Vujo ante portas?

Moj načelan stav da, uglavnom, ne bi trebalo mijenjati izbornike nacionalne vrste ako ne postignu na natjecanju očekivani uspjeh, a on je u narodu pobjeda, i kod čitatelja na jednom od portala kao i na mojem FB postu nije naišao na preveliko razumijevanje, Tražila se „glava izbornika“ zbog toga što je izabranoj nacionalnoj vrsti izmaklo očekivano zlato, zamjensko srebro, pa i bronca na koju su nas naši rukometaši već navikli. „Drvena medalja“, tj. četvrto mjesto bez odličja nikoga nije zadovoljila jer bi svi „izbornici“ iz gledališta, i sjedeći pred teveprijamnicima, dakle svi ljubitelji rukometa, bolje vodili utakmicu od izabranog.

Izbornik je dobio „cipelu“, ali s njim i koordinator muškog IzbornikPoziv je Červaru uručen, rok za odgovor je bio kraj veljače, i zasad ga nema, pa će biti „kriv“ ako ne prihvati, pa gold izostane, a bit će na brzaka izabran netko drugi iz domaćih redova trenera, ili inozemnih po načelu, morali smo jer vrijeme leti...oa bi mogla odletjeti i medalja. Pitanje je i zašto je Červar svojedobno bio otišao. Na njegovom mjestu, poslije njega „iškolovali“ su se brojni izbornici, ali je doseg bio samo bronca. Ni od Balića ni slovca u Večernjaku na koji sam pretplaćen. Iako mi je to teško reći nisu li u pitanje ipak balkanska posla...? Je li ipak Vujo ante portas...?rukometa, koji ga je bio predložio. Premda su taj isti izbornik i ekipa osvojili broncu na prethodnom natjecanju. Tražio se, i još uvijek se traži novi izbornike. Deviza je – only gold. U narod je bačena „bomba“ da će doći Lino Červar, ali ako se odazove pozivu. Odgovora danas još nema, ako nije u današnjim novinama...

Ljudima treba dati prigodu i dovoljno vremena

Nisam bio za smjenu jer sam zastupao i zastupam stajalište o ljudskom pristupu tj. da ljudima treba dati ne samo prigodu nego i vrijeme da se pokažu i kroz uspjehe i neuspjehe, dobre poteza i pogrješke, sve moguće ljudske faze obavljanja jednog stresnog posla, pa tek onda odlučivati o smjenama.

Koliko je gladijatora u starom Rimu otišlo s ovog svijeta ovisno o stadionskom raspoloženju i „mirisu krvi“ gladnih kruha i igara?! Da je moje razmišljanje, pa i načelan stav bio u redu pokazuje i odluka engleskih Čekičara da Slaven Bilić kao nagradu dobiva novi i bolji ugovor. Premda sam prateći dostupne medije i način uređivanja, pisanja i praćenja igranja West Hama stekao dojam da ga čeka ista sudbina sada već daleko bivšeg našeg rukometnog izbornika. Englezi su ipak, pa i unutar Velike Britanije, nešto drugo nego domaći rukomet unutar balkanskih fertutmi i tarapana. Bravo za Bilića kojem je priznata, usprkos i neuspjesima, kvaliteta i čovjeka i sportaša, ali i Englezima koji vode West Ham.

Kod nas se situacija nije promijenila, Poziv je Červaru uručen, rok za odgovor je bio kraj veljače, i zasad ga nema, pa će biti „kriv“ ako ne prihvati, pa gold izostane, a bit će na brzaka izabran netko drugi iz domaćih redova trenera, ili inozemnih po načelu, morali smo jer vrijeme leti...oa bi mogla odletjeti i medalja. Pitanje je i zašto je Červar svojedobno bio otišao. Na njegovom mjestu, poslije njega „iškolovali“ su se brojni izbornici, ali je doseg bio samo bronca. Ni od Balića ni slovca u Večernjaku na koji sam pretplaćen. Iako mi je to teško reći nisu li u pitanje ipak balkanska posla...? Je li ipak Vujo ante portas...?

DRAN
Foto (Babić): Goran Stanzl (PXL)
Foto (Bilić): Scott Heavey/Press Association/PXL