Najveća ljetna svetkovina bačkih Hrvata

Dužijanca se u Subotici proslavlja 106 godina, a kao obiteljski običaj u narodu je prisutna i nekoliko stoljeća. Dužijanca se othrvala svim promjenama vremena, sačuvala i izgradilaSvečanostOd 1993. crkvena i građanska svečanost, dotad razdvojene, organiziraju se i proslavljaju kao zajednička dužijanca. U Subotici se u povodu dužijance tijekom nekoliko mjeseci svake godine organiziraju mnogobrojne priredbe s bogatim i raznovrsnim programom, koje počinju blagoslovom žita na žitnom polju na dan sv. Marka 25. travnja i nastavljaju natjecanjem risara, izložbom slamarskih radova, književnim večerima, „velikim kolom“ s izborom bandaša i bandašice kulturu hrvatskog naroda na prostorima Bačke. U svojoj povijesti bilježi tri načina kako se organizirala.

Prvi, dužijanca se organizirala kao obiteljska svečanost koja je pravo javnosti stekla 1911. godine i to u Crkvi. Drugi podrazumijeva to da je dugi niz godina ova manifestacija poprimala obogaćujuće forme isključivo unutar Crkve i hrvatskih udruga koje su se okupljale oko Crkve, kao što su bili Katoličko divojačko društvo i Katoličko momačko društvo. U vrijeme komunizma dužijanca je bila samo crkvena javna svečanost. A treći se odnosi kada su okupljeni oko Kulturno umjetničkog društva „Bunjevačko kolo“ 1968. godine organizirali takozvanu Gradsku Dužijancu. Bile su tada dvije dužijance, „crkvena“ i „gradska“, koje se nisu smjele „ni dodirnuti“.

Novi datum u slavljenju dužijance je 1911. godina kada je župnik subotičke župe sv. Roka, mons. Blaško Rajić, u suradnji s Katoličkim divojačkim društvom priredio u Crkvi slavlje dužijance da tako svi koji slave obiteljsku dužijancu zajedno i u crkvi zahvale Bogu za završetak žetve i kruh svagdašnji. Ta crkvena dužijanca ili liturgijski dio dužijance je nešto izvorno, nešto što nitko nema. Taj liturgijski dio subotičke i somborske dužijance je postao najveća ljetna svetkovina bačkih Hrvata.

Od 1919. do 1940. središnje dužijance održavane su u crkvi sv. Terezije Avilske u Subotici a proslave su priređivane i u župama u Somboru te u naseljima Tavankutu i Žedniku a poslije i u Bajmaku, Đurđinu, Maloj Bosni, Čonoplji i drugdje. Tijekom rata dužijanca nije obilježavana.

Od 1968. proslava dužijance organizirana je kao folklorno turistička manifestacija s bogatim programom priredaba-natjecanje risara, kolo s izborom bandaša i bandašice, konjičke utrke, izložbe, skupština risara i mimohod sa završnom svečanošću u kojoj je prikazan običaj obiteljske dužijance. Od 1968. do 1971. u mimohodu i u folklornom programu na završnoj svečanosti, uz mnogobrojne skupine građana iz Subotice i okolnih naselja, sudjelovala su i amaterska folklorna društva iz Subotice, Sombora i okolnih naselja.

Od 1993. crkvena i građanska svečanost, dotad razdvojene, organiziraju se i proslavljaju kao zajednička dužijanca. U Subotici se u povodu dužijance tijekom nekoliko mjeseci svake godine organiziraju mnogobrojne priredbe s bogatim i raznovrsnim programom, koje počinju blagoslovom žita na žitnom polju na dan sv. Marka 25. travnja i nastavljaju natjecanjem risara, izložbom slamarskih radova, književnim večerima, „velikim kolom“ s izborom bandaša i bandašice i dr., a proslave se organiziraju i u Mirgešu, Bajmaku, Đurđinu, Maloj Bosni, Tavankutu i Žedniku.

Središnja se proslava održava u Subotici a počinje ispraćajem bandaškog para iz župe sv. Roka.

