Kada će i hoće li nas naš vječni kažiprst osloboditi odgovornosti?

Iako se moj kažiprst, što od artritisa, što od pritiskanja botuna i drugih radnji mišem, bolno iskrivio tako da ne znam što bih s njim, nije razlog za ovo postiranje. Razlog je što sutra zakoračujemo u, gledajući s gledište demokracije, možda najvažniji tjedan u proteklih dvadeset i pet godina naše demokracije, onakve kakva je... Pritiskanjem botuna u Saboru zastupnici će svojim kažiprstima (jer se botuni u pravilu dodiruju i pritiskaju kažiprstom) odlučivati o sudbini hrvatskog naroda, građanki i građana, manjina i svih ostalih društvenih skupina, koje čine naše Društvo.

Stoga se nadam da ne ću nikoga ni povrijediti, ni uvrijediti naznakom da je, iako zapostavljen, kažiprst vrlo važan ljudski organ, a u nekim stanjima i situacijama sudbonosan. Osvrt u prošlost pokazat će da je kažiprst, odnosno njegov otisak služio i još uvijek služi kao način i potvrda identifikacije i osobnog identiteta za nepismene umjesto vlastoručnog potpisa. Snažnije nego crtanje križa kao potpisa. Kažiprst je poznato „sredstvo“ kojim se sugovornicima riječi potvrđuju i pojačava njihova važnost mahanjem uzdignutim i energično pomicanim, naprijed - natrag. Taj pokret zapamtili smo kao ukazivanje na nešto KažiprstKažiprstom, što se uglavnom ocjenjuje ne pristojnim, pokazuje se i ukazuje u nekakvoj prigodi na nekoga, primjerice čovjeka, ili izabire neki predmet. Uzdignutim kažiprstom izaziva se pozornost nekoga ili skupine da će ono što ćemo reći za njih biti važno. Ima i drugačijih vrsta naznaka, ali smo već malo pretjerali.ozbiljno kao djeca od strane roditelja. I sami u tome nismo ništa gori ni bolji. Vječni, generacijski ljudski kažiprst kao vrsta i aditiv poruci.

Kažiprstom, što se uglavnom ocjenjuje ne pristojnim, pokazuje se i ukazuje u nekakvoj prigodi na nekoga, primjerice čovjeka, ili izabire neki predmet. Uzdignutim kažiprstom izaziva se pozornost nekoga ili skupine da će ono što ćemo reći za njih biti važno. Ima i drugačijih vrsta naznaka, ali smo već malo pretjerali. Spomenimo još i mogućnost da nedostatak kažiprsta, urođen ili zbog nesreće, nezgode, može biti razlog za oslobađanje od vojne obaveze, ako takav propis postoji. I još, glede sporta, problemi s kažiprstom ili nedostatak otežavaju bavljene sportovima među kojima je šaka bitna, primjerice tenisa, svih bacačkih atletičarskih disciplina, streljaštva, i sl. I pitanje: kako osjetiti da novac „šuška“ bez kažiprsta. I kako ga s „guštom“ prebrojati ako se ima što, listati knjigu...

Sudbina čipiranih

Na ovaj traktat o vječnom kažiprstu „natjerao“ me je i moj Facebook prijatelj dr. sc. K. K. svojim postom o predvidivoj visokoj cijeni koštanja naših izbora 2050. godine u odnosu na smanjivanje broja glasača u zemlji i povećanje brojki njihove nazočnosti u zemljama primateljicama emigracije. Sa čime se slažem. Posebno je na temelju toga naglasio porast cijene izbora glede vođenja predizbornih kampanja i putovanja političara naših brojnih stranaka kroz Europu, Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i New Zeland, a ima nas i bit će nas (op.p.) i šire, i u Aziji i Africi. Koliko će ih ostati doma vidjet će oni koji to dožive, a moguće će oni koji ostanu biti samodostatni – sami sebi. A Hrvatska će biti virtualna, svjetska. Međutim to je čini se predviđanje budućnosti, kada nam se „klima“ sadašnjost. To doživljavamo svakodnevno.

