Only zunzarije&vuvuzele
«Socijalna osjetljivost» ante portas
«Morali smo malo zeti drugima da bi vama dali. Jel me sad razmete? Znam ja da bi vi htjeli da svi umirovljenici imaju besplatno (radi se o ZET-ovom pokazu, op.a.), ali ja moram misliti na sve kategorije građana», rekao je primjenjujući svoju inačicu zagorskog zagrebački Robin Hood na sjednici gradske Skupštine u srijedu 4. travnja.
Dok se na najvišem političkom planu nesretne zemlje odvijaju teške rasprave o haaškim nepravomoćnim presudama, njihovim posljedicama i implikacijama na unutrašnji i vanjski položaj, potiho se odvijaju neki društveni, točnije socijalni procesi. Dok će larma oko presuda rezultirati nekakvim smanjenjem visine izrečenih dobnih kazni, socijalni procesi, a radi se o «socijalnoj osjetljivosti» prema raznim kategorijama pučanki i pučana, već imaju, a imat će i ubuduće značajan utjecaj na njihov status.
Gradonačelnik misli na «sve» kategorije građana
Naravno da ovdje treba spomenuti, a moguće i naglasiti da se sve odvija pod reflektorima poglavlja 23, na kojemu se insistira kao tiketu, ne misli se na kladionički, za završetak pregovora u lipnju. Pregovori će, moguće je, stvarno završiti u željenom vremenu, kao mrkvica za ocjenu o pozitivnom reagiranju vladajućih na presude.
No vratimo se zagrebačkom Robin Hoodu i njegovoj uvodno navedenoj «socijalnoj osjetljivosti», po načelu – socijalna osjetljivost to sam ja, kamo spada i najavljeno plaćanje vrtića prema prihodovnom cenzusu koje je izazvalo bučno medijsko reagiranje, reakcije pogođenih, kao i stranačka/partijska prepucavanja u organima. Nedavna rasprava u gradskoj Skupštini iznjedrila je klevetu gradonačelniku, zbog koje traži zadovoljštinu na sudu. Slična situacija i izjava ponovila se, a zahvaljujući TV Novoj, vidjela i čula i iz ogromnog «repa», kakve pamte samo starije generacije iz vremena pedesetih godina prošlog stoljeća, danas penzića, kojima se povijest ponovila višesatnim, sada već bivšim, čekanjem za papire u MUP-u u Petrinjskoj, u centru Zagreba, da bi još jednom, uz javnu ispravu - osobnu iskaznicu, kojoj bi organi, koju su sami izdali, morali vjerovati, a ne vjeruju, dokazali i pokazali da su penzići i da imaju prebivalište, koje imaju, da bi od nekakvog gradskog organa i gradonačelnika, njih oko 250.000, dobili privilegij korištenja gradskog prijevoza bez naplate. U Večernjaku smo mogli pročitati izjavu jedne ogorčene čekateljice iz «repa», koji se protezao sve do Zrinjevca: « Pogledajte što rade od sirotinje».
Pogledajte što rade od sirotinje
Naravno da i ovdje postoji cenzus iniciran od strane «socijalno osjetljivog» gradonačelnika s dugim povijesnim pamćenjem i praksom, koji penziće, po povijesnom soc/kom načelu diferencira, dijeli na sirotinju s mirovinom do 5.000,00 kuna, i penzićke bogatune i gavane, koji imaju, pa i za jednu kunu, mirovinu višu od 5.000.00 kuna. Da u ovakvom pristupu «socijalnoj osjetljivosti» ima nekih, najblaže rečeno, nejasnoća, ali i riječima neiskazanih htijenja i namjera, pokazalo je promptno reagiranje zagrebačkom Robina Hooda., koji je odgodio stupanje na snagu odluke o džaba/naplatnoj vožnji gradskim prijevozom od 1. svibnja, na 1. srpnja, kao i da papirologiju penzići mogu po novom disperzirano dobiti u područnim uredima. Tako je vruć krumpir iznimno ogorčenih penzića stavljen na hlađenje i,, populistički gledano, uobičajeni očekivani brzi zaborav. I vrijeme ZET-u za poentiranje, koje je uslijedilo u roku odmah, povišenjem cijene penzićkog pokaza za prebogate penziće s mirovinom većom za jednu kunu od 5000 . Sada će ti prebogati penzići plaćati pokaz umjesto dosadašnjih 83. kune, 274 kune, dakle nekoliko puta skuplje.