Dužijanca - svečani mimohod

U svečanom mimohodu, u kojem sudjeluju barjaktar dužijance, mnogobrojni jahači i ukrašene zaprege s djevojkama i mladićima u bunjevačkoj nošnji, bandaški par odlazi u katedralu gdje se na svečanoj misi blagoslivljaju žitna kruna i drugi simboli i darovi. Nakon mise u mimohodu se odlazi na središnji gradski trg, gdje se, na pozornici stiliziranoj u obliku „salaša“, prikazuje doček risara. U nastavku svečanosti bandaški par gradonačelniku, kao domaćinu grada i svih sudionika proslave, predaje kruh od novog brašna. Istog poslijepodneva održava se „bandašicino kolo“. Proslava dužijance završava proštenjem na subotičkome prigradskom svetištu Bunariću.

Održana središnja svečanost "Dužijance 2016."

Na subotičkom Trgu slobode održana je 12, 13, 14. kolovoza središnja svečanost "Dužijance 2016", tradicionalne manifestacije bačkih Hrvata koja se po 106. put organizira povodom završetka žetve i zahvalnosti Bogu na plodovima zemlje, a osobito na rodu pšenice.

Slavlje je počelo u petak 12. kolovoza u večernjim satima kada je održan kulturno umjetnički program na Gradskom trgu. Mons. Beretić predstavio je ovogodišnjeg bandaša Ninoslava Radaka, iz Subotice, i bandašicu Natašu Vojnić Tunić, iz Starog Žednika koji su bili središnje osobe „Dužijance 2016.“. U subotu 13. kolovoza u katedrali bazilici Sv. Terezije večernjom molitvom te dočekom požeškog biskupa mons. dr Antun Škvorčević koji je bio glavni gost i predvoditelj mise zahvalnice.

Ovogodišnji bandaš i bandašica, Ninoslav Radak, iz Subotice, i Nataša Vojnić Tunić, iz Starog Žednika, predali su 14. Kolovoza gradonačelniku Subotice Bogdanu Labanu vijenac od novog žita i kruh od ovogodišnjeg roda pšenice.

Vaša bunjevačka i hrvatska tradicija je bogatstvo ovih prostora

Središnje slavlja proslave 106. Dužijance je održano 14. kolovoza. Počelo je u crkvi sv. Roka. Ondje je prigodnim obredom župnik msgr. dr. sc. Andrija Anišić ispratio i blagoslovio bandaša i bandašicu. Oni su iz te crkve na svečanim zapregama, u pratnji svojih pratitelja te bandaša i bandašica iz Sombora, Svetozara Miletića, Bajmaka, Tavankuta, Đurđina, Žednika i Mirgeša pošli u katedralu na misu zahvalnicu, noseći sa sobom „krunu“ napravljenu od žita kao simbol Dužijance.

Euharistijsko slavlje počelo je blagoslovom žitnih klasova koji su pod misom podijeljeni svim sudionicima slavlja kao uspomena na ovogodišnju Dužijancu i kao poticaj da u obiteljima, čuvajući taj blagoslovljeni klas, mole Božji blagoslov za sve usjeve. Svečanu misu zahvalnicu u katedrali bazilici Sv. Terezije, s duhovnog aspekta svakako najvažniji dio proslave „Dužijance”, predvodio je požeški biskup, mons. dr. Antun Škvorčević.

(biskup Škvorčević i Predsjednica, ožujak 2015.)

