Kad Marijane kolo vode

Mediji su uspjeli izdvojiti vijest, koja je potukla "uspjeh" Kosorice na EU planu. Dok ona smatra kako će nas EU afirmirati, a i meni to bedasto zvuči; kad nismo uspjeli ništa do sada samostalno, što bi to mi morali učiniti za naš prosperitet u EU, a narod se ionako prosperitetno zabavlja u razapinjanju Marijana. Ona bigbraderska Marijana je uspjela u medijima, ali ona haesesovska nije.Mirjana PetirPo njoj je bacano drvlje i kamenje, jer žena ne kuži šta je tako spektakularno biti "gay", a njen saborski kolega Lučin to itekako kuži Po njoj je bacano drvlje i kamenje, jer žena ne kuži šta je tako spektakularno biti "gay", a njen saborski kolega Lučin to itekako kuži.

Ipak ovo razvlačenje dviju Marijana do beskonačnosti me ne bi frapiralo da nisam pred koji dan pročitao članak Ante Tomića. Naš muškarac bez brkova je, u jergovićevom stilu nelogičnih misli, isto tako napao Petirku, ne toliko zbog izjava u Staknovićevoj emisiji, već zbog veličine križa kojeg Petirka nosi. Čitajući tekst, mislio sam da se radi o zabuni, stil mi je ličio na već spomenutog Jergovića, jer toliko se truditi da tekst bude čitljiv samo zbog veličine križa je smiješno. Gay populacija ju naziva svakavim odnarođenim riječima, a Tomić ju pribija na dovoljno veliki križ, koji ga smeta na njenom vratu.

Hrvatska srećaSrećom, mi ksenofobični Hrvati imamo "manjince" da nas usmjeravaju, od Stanimirovića, koji nas je poučio kako nisu Srbi počeli rat u Vukovar, preko boraca za Cvijetni trg, pa do famozne kćerke JNA oficira iz REKOM-aSmeta njega i Katolička crkva, njeni posjedi, pa Marijani spočitava kako brani ono što nije teško braniti, crkvu, koja ima moć i novac, ali se ne zauzima protiv katoličkih crkvenih grijeha. I tako Marijana iz jedne sprdane osobe s velikim križem oko vrata, postaje fulana mučenica Tomićevih fiks ideja. Nastavlja Tomić drvljem i kamenjem po instituciji crkve, jer je to "hrabro", a u zadnje vrijeme to i većina medijskih pisara vrlo lako čini, jer je to sad trend.

Jako hrabar Tomić

Analizom protuhrvatskih medija, mislim većine, nije teško otkriti da tzv. Tomićeva hrabrost ne izvire iz brkova, već iz dobro organizirane hajke protiv svega što je Hrvatsko. Plan jasnog razvodnjavanja nacionalnog pokazuje trend demoraliziranja vjernika, nabacivanjem grijeha crkve. Tko je sačuvao veliko kulturno blago u Hrvata? Možda baš ti prozvani, a i o njemu i svakodnevno skrbe. Niti kod pisca Tomića nema onih "bogohulnih " tekstova o tragikomičnoj zbilji tzv "alternative" HDZ-u, jadnim vođama, koji nisu uspjeli zaštiti umirovljenike u svoje vrijeme, a kamoli da su se sada makli iz politike, kada su odgovorni za prometne nesreće, a žele se razmetati sa srećom za narod?! To njega ne brine. Kako bi ga brinula "zastarjela alternativa globalnom kaosu, kad naš uvaženi predsjednik suverinitet smatra nebitnom stavkom. Valjda je on dobio posao branjenja suveriniteta, da bi naglašavao njegovu nebitnost. Logično.

Sve to mi je jako zanimljivo, koliko i borba za Cvijetni trg. Nitko nije spomenuo da se zgrada fenomenalno uklopila u postojeći ambijent, da se pojačala dinamika prostora, već se sve svelo na nekakvu žalopojku o eksploataciji narodnih masa.Srećom, mi ksenofobični Hrvati imamo "manjince" da nas usmjeravaju, od Stanimirovića, koji nas je poučio kako nisu Srbi počeli rat u Vukovar, preko boraca za Cvijetni trg, pa do famozne kćerke JNA oficira iz REKOM-a. Svi oni više usmjeravaju našu zbilju od inertnih građana. Jer imaju povlaštene informacije.

Stotine inicijativa na desnici

Kada na sve nabrojano dodamo stotine inicijativa na desnici, po principu; "dva Hrvata, tri stranke", jasno je da će državu u Krležin glib voditi stare-nove protuhe bez imalo ljudske solidarnosti. Umjesto ujedinjena hrvatskog domoljublja, mi ujedinjujemo sijaset vođa, koje narod uopće ne može prepoznati kao bitne, od suviše velikog broja informacija, imena i uloga. Što je krug kompliciraniji, sve teže ga je razaznati.Razjedinjena desnicaKada na sve nabrojano dodamo stotine inicijativa na desnici, po principu; "dva Hrvata, tri stranke", jasno je da će državu u Krležin glib voditi stare-nove protuhe bez imalo ljudske solidarnosti

Kao da sve te i dobronamjerne inicijative ne znaju da prosjećan birač zazire od svega novog, da je itekako obazriv i prije će apstinirati, nego podrzavati inicijative toliko rascjepkane i po bitnom razaličite. Različite su incijative prvenstveno po onom tko ih financira, a isto tako i po pogledu na EU. Sve je to itekako zbunjujeće za birača da bi se iskristaliziralo nešto trajno, a da ne završi kao sa "dečkom s Trešnjevke".

Ova pošast silnih vođa jasno govori o borbi pojedinaca za fotelju, dok dobra ideja leži u prikrajku zbog taštine nekih tzv. velićina, pa nije čudo da neke manjinske inicijative bez puno pojašnjenja prolaze i gaze po snazi većine. Nadalje, prošetajte se po tržnici, propitujte građane o vašoj udruzi ili inicijativi, te ćete vidjeti, koliko je stvar nepoznata i niti jedan skup to neće promijenti, zbog toga što se svaka pobjeda temelji na sasvim prosječnom, gotovo nezainteresiranom biraću.

Odrediti bitno

Sjetimo se devedesetih, kada je mnogo stranaka nudilo bolje sutra, hrvatsko blagostanje, ali su zapravo nudili reformirani socijalizam, nazvali ga kapitalizam, pa nam i sada skaču po kičmi, lažući, kako smo htjeli liberalni kapitalizam?! Te u tom stilu nastavili: "evo vam ga sad na". Bolje je bilo u "socijalizmu", trude se neke osobe pojasniti, a zapravo se od tog socijalizma u ničemu nismo odmakli, niti ga ikada prekrižili i zaboravili. Daleko smo mi i od liberalnog kapitalizma, a i od prave inicijtive. Zbog toga caruju truli političari, tržišne misli nitko od njih nema, zapravo bi se trebalo rasčistiti sve ono licemjerno iz prošlih režima.

Možemo li uopće odrediti bitno? Postaje li celofan važniji od dara i od osobe, koja nam daruje?

Igor Drenjančević