Thomas Crowley – Irac s nama je!
Prošlo je 17 godina od pogibije bojnika Hrvatske vojske Thomasa Crowleya iz Irske. U spomen na ovog nezaboravnog i iznad svega hrabrog hrvatskog viteza održala se je 10. lipnja sv. Misa zadušnica u splitskoj prvostolnici tj. katedrali sv. Dujma.
Sv. Misi nazočili su mnogi branitelji, njegovi suborci i domoljubi koji cijene i ne zaboravljaju žrtve koje su položile život za slobodnu Hrvatsku.
Misno slavlje predvodio je fra Žarko Relota. Podsjetio je na žrtvu Irca koji je izgubio svoj život zbog ideala i želje da pomogne hrvatskom narodu u borbi za slobodu, znajući kako je teško doći do nje. I njegova žrtva nas obvezuje da sačuvamo samostalnost koju smo teško izborili. Kroz propovijed nas je fra Žarko podsjetio zbog čega je Adam protjeran iz raja, nije poslušao Božju zapovijed, a onda prebacio krivicu na Evu, a ona na zmiju. Kada je izgubio svoj ponos i iskrenost Bog ga se je odrekao. Svatko sam bira svoj životni put i za njega je odgovoran. Pogrešno je krivicu za sve nedaće prebacivati na druge. Put ponosaBiramo li put ponosa, poštenja, domoljublja i svih ostalih moralnih vrlina Bog će nam na tom putu pružiti pomoć i ne će nas se odreći kao AdamaTome smo skloni kroz našu povijest. Sada mislimo da su nam za mnoge poteškoće krivi EU političari a ne naši, pa i mi sami.
Biramo li put ponosa, poštenja, domoljublja i svih ostalih moralnih vrlina Bog će nam na tom putu pružiti pomoć i ne će nas se odreći kao Adama.
Nakon sv. Mise svi smo otišli kućama ohrabreni da za ništa nije kasno, samo se trebamo zalagati za ono što je pravedno i dobro za domovinu, a možda i ozbiljnije shvatiti svoju ulogu u društvu, a možda i mijenjati svoj način življenja. Manje polemizirati, više raditi i pokušati iskrenije moliti.
Mira Ivanišević
Hrvatski vitez Thomas Crowley – Irac
Hrvatska je bila njegov izbor, Hrvatska je postala njegov vječni dom. Thomas Crowley, rođen kao Irac, došao je u Hrvatsku i poginuo kao Hrvat. Ili kako mu suborci nad svježim grobom rekoše: „Došao si kao stranac, ali nisi umro kao stranac“. Na njihovim licima ostale su tuga i nevjerica. Prekaljeni ratnici 9.bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" 114.brigade HV-a još uvijek ne mogu povjerovati da je otišao Tom, naš Tom, po svemu uzoran časnik HV-a. Od stvari koje je imao za njim ostade njegova puška i borbeni ruksak. Sve što je sa sobom ponio je ono što mu i pripada - slava Hrvatskog vojnika. I što reći o tom čovjeku?
Nezamjenjiv - kratko i suho će izustiti mladi V., kojem je Tom bio više od učitelja i instruktora. S njim je podijelio sudbinu ratnika u obrani Domovine poput L., A., bojnika M.S., zapovjednika 9.bojne, satnika M.Ć., dozapovjednika, natporučnika P.K. i mnogih drugih koji su sa Tomom branili Hrvatsku od početka srpske agresije, od onih krvavih ljetnih i jesenskih dana 1991. godine.
Tajnovit junak
Prema njihovim svjedočenjima, sjećanjima i uspomenama, bio je čovjek nevjerojatne energije, s golemim vojnim znanjem i iskustvom, koje je kao instruktor u kampovima za obuku prenio na tisuće vojnika, ali prije svega u ratnim uvjetima, gdje je kao zapovjednik u mnogim akcijama često i iza leđa neprijatelju vodio momke iz 9.bojne. Ulijevao im je sigurnost i povjerenje, jer je vladao svim vojnim vještinama, a iznad svega imponirala im je činjenica da je taj profesionalni vojnik u hrvatskoj borbi prepoznao sebe. „Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom Domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj“. To su riječi koje je Tom Crowley napisao u svom zahtjevu za domovnicu.
Na svoj način bio je tajnovit, vrlo zatvoren čovjek, malo je govorio o svom privatnom životu i svojoj prošlosti, kaže bojnik M.S., čovjek koji je od 1991. godine zajedno ratovao s Tomom. 1991. godine prijavio se kao dragovoljac HOS-a i odmah je dobio prvi raspored na terenu oko Novske. Potom je krajem 1991. u Splitu pristupio u 9. bojnu i krenuo na Drniško ratište. Tijekom Thomas Crawlwy:„Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom Domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj“godina na mnogim bojištima odrađivao je svoje zadaće besprijekorno i temeljito, nikad nije površno pripremao akciju. Na osnovi njegovog iskustva dobili smo veliko vojno znanje u 9. bojni, a posebno je bio gazda u minskim poljima, tu je bio izuzetan stručnjak i sigurno su njegove sposobnosti spasile mnoge živote. Svaki vojnik se uz njega osjećao sigurnim i zato je bio omiljen među ljudima. Možemo reći da je po svemu što je učinio prešao u legendu - kaže zapovjednik M.S.