U propovijedi biskup Škvorčević istaknuo je, pozivajući se na ulomak iz Knjige Sirahove, da je čudesno da postojimo te da smo zahvalni Bogu što postojimo, a tako uči i stari mudrac svoje sunarodnjake u ono doba: zahvaljujte Bogu i blagoslivljajte ga. "Ta dubina činjenice našega postojanja utisnuta je i u vašu dužijancu u koju su vaši očevi i majke, djedovi i bake utisnuli svoju vjeru, nadu, svoju ljubav, marljivost, radost, pjesmu, pa se mi na svoj način kroz dužijancu združujemo s njihovom radošću, vjerom, nadom, zahvalnošću. To je ta dubina dužijance koju ne smijemo zaboraviti i koju trebamo oživjeti ovom prigodom. Donijeli ste žito i krunu na oltar, a ne kruh. Otkud to da zrno koje umire može donijeti toliki plod. Zrno najprije mora umrijeti da bi donijelo žito. Zatim moramo samljeti zrnje ŽivotPostoji i vaša bunjevačka i hrvatska tradicija koja je bogatstvo ovih prostora i koje se ne smijete i ne trebate sramiti i ponositi. Ali sve dotle dok tu svoju posebnost ne živite kao nešto protiv drugoga nego iz te svoje posebnosti živite za druge i dijelite ljepotu svoje tradicije, svoga duha s drugima kao položen život za druge, kao umiranje. Jednako je tako i u braku. Ako se se okrenuo prema sebi samima, onda onaj pokraj nas umire. Tek kada se otkineš sam od sebe živiš ljepotu i snagu umiranja iz kojega se rađa životpšenice, na neki način mora umrijeti ono što je kao plod izraslo da bismo dobili brašno. A onda ono mora umrijeti na vatri da bismo dobili mirisni kruh koji prelazi u snagu našega života. Koje li duboke istine o nama u toj jednostavnoj svakodnevnoj stvarnosti žita i kruha. Nema života bez umiranja. Nekoliko puta mora progovoriti umiranje da bi bilo života.

Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Po Isusu Kristu Bog je usadio u naše živote novu klicu: moć njegove ljubavi jača je od smrti, ona u nama potaje pobjeda. Kada te teškoće pretočimo u ono da budemo jedni protiv drugih, onda se događa umiranje i gubitništvo naše ljudsko koje mi ne znamo i ne možemo zaustaviti. Postajemo nemoćni. Poslanica Hebrejima pak kaže: "Uprite pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi s desna prijestolja Božjega".

Od kruha i žita valja naučiti, kada naš život postane umiranje poput Isusova, onda se u nama i u našem umiranju događa pobjeda i vječnost. Kada u nas uđe ljubav, ona pobjeđuje. Ljubav je umiranje. Hoćemo li umirati za nestanak zbog sebičnosti svoje i zloće ili prihvaćamo umiranje da bi života bilo

Postoji i vaša bunjevačka i hrvatska tradicija koja je bogatstvo ovih prostora i koje se ne smijete i ne trebate sramiti i ponositi. Ali sve dotle dok tu svoju posebnost ne živite kao nešto protiv drugoga nego iz te svoje posebnosti živite za druge i dijelite ljepotu svoje tradicije, svoga duha s drugima kao položen život za druge, kao umiranje. Jednako je tako i u braku. Ako se se okrenuo prema sebi samima, onda onaj pokraj nas umire. Tek kada se otkineš sam od sebe živiš ljepotu i snagu umiranja iz kojega se rađa život.

Svaka strategija, politička, gospodarska, obiteljska, koja ide protiv nekoga je zasigurno gubitnička. Samo strategija koja ide za čovjeka je Božja strategija, koja pobjeđuje. Ljubav koja umire donosi mir u dušu i u šire društvo. Kojim putem doći do tog mira i u ovom gradu? Želio bih i molim da Isus Krist oživi u vama upravo tu dubinu i snagu istine Božje o nama pa da se vi žarče opredijelite za tu Božju istinu, od nje živote i postanete moćni ljudi – živeći jedni za druge. To je blagoslovljena poruka žita, kruha i ove euharistije koju slavimo. Nadahnimo se danas ovdje Isusovom snagom pa otiđimo u miru i radosti svoga srca u svim poteškoćama života i svjedočiti da smo se mi svrstali s pobjednikom nad smrću Isusom Kristom i da nas ništa ne može iznenaditi od težine života jer mi smo jači od svega ono što nam se može dogoditi. Neka moli za nas Isusova majka Marija i neka je u tome radosno slavlje ove dužijance.“

