Only zunzarije&vuvzele

Zašto se gay pride gura pod nos!?

Za početak jedan vic, možda nekom i vulgaran, takvima se ispričavam: Ljetna je vrućina, oko podneva. U prepunom tramvaju vozi se oznojeni pijanac držeći se za visok rukohvat. Okolina stisla sitničku damu, tako da se nije mogla ni pomaknuti, s nosom u blizini pijančevog pazuha. Ne mogavši više izdržati žena tiho kaže pijancu da se okrene ili spusti ruku jer mu znoj smrdi. On glasno protestira: a kaj se bunite, i vaša «koka» smrdi! A ona prosikće: ali ja vam ju ne guram pod nos…

Po svjetonazoru sam liberalan na način da držim kako svatko ima pravo iz sebe praviti budalu, uključujući i pisca ovih redaka. Prevedeno, svatko se može ponašati onako kako mu odgovara, ako pri tomu ne smeta nikoga drugoga i ne nanosi mu nikakvu, ni materijalnu ni nematerijalnu štetu.

Na ovakvo prisjećanje vica, razmišljanje i preispitivanje potaknula me netom emitirana vijest s Plavog radija o subotnjoj gay pride paradi u Splitu s dvjestotinjak sudionika, u pratnji četiristotinjak policajaca, i uz oko 8.000 promatrača, koja je bila prekinuta, a konačni rezultat je bio 136 uhićenih, oko 6 ozlijeđenih i sigurno uz nekakvu prateću materijalnu štetu.

Prije svega, ako gay muška/ženska populacija želi paradirati to, je njihovo demokratsko pravo, ako su pritom zadovoljili sve zakonske uvjete. Bilo gdje! Ako se žele javno pokazati i pritom na taj način iskazati i predstaviti svoj ponos na svoju društvenu i seksualnu orijentaciju, zašto to ne bi učinili i činili u određenim vremenskim intervalima. Ako populacija s drugačijom seksualnom i društvenom orijentacijom živi svoj život bez potrebe da posebno paradira, ili paradira svojim načinom života i subjektivnim poimanjem objektivne stvarnosti, a taj je da je u većini, pa nema potrebe nekom na nos nabijati svoj običan svakodnevni život, na to ima pravo. I nitko se protiv toga ne buni, prosvjeduje. I ne treba im vlastito isticanje među istomišljenicima.

Gay populaciji očito treba ta vrsta predstave, spektakla i igrokaza pred publikom, dok je publika zainteresirana da svojim ponašanjem protiv toga prosvjeduje. Jesu li potrebni prosvjedi? Čini se da jesu kada ih, većih ili manjih, ima od Moskve, Zagreba, Beograda, Pariza i drugih europskih središta do aktualnog Splita.

Pitanje je za one kojima se to ne sviđa, na koji način reagirati, a da se zadovolji društveni, ali i pomodni demokratski trend u koji je upregnut čitav modernitet, od država, koje na taj način zakonodavstvom pokazuju svoju toleranciju prema tom dijelu svojih državljana i građana, udruge, pokreti i svi prateći sadržaji kao što su posebni lokali, brodovi, hoteli, i sl. Moguće je reagirati, ako se nema pametnijeg posla, tako da se gleda ta i takva produkcija, ili da se ne gleda, ovisno o željama. Pritom ne treba pokazivati nikakvu vrstu netolerancije jer se radi o ljudima, koji žive oko nas, među nama, ali koji imaju posebno izraženu potrebu nešto javno pokazati ili reći, ali što ranije, a očito i sada, nemaju ili nisu imali previše mogućnosti. Ili oni tako misle.

U svakom slučaju, sjećamo se djetinjstva i pokladnih parada, pa cirkuskih nastupnih povorki, sletova, pa vojnih kolona i limenih orkestara i sličnih manifestacija, koje su bile u funkciji promidžbe nekoga ili nečega, ali uvijek šarene, lepršave i zabavne.

Pustimo gay pride parade da se odvijaju, dok taj dio populacije ne osjeti da je u tolerantnom društvu i okružju, koje nije isto kao i oni, koje je drugačije spolne orijentacije, ali koje ne smeta njihov nastup, vrsta i tehnika privlačenja pozornosti. I svi će biti zadovoljni, kao što su to bili jučer, a i danas, jer se ništa od početaka povijesti nije promijenilo. Sve je, glede seksualne orijentacije isto, u otprilike istim omjerima i postotcima. Mnogo buke ni za što, misle tolerantni, a za nešto – netolerantni. S obje strane.

DRAN