Seobom Bunjevci su sačuvali svoj indetitet i pripadnost hrvatskom narodu

„Nemojte se dati zavarati, bilo tko, tko bi nam rekao da ova knjiga nije naša već hrvatska! Kažite mu: I ona knjiga koja se piše Hrvatu, jeste bunjevačka,- ovo misli, želi i u grudih nosi vaš stari rodoljub,

biskup Ivan Antunović"

 

Ime Bunjevac u povijesnim se izvorima češće pojavljuje tek od XIX stoljeća. No pređi Bunjevaca u Bačku su se naseljavali postupno, u nekoliko valova, u najmanju ruku od XV stoljeća. Vjerojatno i prije toga iIvan Antunović sve dotad u povijesnim su izvorima nazivani Dalmatincima, prema zemlji iz koje su došli ili Ilirima.Veze sa prvotnom postojbinom su im ostale nepokidane. Svoj identitet su čuvali. Upisanim izvorima možemo naći da su ista prezimena zastupljena isada i na jednomi na drugom prostoru, kao i da je isto narječje kojim govore.

I svi se Bunjevci ponose da pripadaju hrvatskom narodu, osim onog dijela okupljenog oko Bunjevačkog nacionalnog savjeta i nekih bunjevačkih udruga u Subotici i Somboru. Bunjevcima se obično nazivaju Hrvati koji žive u zaleđini Zadra, Hrvatskom Primorju, Velebitu i Lici, te druga skupina koja živi u Bačkoj i to na mađarskoj i vojvođanskoj strani, ali i u Hercegovini. Zajedničko im je to da i jedni i drugi pričaju ikavskom štokavicom s novom akcentuacijom. Dakle, istim onim jezikom kojim već bar četiri stotine godina pričaju i Imoćani. Narječje Bunjevaca je štokavsko, ikavskog govora. U Hrvatskoj se sačuvao u dijelovima Dalmacije i dijelovima Hercegovane, odakle su ga sa sobom donijeli osobito na područje od Senja do Krmpota (naselja Krivi Put, Alan i Krmpote). Daljnjom seobom Bunjevci ovaj govor šire i u Liku, gdje još govore: 'lipo dite', 'sino' (sijeno), 'vridan bija', mliko, pisma, brig... I u seobi u Bačku, isti je slučaj i čuvaju svoje "dragocjeno" 'i' ('pisma', etc.)...

Na bunjevačku komponentuIzvan BačkeBunjevci su danas nastanjeni i izvan Bačke, ponajprije u Hrvatskom primorju, te u drugim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovini. Ima Bunjevaca koji sada žive u pradomovini, u naseljima: Cesarica, Klenovica, Krasno Polje, Krmpote, Krivi Put, Lič, Lukovo Šugarje, Senjska Draga, Stinica, Seline, Zagon spadaju slijedeće obitelji u Hercegovini i zapadnoj Bosni, a njihovi imenjaci nalaze se i u trima ostalim bunjevačkim grupama, ličkoj, dalmatinskoj i podunavskoj: Aničići, Dumančići, Blaževići, Glavaši, Ivankovići, Knezovići, Jurići, Marići, Marijanovići, Matići, Orlovići, Pandže (Pandžići), P(a)rčići, Raiči, Sudari, Tokići, Vilovi, Vrankovići, Frankovići, Vukovići, Kujundžići, Leke, Šimići, Galići, Jurkovići, Matkovići, Vujeveći, Kovači, Kolari, Stipići, Gabrići i drugi,. od sadašnjih stanovnika, a od bivših još i Bartulovića, Brčića, Mažara, Sudara, Vidakovića, Vučenovića, Vučića i nekih drugih.

Bunjevci su danas nastanjeni i izvan Bačke, ponajprije u Hrvatskom primorju, te u drugim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovini. Ima Bunjevaca koji sada žive u pradomovini, u naseljima: Cesarica, Klenovica, Krasno Polje, Krmpote, Krivi Put, Lič, Lukovo Šugarje, Senjska Draga, Stinica, Seline, Zagon. Osim u ovim naseljima Bunjevaca ima dosta po drugim gradovima i naseljima. Značajna takva mjesta su: Bakar, Bjelovar, Brinje, Crikvenica, Čakovec, Čazma, Daruvar, Delnice, Donji Miholjac, Drniš, Duga Resa, Đakovo, Glina, Gospić, Ilok, Imotski, Senj, Karlovac, Kutina, Kutjevo, Metković, Novi Vinodolski, Ogulin, Oštarije, Otočac, Poreč, Pula, Ražanac, Rijeka, Rovinj, Sibinj, Šibenik, Trilj, Udbina, Valpovo, Varaždin, Virovitica, Zadar, Zagreb, Žuta Lokva, Slavonski Brod. Smatra se da i danas ostaci Bunjevaca žive oko Livna, Tomislavgrada, Širokog Brijega, Kraljice u SuboticiKupresa i Rakitina.