Bunjevci

"Dužijanca" sadrži trajne vrijednosti

Nakon svečanog euharistijskog slavlja, uslijedila je svečana povorka sudionika „Dužijance“ od katedrale do glavnog gradskog trga. Koračajući i pjevajući subotičkim ulicama prema središnjoj svečanoj bini, koja je bila postavljena na platou ispred stupova nekadašnjeg Narodnog kazališta, članovi brojnih folklornih društava i skupina iz zemlje kao i gosti iz inozemstva (Hrvatska, Austrije) bili su praćeni pljeskom građana koji su nazočili vrhuncu ovogodišnje proslave završetka žetelačkih radova.

Slavlje „Dužijance“ završilo je predajom somuna, blagoslovljenog kruha koji su ovogodišnji bandaš i bandašica, Ninoslav Radak, iz Subotice, i Nataša Vojnić Tunić, iz Starog Žednika, ponijeli iz crkve i predali ga gradonačelniku Subotice mr. Bogdanu Labanu, koji ga je uzdignutog pokazao na sve četiri strane grada s nadom da će biti dosta kruha za sve stanovnike grada Subotice.

Uz konstataciju da nema mnogo manifestacija koje se mogu pohvaliti da traju cijeli jedan vijek i da "Dužijanca" toliko traje, između ostalog, i zato što sadrži trajne vrijednosti, on je rekao: "Dužijanca" u sebi nosi i simboliku sreće, jedinstva i ljubavi. „Dužijanca“ simbolično sadrži najznačajnije osobine žitelja Subotice, ali i cijele Vojvodine. Zato je današnji dan blagdan zajedništva, rada i smjernosti i on oslikava svu ljepotu i raznolikost ovog dijela naše zemlje. Ova manifestacija njeguje i pobuđuje u nama najbolje značajke, a to su marljivost, ustrajnost i težnja ka zajedništvu. Cijenimo i poštujemo svaku nacionalnu zajednicu koja drži do sebe, čuva i njeguje svoje običaje, svoju kulturu i ne gubi identitet.

Obveza svih nas iz lokalne samouprave je da vam u tome pomažemo i da jedni drugima služimo za primjer, da jedni drugima pokažemo snagu i vjeru da zajednički rad i trud uvijek doprinose zajednici i donose rezultate. Isto tako, „Dužijanca“ treba sačuvati svoje istinske i iskonske vrijednosti. Zbog sudjelovanja velikog broja mladih u svim njenim manifestacijama, uključujući i tradicionalno natjecanje risara nas uvjerava, da će "Dužijanca" još jako dugo biti jedna od najznačajnijih manifestacija u našem gradu.“.

Slavlje Dužijance završilo je navečer „Bandašicinim kolom“ na Gradskom trgu. To veselje svečano su otvorili bandaš i bandašica koji su pozvali sve u kolo.

Kao i svake godine "Dužijanca" počinje na blagdan Svetog Marka Evanđeliste, 25. travnja blagoslovom žita i održavanjem mise u crkvi sv. Josipa Radnika u Đurđinu. Obilježavanje dužijance je nastavljeno nizom manifestacija: U dvorištu župe sv. Josipa Radnika u Đurđinu, 23. lipnja, uoči blagdana sv. Ivana Krstitelja (Cvitnjaka) održana je manifestacija „Priskakanje vatre“. Smotra dječjeg folklora Dužijanca malenih održana je osmi put po redu 2. i 3. srpnja. Na salašu Vlatka Vojnić Purčara, održano je 19. srpnja 2016. godine "Natjecanje u pucanju bičevima". Na njivi pored crkve Svetog Josipa Radnika, u Đurđinu,GradonačelnikGradonačelnik Subotice mr. Bogdan Laban je na proslavi između ostalog rekao: „Poštujem i cijenim svaku nacionalnu zajednicu koja drži do svoje tradicije i identiteta, među njima i Bunjevce, koji su uspjeli da se očuvaju u ne baš jednostavnim povijesnim i društvenim uvjetima. Tijekom obavljanja svoje funkcije trudiću se da budu uvaženi i vrednovani, a sve u cilju da mogu raditi i napredovati, sa željom da se održe iu narednih, barem, 330 godina“ održano je četrdeset i osmo po redu "Natjecanje risara", jedna od najatraktivnijih manifestacija u okviru "Dužijance".

