Živi zid i problem „vođe“

Bi li Živi zid imao bolji prosperitet bez svojeg vođe? Tko je on i čemu služi njegova karikatura? Jedan kao nijedan kad se bode s rogovima u prazno. Ima li on valjane argumente i opravdanja za svoj stav ili je njegov stav ništa drugo doli vječito negiranje svih i svega. Tolika nam pitanja otvara s tako malo snage. Ponekad se pitamo gdje je on bio kad su se u školi učila i druga lica. Izgleda da je samo zapamtio 1. lice jednine, velevažno JA.

Ispada i to vrlo često da se on bori protiv svih mogućih političkih opcija, čak i pojedinaca samo da bi bio drugačiji, da nije isti s većinom, da se ističe, da se izdvaja – jer što smo pametno dosada od njega čuli? Vrijeme adolescencije je najčešće povezano s „traženjem sebe kao osobe“, a to nam govori samo jedno. Već kao ozbiljni ljudi koji su se počeli baviti politikom, koja nije ili barem ne bi trebala biti olako shvaćena i koja bi trebala bi služiti na čast građanima i društva, ali i njihovom boljitku, treba se pomiriti s činjenicom da on nije bog jer zašto bi i bio.

Bojimo se da je jadne ljude, ljude u problemima iskoristio za svoje probijanje u medijima, privukao pozornost i probio se na političkoj sceni. Jesmo li za njega znali prije nego što se počeo „bacati“ pred kamere u vrijeme deložacija? Tko je on bio i s čime se bavio? Možda samo prividno, ali čini se da je koristio ljude za vlastitu reklamu, uključujući njihove deložacije i probleme. Može li medijska i politička reklama pojedinca ublažiti nečije patnje? Kad bi kamera počela snimati snažno se je „bacao“ pred policiju, a kad bi se ugasila, mi ne znamo gdje je bio. Zna li se je li StrankeStranke nisu privatna vlasništva, a izgleda da je Živi zid posvojen, privatiziran. Kako bi samo više toga mogao napraviti da se je ujedinio s nekim, a ne ovako „tužan i sam“ bez puno uspjeha. Nitko mu nije dovoljno dobar, nitko mu ne odgovara. Možda bi ga trebao zamijeniti netko s više sluha za surađivanjem i dijalogom pa bi i dobre želje ŽZ-a imale bolju prolaznost.dosada uspio koga spasiti ili je samo začinjavao nečiju agoniju? Tužno je kad se tuđa nesreća koristi za vlastitu kvazisreću.

Stranke nisu privatna vlasništva

Stranke nisu privatna vlasništva, a izgleda da je Živi zid posvojen, privatiziran. Kako bi samo više toga mogao napraviti da se je ujedinio s nekim, a ne ovako „tužan i sam“ bez puno uspjeha. Nitko mu nije dovoljno dobar, nitko mu ne odgovara. Možda bi ga trebao zamijeniti netko s više sluha za surađivanjem i dijalogom pa bi i dobre želje ŽZ-a imale bolju prolaznost.

Kaže se da problem nije u većini već u pojedincu. Čuli smo bezbroj puta da ne želi biti kao ostali političari, a kakvi su to oni? Kaže se prvo očistiti svoje dvorište, a onda tuđe – promakao mu je i taj školski sat. On želi biti bolji od ostalih, a vrlo često težnja za tim da ste najbolji od vas napravi karikaturu. Jedna od njegovih izjava na televizija bila je da ne dolazi u obzir koalicija ni s kim, da ne bi prihvatio nikakve ponude, jedino što je moguće je da je na vlasti isključivo Živi zid, a čitamo između redaka, da je glavni „svevišnji“.

Čini se da je danas u Hrvatskoj jedino sigurno zanimanje politika, zasjesti u saboru znači primati redovitu i dobru plaću te sjediti u udobnoj fotelji, a u suprotnom nam ostaje napusti Hrvatsku.

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.