Ivana Brlić Mažuranić

Na dan 18. travnja rodila se naša književnica Ivana Brlić-Mažuranić. Ove godine je 100-ta obljetnica od prvog objavljivanja njezinih Priče iz davnine pa je ovo prilika da se napiše nekoliko odlomaka o njoj i njezinom najpoznatijem romanu.

Ivana Brlić-Mažuranić rodila se 1874. godine u Ogulinu. Potječe iz ugledne obitelji. Unuka je hrvatskoga bana Ivana Mažuranića, autora spjeva Smrt Smail-age Čengića. Od najranijih dana živjela je u duhu kulturnoga, književnoga i političkoga života. S osamnaest godina udala se za poznatoga slavonskoga odvjetnika tako da je ona postala spojnica primorskih krajeva s očeve strane, gornjohrvatskih s majčine strane i slavonskih krajeva s muževe strane. Ta je njezina nova obitelj imala dobru reputaciju, tako da nije ni tada ostala lišena kulturnoga života pod čijim je utjecajem provela čitavo djetinjstvo.

U pisanje se Ivana Brlić-Mažuranić upušta u dvadeset i devetoj godini života. Početkom 20. stoljeća društvo je još pod utjecajem 19. stoljeća (u kojem je relativno malo pismenih i tek počinju borbe za više obrazovanje namijenjeno ženama), kada je društvo nekako više naklonjeno mišljenju da su dužnosti žene briga za djecu i obitelj. Tome nije razlog činjenica da su one manje talentirane, već su im davane drugačije uloge i nije ih se pretjerano poticalo na stvaralački rad. Ipak nakon što je 1913. napisala Čudnovate zgode šegrta Hlapića, književna je kritika „povoljno“ ocjenjuje. Nominirana je za dobitnicu Nobelove nagrade za književnost četiri puta. 1937. postaje prva članica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Rješenje prijedloga za Nobelovu nagradu nije dočekala zbog smrti, 1938. godine.

Hrvatski "Andersen"

Čudnovate zgode šegrta Hlapića pikarski je roman koji opisuje realistične, a humoristične događaje junaka iz nižeg društvenog staleža. Šegrt Hlapić već se kao dječak uhvatio u koštac sa životnim nedaćama gdje je bio primoran pokazati svoju ozbiljnost i ozbiljno shvaćanje života. Brlićka je u svom pismu koje je priredila za češko izdanje opisala kako su nastale Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Inspirirao ju je dječak „bucmastog i uvijek nasmijanog lica, a jasnih, čestitih i veselih očiju“. Roman sadrži elemente pustolovnoga, obiteljskoga, pa i ljubavnoga romana. Pustolovnim romanom određuje ga odlazak glavnog junaka u potragu za boljim životom. Uz pustolovne elemente vežu se i elementi siročeta (fizičko zlostavljanje, nemar, zapostavljanje), a zajedničko im je odlazak od kuće i potraga za nečim boljim (toplinom). Obiteljskim ga pak romanom čine odnosi u "Andersen"Brlićka nosi nadimak „hrvatski Andersen“ premda nije napisala tolika djela kao Andersen, no zasigurno je najprevođenija autorica hrvatske dječje književnosti. Brlićka je čak u roman unijela Andersenovu priču – Hlapić priča Giti Princezu na zrnu graška. Roman ima odgojnu i moralnu funkciju koja je bitna u ranoj fazi razvoja djeteta.obitelji u kojoj je bio smješten: međusobni odnos majstora Mrkonje i majstorice, odnos majstorice i Hlapića koji je topao i odnos majstora Mrkonje prema Hlapiću koji je hladan i grub.

Čitateljstvu se daje sloboda za smještaj radnje prirasle njihovom srcu jer je neodređen prostorno-vremenski kontekst. Ali, ipak Ivana Brlić-Mažuranić često spominje novac i vrijednost pojedinih stvari. U vrijeme kada ona piše Šegrta Hlapića forinta već dvadeset godina nije sredstvo plaćanja - zamijenjena je krunom. Brlićka s razlogom spominje forinte kao sredstvo plaćanja – na kraju romana piše o Hlapiću kao odraslom čovjeku koji djeci pripovijeda zgode i nezgode šegrta Hlapića koje su se zbile otprilike dvadeset godina ranije.

Brlićka nosi nadimak „hrvatski Andersen“ premda nije napisala tolika djela kao Andersen, no zasigurno je najprevođenija autorica hrvatske dječje književnosti. Brlićka je čak u roman unijela Andersenovu priču – Hlapić priča Giti Princezu na zrnu graška. Roman ima odgojnu i moralnu funkciju koja je bitna u ranoj fazi razvoja djeteta.

Na kraju valja zaključiti da su svi ljudi podložni za promjene. Majstor Mrkonja s početka je priče strog prema Hlapiću, na njemu iskaljuje svoj bijes i krivi ga za sve probleme. Kasnije majstorovo srce omekša i prigrli ga kao svoga sina. Rđavi Grga uz posredstvo Hlapića također mijenja svoju osobnost. Najprije lažljiv prevarant bez savjesti, kasnije savjestan i dobar. Jedino Crni čovjek ostaje nepromijenjen, ali po logici „bajkovitih“ stvari njegov život je prekinut. Bajkoviti kraj romana je upravo ono što se očekuje cijelo vrijeme, u suprotnome bilo bi to veliko razočaranje za najmlađe. Premda se Čudnovate zgode šegrta Hlapića ubrajaju u dječju književnost, u nju vrlo rado zavire i odrasli.

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.