Bunjevački nacionalni savjet obilježio "Dan Dužijance"

Republika Srbija je jedina država koja institucionalno priznaje Bunjevce kao zasebnu manjinu odijeljenu od hrvatskog naroda. U isto vrijeme kada se formiralo Hrvatsko nacionalno vijeće, država formira i Bunjevački nacionalni savjet koji slavi kao jadan od svojih blagdana "Dan Dužijance“.

U organizaciji Nacionalnog savjeta bunjevačke nacionalne manjine je 15. kolovoza u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, održana je svečana akademija povodom "Dana Dužijance", jednog od četiri nacionalna praznika bunjevačke nacionalne manjine.

Nakon intoniranja himne Srbije "Bože pravde" i bunjevačke svečane pjesme "Podvikuje bunjevačka vila", ovogodišnji bandaš i bandašica, Tomislav Orčić i Estera Ušumović, krunu od žita i kruh od novog brašna predali su Suzani Kujundžić Ostojić, predsjednici Nacionalnog savjeta bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji, koja je rekla: „Naš nacionalni praznik, naš starinski običaj sa salaša pretvoren u crkvenu svetkovinu prije sto godina, u genima je zapisan svakom Bunjevcu. Kruh od novog žita simbol je još jedne rodne godine i postojanja Bunjevaca na ovim prostorima, kome se ove jeseni navršava 330 godina.“

Gradonačelnik Subotice mr. Bogdan Laban je na proslavi između ostalog rekao: „Poštujem i cijenim svaku nacionalnu zajednicu koja drži do svoje tradicije i identiteta, među njima i Bunjevce, koji su uspjeli da se očuvaju u ne baš jednostavnim povijesnim i društvenim uvjetima. Tijekom obavljanja svoje funkcije trudiću se da budu uvaženi i vrednovani, a sve u cilju da mogu raditi i napredovati, sa željom da se održe iu narednih, barem, 330 godina“.

Obilježavanje "Dana Dužijance" počelo je svečanom povorkom koja je krenula ispred "Bunjevačke matice" da bi, nakon šetnje subotičkim korzoom, stigla do središnjeg gradskog trga, gdje je odigrano "Veliko bunjevačko kolo".

Najveća ljetna svetkovina bačkih Hrvata

Zahvaljujući Udrugi bunjevačkih Hrvata, "Dužijanca" više ne traje samo od 25. travnja do 15. rujna, kao nekad. Ona sada traje cijele godine te je „Dužijanca“ najvažnija turistička atrakcija grada Subotice, za razliku od one koju organizira Bunjevački nacionalni savjet. Takmičenje risara i središnja proslava „Dužijance“ kada se gradonačelniku predaju kruh od novog žita su dvije manifestacije od velike važnosti, ali se u sklopu „Dužijance“ održava niz manifestacija koji čuvaju običaje Hrvata na ovim prostorima.

Proslava 106. Dužijance zahvaljujući velikom trudu članova Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ kao organizatora, pamtiće se zbog bogatog višemjesečnog programa na najvišoj razini i što su pokazali da subotički Hrvati imaju znanja i snage organizirati „Dužijancu“ i jasno su pokazali da je „Dužijanca“ najveća ljetna svetkovina Hrvata na ovim prostorima kao i grada Subotice, iako se godinama pokušava organiziranjem od strana Bunjevački nacionalni savjet umanjiti njen značaj.

Hrvatski narod na ovim prostorima je prošao kroz stoljetne borbe i patnje i još jednom je pokazao da ga nitko ne može spriječiti da sačuva svoje podrijetlo.

Zlatko Ifković

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.