Večernjakove špekulacije i moguća velika koalicija

Most je građevinska konstrukcija s pomoću koje se na optimalan način spajaju dvije udaljene lokacije između kojih je otežana komunikacija. U misaonom obliku to je misaona konstrukcija kojom se pokušava spojiti mišljenja ljudi i njihovih skupina da bi im život bio lakši, komotniji, dakle za premošćivanje i za postizanje pozitivnih rezultata upravo ljudi i njihove društvene organiziranosti.

Stav Večernjaka iz njegove izborne kombinacije izražen MOSTMost je trebao biti uklonjen, trebao je pasti kao moguća, predvidiva, predviđena i očekivana smetnja. Svojim djelovanjem, koje se sada aktualno, ne ćemo reći sotonizira, ali uporabit ćemo termin – provincijalizira, jer ga mainstream mediji tjeraju opet jednom u svojevrsnu „sakristiju“, u stvari u „provinciju“ koja se zove Metković i oko njega – smetao bi u najmanju ruku u naporima stvaranja velike koalicije, u slučaju da se to ukaže ili prikaže nacionalnim interesom.naslovom u izdanju od 11. svibnja je: Za veliku koaliciju HDZ i SDP samo ako je ugrožena država. Budući nema interpunkcije na kraju naslova to je stav kako su ga te novine odčitale iz aktualnog političkog stanja.

Prema tomu Most je trebao biti uklonjen, trebao je pasti kao moguća, predvidiva, predviđena i očekivana smetnja. Svojim djelovanjem, koje se sada aktualno, ne ćemo reći sotonizira, ali uporabit ćemo termin – provincijalizira, jer ga mainstream mediji tjeraju opet jednom u svojevrsnu „sakristiju“, u stvari u „provinciju“ koja se zove Metković i oko njega – smetao bi u najmanju ruku u naporima stvaranja velike koalicije, u slučaju da se to ukaže ili prikaže nacionalnim interesom.

Pitanje provincijalizacije i provincijalaca u političkom životu zahtijeva stručnu politološku raspravu nakon istraživanja i vjerodostojnih ispitivanja javnog mišljenja, je u ovom slučaju iz nekog „drugog filma“, ali je otvoreno, na način sličan populizmu – populisti i provincijalci su – „oni drugi“, a „mi“ smo savršeni i radimo u nacionalnom interesu...

Da je to tako čitamo u Večernjakovu komentaru gdje, citiramo, piše: “U Hrvatskoj nema izvanrednih okolnosti kao što su rat ili duboka gospodarska kriza, zbog kojih bi se morala sastavljati vlada nacionalnog spasa, no čini se da u u HDZ i SDP ipak sazrijeva svijest o tomu da je nakon sljedećih parlamentarnih izbora nužna velika koalicija“.

Očito Večernjak zna i politička kretanja su mu ne samo poznata nego i znana.

Nakon što se u komentaru obrazlaže pojava promjene raspoloženja biračkog tijela i na izbore izlaze protestni birači koji iz protesta glasuju za stranke koje nisu dvije najjače, što su svojim djelovanjem i rezultatima obilježile novonastalu državu, ocjena je da se to može vidjeti kao nestabilnost, (jer vlade padaju k'o kruške, op. p.), pa se, vidi Večernjak, stabilnost može postići jedino dogovorom najjačih stranaka. A razlog bi se, prema Večernjaku, mogao definirati „nacionalnim interesom“. Kaj je u tom slučaju s demokracijom, je li sužena, suspregnuta, potisnuta...?

Budući smo više puta pisali o potrebi definiranja nacionalnih interesa formuliranih od strane nacionalnog i politički nepristranog tijela, naglašavajući da je to HAZU, ali ne jedina, jer ima i drugih nacionalnih institucija, to se još nije dogodilo, a čini se da se i ne će, jer su i oni, čini se, u svojim „sakristijama“, pa ćemo kao obično imati politički definirane nacionalne interese, dakle rastezljive kao tijesto za sirnicu ili burek, prema željama političkih stranaka po načelu – tko jači, taj kvači... Problem je jedino što se prejakim rastezanjem tijesto može oštetiti, pa i poderati. To nikoga ne zabrinjava. Postoji i nekakav proizvod od preženog tijesta koji se zove „poderane gaće“.

Most je, kako je Večernjak znalački objasnio stanje u državi, kao „smetalo“, u takvim političkim kretanjima morao pasti i trebalo je njegovu „poderanu“ konstrukciju gurnuti u provinciju, a velika je koalicija, k'o Hanibal sa svojim slonovima – ante portas.

DRAN