Gospođi Leindl poželimo sreću

Dolazi vrijeme kad istina probija sve barijere, baš kao i nažalost bujice probijaju nasipe zadnjih dana kod nas. Maske se otapaju u svojim lažima i nezaustavljivo informacije cure u našu najveću kanalizacijsku rupu, pravosuđe. I samo trulo od svoje podmitljivosti i nesposobnosti.

Tako svakodnevno saznajemo sve više podrobnih informacija o našoj županiji Istri, zakletoj u istinoljublje i pravdu, u županiji gdje se čuvaju stari običaji, ali i stare laži. Nekako se nadovezuju u svojoj ljepoti i gluposti, a što je najbolje, to otvara dvije krajnosti u kojima ljudi moraju živjeti. Poglavito oni, koji su tu Istru u zadnjih dvadesetak godina digli, da svime bude ravnopravna Dalmaciji. Tako danas vrijedne ruke istarskog težaka proizvode vrhunska vina, masline, sireve, pršute, poznate diljem Europe, istarski kažun i kamene kuće su „brend", a sve je to oslobodila snaga ove države.

Zatomljeno istarsko, kroz jugoslavenske laži i fojbe, izrugivalo je ljude u govornoj istarskoj čakavštini, jer doseljenici na svojim opancima su donijeli blato, te puške na ramenu, ali ljubomorni na znanja istarskih Hrvata trudili su se potisnuti sve dobro tog vrijednog naroda, u mnogo čemu su i uspjeli, kako bi zaštitili svoje privilegirane položaje, stanove, familije nauštrb Istrana. Zato i sada slave Tita i njegovo remek- djelo, Jugoslaviju.

Primjer takve zemlje, ne Istre, nego male jugoslavenske prevare je i manipulacija pravosudnim sustavom Republike Hrvatske u slučaju gospođe Zdravke Leindl. Gosođa Leindl se u svojoj zemlji Hrvatskoj usudila gađati jajima sliku Druga Tita, vladara nepostojeće zemlje, a sudstvo njezine zemlje Hrvatske, se odlučilo zaštiti vladara fojbi, križnog puta, Golog otoka i inkriminirati ženu, koja bezuvjetno voli svoju zemlju, u toj pravednoj zemlji Istri.

Ugrozom njenog zdravlja i nadasve ljudskog digniteta želi sutkinja hrvatskog suda osuditi gospođu u jednom benignom slučaju, našeg nakaradnog sudstva, koje uopće ne razumije, da je ovaj slučaj bezvezno izrugivanje pravosuđa. I koga to pravosuđe uz Tita brani, ta pravosudna sprdnja, nekog začetnika komunističkog pokreta u Istri, nekog Ilića, kojeg je taj zločinac i naselio u Istru. Zamislite koliko je taj čovjek bitan da inkriminirana domoljupka bez ikakvih naloga se maltretira u svom domu ili poziva kod nekakvih sudaca bez poziva. I za sutra je zakazana glavna rasprava, za Tita protiv istine.

I sve to samo zato jer gospođa Leindl nije htjela biti zombi i nijemo gledati tog provokatora Ilića, kako na obljetnicu Križnog puta ide s „Titovom" štafetom u Beograd. Uzme li se u obzir da takve suce i pravosuđe ne plaća Beograd, već Zagreb postavlja se pitanje što oni uopće rade kod nas. Tko je taj Ilić, tko je taj Tito, da se zbog njih ne poštuje pravosudna procedura.

Monstruozni pogled na zbilju

Sada pak čitam na istarskim portalima otvoreno pismo istarskog novinara Černjula u svezi dolaska lakrdijaša talijanske sapunice, zvane talijanski parlament, Finija. On u maniru Titovog cinkatora proziva hrvatske intelektualce, jer navodno šute zbog dolaska Finija. I onda u maniri najbezobraznijih spletkaroša svjesno i namjerno manipulira istinom. Marka Perkovića, borca protiv srpskog fašizma, naziva fašistom tvrdeći da intelektualci nisu reagirali zato što je i Fini fašist. Zamislite ovaj monstruozni pogled na zbilju, sve pobrojane intelektualce naziva ljubiteljima fašista, te tako stigmatizira jednu grupu hrvatskih misli. Samo zato što su dali podršku hrvatskom borcu za njegov koncert u Puli. Prestrašno.

Inače, Černjul ne zna da Perković nikada nije pretendirao da Hrvatska uzme Trst, Fini je opet itekako zacrtao mapu talijanskih želja na našoj obali. Černjul pak zaziva Jugoslaviju, kroz glorificiranje Titovih partizana, a s tim u svezi bliži je Finiju, jer Perković nije stvorio problem jama i fojbi, kao partizanski lider Tito. Reći će zadrti partizan da nije nikada osuđen, nije niti Hitler, niti Staljin, ali se vidi produkt njegove vladavine i samo zli ljudi to mogu svjesno podržavati. Zato Perković ne može u Istru, a fašisti i komunisti mogu.

Dan prije glavne rasprave

I sada treći segment istarskog društva bedastih ideja - stanje sa lopovskom prodajom istarskih zemljišta stranim bankama. Jakovčić se sada ne zauzima da se građanima daje na raspolaganje zemljište, kao kad trubi o dionicama bezvrijednog brodogradilišta, kako ih treba podijeliti građanima. Šuti i Kajin, jer su se banke bogovski obogatile za vrijeme njihovog stolovanja. Kukuriču o tome pijetlovi po cijeloj Istri, ali Kukuriku koalicija šuti.

Zato se uvijek nađe neki Černjul, koji bi pisao "bijele knjige" i određivao koji su to intelektualci poželjni, određivao misaonu strukturu, koji nisu. Hrvatski intelektualci , domoljupke, hrvatski pjevači su zabranjeni u istarskom medijskom okruženju, ali čovjek koji je u par dana pobio 200.000 Hrvata, zaslužuje trčanje štafete i izigravanje pravosudnog sustava u svoju zaštitu.

Jedino mogu gospođi Leindl poželjeti  sreću, na sudištu, jer ne vjerujem u naš pravosudni sustav. Trebao bi se javiti neki istranin, kakav je opalio dvi triske Musoliniju na današnji dan i reći da je ovog cirkusa - DOSTA, ovo je Hrvatska, koja ne štiti diktatore propalih zemalja.

Igor Drenjančević