Međutim, ne mogu se ne sjetiti nečega što pišu svjetski mediji, a odnosi se upravo na temu, a to je – kažiprst i njegova primjena. Naime, novi svjetski poredak predviđa nam svima sudbinu čipiranih, kao i sudbinu onih bez novca, papirnatog ili metalnog, zamijenjenog za plastiku na koju smo se mi, koji ju koristimo, navikli. Znači da će se o nama u bliskoj budućnosti znati sve – što radimo što mislimo, a valjda i što ćemo misliti ako nam to netko inducira via čip. Gdje smo ionako se zna jer su podaci u „pametnim“ telefonima I šire. Jer nikada nam ne će biti rečeno što kontrolore zanima.

Premda smo i danas „čipirani“ svim sredstvima moderne i opčinjavajuće informatizacije i informatike, i hardvera i softvera. Iz ne tako daleke prošlosti saznalo se da se da se u jednoj zemlji, danas članici EU prije nas, koja nam je u osnovnoj školi prikazivana kao uzor bogatstva nafte i naftne industrije, stanove građana grijalo zimi do maksimalnih 13 stupnjeva Celsiusa, a vodila se i rasprava o tomu koju vrstu telefonskih uređaja učiniti zakonski obaveznom za građane. Saznalo se i o opremi tih uređaja. Čitatelju ostavljam pogađati, o kakvoj se i u koju svrhu, opremi uređaja radilo. Prije tridesetak i više godina.

Zna li netko, naravno osim ne brojnih upućenih, što od onoga, što ne znamo, sadrže naši kompači, mobači, televizori, kamere, modemi i ostali uređaji kojima smo dopustili ulazak i instaliranje u naše domove i stanove. Ustavom i zakonima o ljudskim pravima zaštićene oaze naše privatnosti, uz pitanje - koja je i kakva kvaliteta te privatnosti. I još nešto. Hoće li troškovi naših izbora biti milijardski, onoliko koliko predviđa moj FB prijatelj, pitanje je, ali je i predvidivo s obzirom na apetite političara. Ali sa čipom će se znati sve, onome kome je potreba znati sve, pa ne će biti potrebno ni glasovanje. Podatci o stanju svijesti u mozgovima „čipiranih“ samo će se priopćiti u UporabaKada više ne bude papirnog i metalnog novca, banknota i kovanica kažiprst više ne će nedostajati u brojanju. Moguće je ipak da renesansu važnosti doživi kao opet jedno sredstvo identifikacije, uz očnu zjenicu koja sve više ulazi u uporabu, o vlastitosti, osobnosti i postojanju čovjeka. Premda u toru. Jer blejanje ionako ne će biti više važno, kao što i nikada nije ni bilo.traženom trenutku, jer će ionako njima biti uvijek poznati... Kao i kada nas na Facebooku testiraju, nikada negativno (op.p.). Osamdesetak posto je vrlo visoki postotak po mojoj procjeni.

Izlazak iz uporabe

Glede najave plastike kao zamjene za novac, mislim na bilo koju vrstu plastičnih kartica, više ne će biti novca i novčanika, ni kovčežića... Novca će, kao vrijednosti ako ga ili ako je bude netko imao, biti u modernim „hramovima“ i „katedralama“ boga Mammona, u čast Zlatnog teleta, koje danas još zovemo bankama, a što će biti s onima koji ga ne budu imali, pa ovisno o tomu ni plastiku, samo Bog, ali i upućeni znaju. No, ne ćemo se igrati babe vračare. Sve će se doživjeti vjerojatno uskoro, jer tako čitamo u novinama. A njima ponekad treba i vjerovati pogotovo kada se radi o probitku bogatih elita koje plaćaju oglase. Tko „šljivi“ čitatelje. Važno je da znaju što ih čeka. Ali dozirano.

Prema tomu za očekivati je da još danas sveprisutni kažiprst izlazi uskoro iz uporabe, barem iz niza pokreta, od nametnute korisne uporabe i ostaje samo u roditeljsko dječjim odnosima i odnosima među ljudima kao pojačanje konverzacije tjelesnim pokretima, a moguće i za još ponešto. No, možda smo se malo i zbrzali sa zaključkom. Kada više ne bude papirnog i metalnog novca, banknota i kovanica kažiprst više ne će nedostajati u brojanju. Moguće je ipak da renesansu važnosti doživi kao opet jedno sredstvo identifikacije, uz očnu zjenicu koja sve više ulazi u uporabu, o vlastitosti, osobnosti i postojanju čovjeka. Premda u toru. Jer blejanje ionako ne će biti više važno, kao što i nikada nije ni bilo.

Začudo nitko, pa ni ja, ne spominje srednji prst kao važan.

DRAN