Diferencijacija penzića
Nije to prvi puta da se diferencijacija primjenjuje u «socijalno osjetljivoj» praksi. Prvi je započeo s istom podjelom – do 5000 mirovine jedna tarifa, a preko 5000 druga tarifa, ministar zdravlja glede dopunskog zdravstvenog osiguranja – 50 kuna mjesečno za one do 5000 mirovine mjesečno, a za one više od 5000 kuna 80 kuna. Evo i računice, koja će čitatelju biti dosadna, pa ga molimo za strpljenje i pozornost. Uzevši u obzir samo dva navedena cenzusa prebogati penzić s mirovinom od 5001 kunu, već plaća 30 kuna višu pinku za dopunsko osiguranje, pa mu je mirovinsko primanje sada za 30 kuna niže i iznosi 4971 kunu. Doda li se tomu i plaćanje penzićkog pokaza od 274 kune, mirovina će mu biti manja i iznosit će 4697 kuna. Onom bijednom i siromašnom penziću s mirovinom od 4999 kuna ništa se ne će promijeniti u materijalnom stanju i imat će višu mirovinu od prebogatog umirovljenika za 404 kune mjesečno ili godišnje 4848 kuna.
Takvim zahvatima vrste – «morali smo nekom zeti, da bi nekom dali, a ja sam taj koji mora misliti na sve kategorije građana» zadire se, kada se radi o kategoriji umirovljenika koja je odradila svoj radni staž i stekla pravo na mirovinu i njezinu visinu na temelju zakona, u odnose i ti odnosi poremećuju. U kapitalizmu se, što se proklamira, tako ostvaruje komunističko načelo - svakom prema potrebama i, kolokvijalno rečeno, načelo jednakih želudaca. A praksa u ostvarenju tog načela kojoj nazočimo i kumujemo je – nitko u kapitalizmu ne može zaraditi toliko koliko mu ja mogu uzeti - za primatelje plaća, a za penziće – isto! Uostalom, čulo se od zagrebačkog Robina Hooda, glede prebogatih roditelja i pitanja vrtića i prebogatih penzića, da ih je malo, što je za guranje tramvaja 5000 u sabor nevažno, ali je itekako važno onih 250.000 sirotih, kao i onih koji imaju manje plaće za vrtić. Važno je bilo i upamtiti obrazloženje – i jedni i drugi su manjina. Dodatak je da, stoga, i nisu zanimljivi za poguranac pa ih se može rebnuti bez štetnih posljedica, ali 250.000 zadovoljih itekako će gurati, ne samo u sabor nego i u EUparliament. Da ta namjera postoji svjedoči i učestala uporaba, uz zagorske, i engleskih riječi vrste – by the way, ali i benefit. Poguranac, pa ako se radi i o nekakvom budućem i očekivanom Balkan sobraniju, uvijek dobro dođe . Gradonačelnik je odlično svladao teoriju i NNNI praksu.
Sabor, Euparlament ili Balkan sobranije
Inače, normalno i očekivano bi bilo da se cijene i vrtića, kao i vožnje javnim prijevozom, i bilo čega drugoga, u uvjetima slobodnog tržišta, određuju i utvrđuju cjenikom, na temelju tarifnih politika, koje će uz gospodarske kriterije uzeti u obzir i sve druge važne odrednice, kao i mogućnosti plaćanja potrebitih. Država bi trebala intervenirati u slučaju kada racionalne ekonomske kategorije budu iz raznoraznih razloga neostvarive. A ne prepustiti političkim «faktorima» populističke provenijencije da svojim, vlastitim «socijalno osjetljivim» pristupom zadiru u iznose i visinu plaća i mirovina, «korigirajući» tu ekonomsku i socijalnu kategoriju, suprotno propisima koji reguliraju koji reguliraju njihovu visinu. Manipulirajući. Kolokvijalno rečeno – s tuđim po gloginjama ili koprivama. Na pitanje, zašto «s tuđim», odgovor je: populista nikada nema u zakinutim kategorijama koje oni kreiraju i prakticiraju, jer ih prakticiraju prema svojim namjerama, manipulacijama i željama, a ne za opću i društvenu korist. A kada bi ih i bilo, njihove plaće i primanja su toliki da bi se u ocijeni takve «politike» trebala uzeti u obzir i demagogija, koje i inače ne manjka.
Takve populističke akcije i aktivnosti, čini se, «prolaze» jer na njih nitko nikako, a najmanje ne pravodobno, ne reagira; niti sindikati, glede plaća, niti mirovinske udruge i stranke glede penzića. Ponovimo. Penzići s mirovinom od 5001 kunom već su danas siromašniji u odnosu na one s 5000, za 3324.00 kune godišnje. A što ih još, i tek, čeka od «socijalno osjetljivih», također će pokazati budućnost. Who cares, rekli bi Englezi, jer se umirovljeniče stranke i udruge ionako prave Englezima, brinući se za svoje pozicije za političarskim stolovima s janjetinom, koaliranjem i tomu odgovarajućim mjestima u saboru i ostalim organima, gdje sunce sja. I oni, kao mogući sinekurci u Euparlamentu, gdje bi se, prema Goranu Miliću, mogli upoznati s nezadovoljstvom, primjerice, belgijske učiteljice s visinom od oko od 2000 eura. Kakve će biti naše kada upadnemo u «EU med i mlijeko» nitko ne zna, ali svi znaju sve. Kao uostalom i o okružju.
.
DRAN