Bunjevci i Šokci su grane hrvatskog naroda

Stvarno je apsurdno da samo dio Bunjevaca okupljenih oko Bunjevačkog nacionalnog savjeta i nekolicine bunjevačkih udruga u Bačkoj niječu da su Hrvati. To je iz razloga što su dva stoljeća primala financijsku podporu od institucija Republike, a znanstvenu samo od Srpske akademije nauka i umetnosti, te Matice srpske iz Novog Sada. Prihvatili su i pokušavaju provoditi tezu Laze Kostića i dijela srpskih povijesničara da su Bunjevci i Šokci dve posebne etničke grupe, međusobno vrlo slične.Da Bunjevci samo žive u Bačkoj, a Šokci na nešto širem području Vojvodine, Slavonije i Baranje. Kostić njihov razmiještaj ovako postavlja "Bunjevci žive samo u Bačkoj i to sjevernoj: u Subotici (koja je njihova metropola), južno i sjeverno od nje. Sjeverniji Bunjevci žive u tzv. Bajskom trokutu, u onom dijelu Bačke koji je ostao pod Mađarskom. Šokci žive pretežno u Baranji, ali takođe i u Južnoj Bačkoj (uz Dunav), kao i u širem području Vojvodine, Slavonije i Baranje.

Sustavni pokušaj krađe povijesti i kulturne baštine bunjevačkih Hrvata

Pa ipak, kao i u prošlosti, nažalost i u sadašnjosti, zaboravljaju se i iskrivljuju i najjasnije stranice povijesti i niječe pripadnost hrvatskom narodu bunjevačkih Hrvata, koji je bio i ostao čuvar bunjevačkog indetiteta. Hrvatski narod i hrvatske institucije i društva suPodrijetloSamim tim su, pošto su proživjeli i preživjeli i opstali kroz stoljeća mađarskih pohoda, dokazali da se hrvatstvo u Bačkoj ne može iskorijeniti, sada kada je na djelu pokušaj otimanja povijesti i kulturne baštine bunjevačkih Hrvata. Sustavno Bunjevci ne-Hrvati to naslijeđe žele preuzeti, kao i imena velikana nijekajući im hrvatsko podrijetlo od trenutka doseljenja u Bačku do danas su obilježavale obljetnice doseljenja skupine Bunjevaca u Bačku, sačuvali su običaje, govor i kulturu Bunjevaca na ovim prostorima: Božić, Materice, Oce, Uskrs, polivači, Dužijanca, Veliko Prelo, rakijare, kraljice, sigre, svatovske običaje...

Takvo su bila Hrvatsko prosvjetno društvo Neven sa svojom sekcijom - Hrvatskim pjevačkim društvom Neven, Hrvatski katolički orao, Hrvatska katolička orlica, Udruženje hrvatskih sveučilištaraca Antunović, Hrvatsko seljačko Proslava doseljenja Bunjevaca u Bačkuprosvjetno društvo - Seljačka sloga, Crkvena organizacija Križari, Hrvatski prosvjetni dom, Hrvatsko narodno kazalište–Hrvatska drama, "Hrvatska riječ", hrvatske novine, HKC "Bunjevačko kolo, HKPD "Matija Gubec" Tavankut, HUK "Lajčo Budanović", HKPD „Đurđin", Hrvatska kulturna zajednica (predsjednik joj je bio Blaško Rajić), kao i HKUD "Vladimir Nazor" Sombor...

Samim tim su, pošto su proživjeli i preživjeli i opstali kroz stoljeća mađarskih pohoda, dokazali da se hrvatstvo u Bačkoj ne može iskorijeniti, sada kada je na djelu pokušaj otimanja povijesti i kulturne baštine bunjevačkih Hrvata. Sustavno Bunjevci ne-Hrvati to naslijeđe žele preuzeti, kao i imena velikana nijekajući im hrvatsko podrijetlo: biskupa Ivana Antunovića, biskupa Lajče Budanovića, Albe Vidakovića, Ivana Sarića, mons. Blaška Rajića, Mije Mandića, Matije Evetovića, Nikole Kujundžića Miškova... Vrlo često krivotvoreći njihova pisana djela, a najčešće krivotvore pisana djela narodnog preporoditelja bačkih Hrvata biskupa Ivana Antunovića.

