim predmetima, a upućenog navedenom sudu, isti je odbacio tužbu protiv Republike Hrvatske. Dokazalo se da učenici u cijeloj vertikali obrazovnog sustava dobivaju sva potrebna i relevantna znanja o spolnom sazrijevanju, zaštiti od spolno prenosivih bolesti, pobačaju, homoseksualnosti, ali vrijednosni okvir nije odgovarao tužiteljima.

Ta se činjenica prikriva i od strane udruga i od strane ministarstva nadležnog za odgoj i obrazovanje, pokušavajući novim nasilnim naletom ostvariti cilj uz pomoć aktualne vlasti, odnarođene i bez vrijednosnog kompasa. Na žalost svjedoci smo vremena u kojem lašci propovijedaju istinu, kukavice zamjenjuju junake, amoralni grade „vrijednosni" sustav društva a neznalice dociraju. Ima li tome kraja? Ima. (Izvor dr.sc. Vini Rakič)

B) U emisiji na tu temu u „Bujici" Mreža TV ovog tjedna saznali smo od g.M.Petir da je za zdravstveni odgoj prema prijedlogu „Grozda" glasovalo 89% ispitanika, a za drugi program 11%. Ministar Primorac nije imao hrabrosti postupiti prema odluci Suda za ljudska prava u Strasbourgu i rezultatima provedene ankete, već je sve ostavio u ladici svom nasljedniku. Narode samo se i dalje svađaj i trpi nasilje manjine. Vjeronauk je izborni predmet. Ali njihov spolni odgoj mora biti obvezatan i alternativa se ne dopušta. Tužba protiv vjeroučiteljice zbog navodnog njezinog predavanja u kojem je povrijedila ljudska prava homoseksualaca i djecu učila netolerantnosti je također odbijena.

Zakon o strateškim investicijskim projektima

Vladin prijedlog Zakona o strateškim investicijskim projektima RH je također, hvala Bogu da nismo ostali ravnodušni, izazvao otpor. Ponovno zbog neusklađenosti s čl. 52. Ustava RH, jer zakon će omogućavati različiti način primjene, već prema interesu političara.

Članak 52. Ustava RH: „ More,morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište,šume,biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za RH-u, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje,način na koji dobra od interesa za RH-u mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti."

Svi ti navedeni značaji nemaju mnogo smisla bez da političke hrvatske stranke jasno ne definiraju strateške gospodarske resurse i tvrtke koje bi trebale ostati u javnom vlasništvu i o tome donesu konsenzusom zakonske odredbe. To posjeduju neke EU članice, pa se u nekoj i priobalje ne može prodavati strancima radi obrambene sigurnosti.

Ovaj zakon, ako bi se usvojio obećanjem da će omogućiti nove investicije i „mnoga zapošljavanja", bio bi snažniji od predloženog novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a možda i služi interesima nekih EU članica.

Sjetimo se da je Hrvatska postala nekim EU članicama simpatična tek nakon Račanove vladavine. Nakon Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju dostavljeni su nam prigovori na ograničenje prodaje strancima nekretnina, šuma, poljoprivrednog zemljišta, šuma pa i nacionalnih parkova. Možda bi za bolje shvaćanje predloženog Zakona o strateškim investicijskim projektima i koliko je on štetan ili koristan za RH bilo potrebno proučiti Sporazum koji je stupio na snagu 1. veljače 2005., pogotovo njegov članak 60. i zajedničku izjavu o tom članku, kao i koliko je toga sadržanu u potpisanim poglavljima za pristup u EU. U svim tim pregovorima, bez javne rasprave, sadržano je mnogo nepoznatih obveza i ustupaka.

Bez javne rasprave je sveznajuća politička manjina odlučila i odabrala Arbitražni sud a ne Međunarodni sud za rješavanje granice na kopnu i moru sa Slovenijom. Isto tako su pogazili predizborno obećanje i odustali od proglašenja Gospodarskog pojasa na moru. Sve su to oblici agresivnog vođenja državne politike, negiranja mišljenja građana, a prema iskustvu iz komunističkog režima.

Mira Ivanišević