„Oj, legitimitet nije kauguma, ojjjjj“

Evo sadržaja za novu moguću ojkalicu. Predsjednik jedne članice vladajuće koalicije izjavio je da njihov novi kandidat za mandatara buduće vlade, ako sadašnja Vlada RH bude srušena, ima ipak veći legitimitet od aktualnog predsjednika VRH. Pokušat ćemo LegitimitetNama je, kao državljanima i građanima, trebalo prikazati listu svih političara „u igri“, s legitimitetom, na politički način stupnjevanim, s koje je preuzet eventualni novi mandatar, kako bi i mi imali nešto za po doma političko žvakanje i rastezanje. Jer imamo puno polivalentnih političara koji su – ipak - s puno jačim političkim i politološkim legitimitetom bili već pozicionirani - od predsjednika Sabora, vlade naniže...I koji zasad ostaju u pričuvi.pojasniti ovu složenu rečenicu. Po tom političaru kandidat Marić ima veći legitimitet od predsjednika VRH Oreškovića. Legimitet po Klaiću, koji nije ni politolog ni pravnik nego jezikoslovac, znači – zakonit, zakonom određen, zakonski, pravedan, itd. Spomenuti političar nije rekao na čemu, postotku ili nečemu sličnom, temelji svoju ocjenu, ni obrazložio svoje mišljenje. Pametnom dovoljno, ali je ipak primijenio riječ – ipak – valjda radi pojačanja dojma o vlastitoj „uvjerljivosti“.

Očito da se opet jednom, što je već postalo uobičajeno i trajno, politička i političarska mišljenja u ovoj nesretnoj zemlji formuliraju na politološkim temeljima. Podsjećam na jednu ne tako davnu situaciju kada je u jednom talk shawu na OTV voditeljica politologinja svojedobno prekinula izlaganje jednog od ex predsjednika Vrhovnog suda, temeljeno na Ustavu i zakonima, upadicom: a zašto to ne bi moglo ovako, konkretizirajući svoje mišljenje. Ex predsjednik VSRH je rekao da se njegova razmišljanja i riječi temelje na propisima i ničemu drugom, uz „govor tijela“ pokazujući da će napusti live emisiju, ako daljnji tijek ne bude išao u tom smjeru... Situacija se nakon toga, barem u toj emisiji, smirila.

Bio je to klasičan primjer razlike, moguće i sukoba politološkog i pravničkog mišljenja, kada je po politolozima sve moguće, koliko oni i kako hoće, vjerojatno u skladu s načelom da je politika umjetnost mogućeg, pa i uz uporabu drugih, jačih argumenata. Naravno da ima i političara koji poštuju i legalitet i legitimitet.

Ili ga ima ili ga nema

Političar čiji smo stav prepričali govorio je o tomu da, netko, ponavljamo, ipak, ima veći legitimitet od drugoga jer je bio, vidi sad argumenata, državni tajnik i pomoćnik ministra. Po Napoleonu Bonaparte-u, i našem političaru ako ih pokušamo držati za riječ, parafrazirajući i šaleći se, premda mislimo ozbiljno, svaki državni tajnik i pomoćnik u svojoj aktentaški nosi svoj politički legitimitet, ma što to značilo, za dužnost i položaj premijera. Valjda, uz novinarsku poštapalicu, i šire...

Tog političara s naglašeno površnim stavovima o legitimitetu trebalo bi počastiti, ako netko od glazbeno navudrenih ima volje, europriznatom i eurozaštićenom ojkalicom za koju smo, neobavezno slobodni predložiti naslov – OJ, LEGIMITETE, OJ, LEGIMITET NIJE KAUGUMA,OOOJJJJJJ... Jer legimitet je jednostavno legimitet. Ako ga ima, ima ga, a ako ga nema, nema ga. Pravno, a ne politološki gledano. Ne može ga se ni žvakati, ni rastezati kao kaugumu, poznatiju i kao žvaka. Nije rastezljiv.

A nama je, kao državljanima i građanima, trebalo prikazati listu svih političara „u igri“, s legitimitetom, na politički način stupnjevanim, s koje je preuzet eventualni novi mandatar, kako bi i mi imali nešto za po doma političko žvakanje i rastezanje. Jer imamo puno polivalentnih političara koji su – ipak - s puno jačim političkim i politološkim legitimitetom bili već pozicionirani - od predsjednika Sabora, vlade naniže...I koji zasad ostaju u pričuvi.

DRAN