Autohtoni etnički identitet Bunjevaca ne-Hrvati u suvremenom smislu, svoje začetke nalaze u radovima biskupa Ivana Antunovića. On je u svom djelu „Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih" napisao „Nemojte se dati zavarati, bio tko, ko bi nam reko da ova knjiga nije naša već hrvatska! Kažite mu: I ona knjiga koja se piše Hrvatu, jeste bunjevačka",-ovo misli, želi i u grudih nosi vaš stari rodoljub, biskup Ivan Antunović. Ovaj dio jasnog očitovanja biskupa Ivana Antunovića nemožete naći niti u jednom tiskanom djelu, članku Bunjevaca-ne Hrvata.

U posljednje vrijeme, Bunjevci ne-Hrvati preko svojih institucija uz pomoć države žele zabraniti korištenje bunjevačkog imena onim pripadnicima Bunjevaca koji se smatraju Hrvatima, kao Istom mjeromBunjevački Hrvati trebaju uzvratiti istom mjerom i tražali od Bunjevaca ne-Hrvata i njihovih institucija zabranu korištenja imena velikana koji su se izjašnjavali kao Hrvati. Bunjevci ne-Hrvati ako želesvoju povijest (povist) trebaju je počeli pisati sa 2000. godinom, kada su Srbiji pored statusa naroda dobili i status nacionalne manjinei hrvatskim kulturnim udrugama koji u svom nazivu imaju bunjevačko ime podnoseći sudske tužbe i tražeći da iz svog imena uklone pridjev bubjevački, kao naprimjer HKC„ Bunjevačko kolo.

Jedan od primjera je kada je prošlo godine za priznanje Počasnog građanina Subotice bio predložen i Naco Zelić, kojeg je predložilo više hrvatskih institucija. U obrazloženju su navele da su njegove izuzetneBunjevci zasluge i doprinos Gradu Subotica na očuvanju i njegovanju kulturne baštine bunjevačkih Hrvata.Odmah je uslijedila reakcija onih koji svoj politički opstanak temelje na podvojenosti između bunjevačkih Hrvata i Bunjevaca.

To jest na izbor Nace Zelića reagirali su vijećnik Saveza bačkih Bunjevaca (SBB) u Skupštini grada Subotice, Mirko Bajić - predsjednik SBB i Branko Pokornić član Socijalističke partije Srbije - predsjednik Bunjevačkog nacionalnog savita, tražeći da se izvrše ispravke u tekstu obrazloženja tako da se napišu ispravne formulacije: umjesto riječi „iz baštine bačkih Hrvata Bunjevaca" treba stajati „iz baštine bačkih Hrvata i Bunjevaca", zatim umjesto riječi „u govoru bunjevačkih Hrvata" treba stajati „u govoru Bunjevaca i Hrvata"...tvrdeći da se na ovaj način grubo narušava pravo Bunjevaca kao nacionalne zajednice.U zaštitu bunjevačkih nacionalnih interesa otvoreno su stali vijećnici Srpske napredne Stranke, Socijalističke Partije Srbije, vijećnička grupa Demokratske Stranke Srbije, al' uz podršku vijećnice Hrvatskog nacionalnog vijeća Josipe Ivanković koji nisu glasovali za predloženu odluku. Vijećnici Saveza Vojvođanskih Mađara izrazili su suglasnost s iznesenim stavovima SBB i izrazili spremnost da sa svim nacionalnim zajednicama jednako surađuju, a da pri glasovanju ne žele da njihovi glasovi presuđuju. Poslije rasprave, u konačnom glasovanju prijedlog da Naco Zelić dobije priznanje Počasni građanin Subotice nije dobio potrebnu većinu.

Bunjevački Hrvati trebaju uzvratiti istom mjerom i tražali od Bunjevaca ne-Hrvata i njihovih institucija zabranu korištenja imena velikana koji su se izjašnjavali kao Hrvati. Bunjevci ne-Hrvati ako želesvoju povijest (povist) trebaju je počeli pisati sa 2000. godinom, kada su Srbiji pored statusa naroda dobili i status nacionalne manjine.

Zlatko Ifković

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Ned, 19-05-2024, 04:07:47

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.