O borbi znao sve
Presudno je na njega djelovalo kad je vidio onu poznatu sliku sa početka rata kako u Osijeku tenk na ulici gazi fiću. Rekao je da je tada donio odluku da se dođe boriti na strani jednog malog ugnjetavanog naroda. Kao profesionalni vojnik bio je svjestan kakva sila stoji nasuprot našim slabo naoružanim vojnicima i odmah je rekao da će rat trajati najmanje pet godina. Bio je vojnik od glave do pete držao je do vojnog ustroja i stege, stručnjak za eksplozive, vezu, protuoklopna sredstva i pješačku borbu. Uvijek je govorio: „Ako voliš svoju Domovinu i želiš biti vojnik, onda moraš raditi i učiti vojnu vještinu“. Isticao je kako Hrvati vrlo brzo uče i savladavaju vojne vještine, a kad je na mimohodu za Dan državnosti vidio snagu i ustroj hrvatske vojske bio je oduševljen, kazuje nam natporučnik P.K., jedan od Tomovih suboraca. Prvi put se sa njim našao na bojištu 1991. godine kod Drniša. Dobili su minobacač 60 mm, ali osim Toma niko nije znao sa tim oružjem rukovati na pravi način. Kad su poslali desetak mina na četničko uporište, četnici su uzvratili žestokom vatrom iz svih raspoloživih oružja. I, govori P.K., Tom ga je usred vatre poslao natrag u selo, po šećer. Razlog je bio što je vidio da mi se noge tresu. Imao je tisuću načina da čovjeka uvede u vatru, dodaje P.K.
Tomu Crowleyu rat je bio profesija. U njegovih četrdeset i šest godina života više od polovice pripadalo je mnogim ratovima koji su se vodili po svijetu ali je na koncu samo jedan rat postao i njegova borba koja više nije bila ni posao, ni potreba, ni Hrvatska legendaČovjek koji je napamet znao gdje je svaka mina postavljena, pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih. Bio je to trenutak kad je samo jednom pogriješio i da ironija sudbine bude veća, poginuo je od vlastite mine. Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti, jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to ne bi pošlo za rukom, postao je žrtva vlastite genijalnosti, ali i Irac koji je prešao u hrvatsku legendustrast ratnika. Kažu da je išao uvijek tamo gdje je najteže, da nije volio davati izjave za medije niti se fotografirati. Nikad nije neprijatelja podcjenjivao, i znao je čim bi neprijateljska granata pala procijeniti je li ju ispalio profesionalac. Slično i sa snajperima s neprijateljske strane. Po njihovim hitcima ocijenio bi puca li amater ili profesionalni vojnik, je li pripadnik ruske, niške ili legionarske "škole". Mnoge priče mogu se čuti o podvizima tog čovjeka. O Škabrnji, koju je držao 45 dana sa 60 ljudi 1993., o tenku kojeg je u "ničijoj zemlji" upalio i dovezao ga na hrvatsku stranu, o diverzantskim akcijama u neprijateljskoj pozadini.
Smrt od mine
Irski Hrvat Crowley, časnik HOS-a i HV-a, rođen je Manchesteru '49., a u Južnoj Africi je živio, gdje su iz Irske doselili njegovi roditelji . Za njim je ostala supruga Nizozemka (Burka) i tri sina.
No ovih godina mi smo iz 9.bojne bili njegova obitelj, kaže satnik M.Ć,. i dodaje kako je upravo pred smrt dobio rješenje za stan u Splitu, jer se ovdje za stalno želio skrasiti. Iako vrhunski stručnjak za minska polja poginuo je na južnom bojištu prolazeći kroz minsko polje koje je sam postavio par godina ranije. Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz to polje i kad je već bio uvjeren da je iz njega izašao, naletio je na poteznu minu postavljenu na izlazu iz minskog polja. Je li bio umora, dekoncentriran, pitaju se njegovi suborci ne vjerujući da je Tom mogao tako olako poginuti. Čovjek koji je napamet znao gdje je svaka mina postavljena, pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih. Bio je to trenutak kad je samo jednom pogriješio i da ironija sudbine bude veća, poginuo je od vlastite mine.
Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti, jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to ne bi pošlo za rukom, postao je žrtva vlastite genijalnosti, ali i Irac koji je prešao u hrvatsku legendu.
hos-91.jimdo.com