Ususret Božiću

Dobrota i mir, ljubav i nada, oproštenje... Riječi su koje čujemo u ovo predbožićno vrijeme ma gdje god bili. Došašće, vrijeme pomaganja, radost i veselje u srcu. No, nekima radost, nekima tuga... Nekima zadovoljstvo, nekima sukobi... Kako cijele godine tako i sada.

Gdje je ljudska dobrota od svake nove godine pa do kraja godine, nije istinska dobrota samo ona u božićno vrijeme, istinska je uvijek i svugdje. Gdje je mir u srcu ljudima? Oni koji ga znaju stvoriti stvaraju ga i sebi i bližnjima cijele godine, a oni koji su zabrinuti, u težim okolnostima, u lošim obiteljskim odnosima nemaju ga ni sada... Ma gdje je ljubav kad svijet ratuje - oružjem, riječima, pogledima, djelima... Oproštenje? Jedna od pet čarobnih riječi koja se je u mojem djetinjstvu s teškom mukom izgovarala SusjedstvoMnogi od nas imaju u svojem susjedstvu, svojoj okolici stare, nemoćne, siromašne i ostavljene. Jesmo li se ikad zapitali kako oni egzistiraju cijele godine, a ne samo pred Božić? Ne bi li bilo humano sjetiti ih se i usred ljeta, usred jeseni? Ako ćemo o humanitarnosti, najprije trebamo krenuti od toga, ne samo od novinskih natpisa kojih će evo, narednih dana, u vezi humanitarnih akcija biti sve više.jer je imala težinu, istinsko značenje. Danas je svi izgovaraju i prije nego što je potrebno, riječ „oprosti“ više nije toliko čarobna, nije toliko vrijedna. Danas se razmeće njome tek toliko, kako se kaže, da nas više ne „pilaju“.

Oprost za pedofiliju? Ma ima li tome mjesta u dobrom, mirnom i prepunom ljubavi ljudskom srcu?! Ako ima, ispada da većina nismo ljudi. No, još uvijek čega ima je vjera u bolje sutra. Bit će bolje – to je nada, to je ona sila koja nas tjera u nepoznato, u životnu borbu, u borbu s vjetrom i nepravdom. Ta nada nam daje vjeru i optimizam. Koliko je uopće bitan pojam nadanja ponekad nismo ni svjesni. Naravno, ponekad je to zavaravanje samoga sebe, ali nada je put koji nas vodi od propasti, od rezignacije, beznađa i pomirbe s tragičnom sudbinom. Srca ispunjena nadom šire ljubav, mir, dobrotu.

Krenuti od susjedstva

Mnogi od nas imaju u svojem susjedstvu, svojoj okolici stare, nemoćne, siromašne i ostavljene. Jesmo li se ikad zapitali kako oni egzistiraju cijele godine, a ne samo pred Božić? Ne bi li bilo humano sjetiti ih se i usred ljeta, usred jeseni? Ako ćemo o humanitarnosti, najprije trebamo krenuti od toga, ne samo od novinskih natpisa kojih će evo, narednih dana, u vezi humanitarnih akcija biti sve više. Nije li veći humanitarac onaj koji šuti, pomaže, izvlači ljude iz nevolje, a da za to ne traži medijsko profiliranje od onih koji ponajprije traže to, a potom pomažu? Topla riječ samima, zaboravljenima, bolesnima znači neopisivo više od samog darivanja medenjaka, a ljudsko srce traži tu toplu riječ u svako doba godine.

Sjetimo li se ikad onih koji žive u lošim obiteljskim odnosima. Onih koji će upravo ovih dana biti najizloženiji maltretiranju. Da, oni čeznu za mirom i veseljem no to ostaje samo na čežnji. Nažalost, nije svima Došašće vrijeme pripreme, vrijeme mira i radosti. Mir i radost u našim srcima bit će onda kada ćemo djelovati na dobrobit ugroženih uvijek kad možemo, osjetimo potrebu, vidimo da nečiji pogled vapi za pomoći – ne samo kad nas na to poziva iskomercijalizirani prosinac.

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.