U potrazi za svetim

U Splitu se u Galeriji Sveučilišne knjižnice Ruđera Boškovića Sveučilišta u Splitu 16. ožujka u 19 sati pod naslovom: „U potrazi za svetim“ otvara izložba akademske kiparice Dijane Ive Sesartić i akademskih kipara Ivana Branka Imrovića i Petra Ujevića. Izložbu, koja se održava u preduskrsno vrijeme, najavljeno je, otvorit će prof.dr.sci. Branko Matulić, prorektor za kvalitetu, kulturu i umjetnost Sveučilišta u Splitu.

Gips, terakota, bronca, pocinčana žica, drvo, kamen... u propitivanju teme svetog, mističnog, oniričnog, te napose ljudskog i životvornog

„Cilj izložbenog projekta i skupnog postava, kako je u Katalogu najavio kustos izložbe Davor Stipan, prikazati široj kulturnoj javnosti osebujan i znakovit likovni izričaj akademske kiparice i dvoje akademskih kipara koji diferencijalnim pristupom i višejezičnim umjetničkim vokabularom koheziraju vlastite senzibilitete propitujući teme svetog, mističnog, oniričnog, te napose ljudskog i životvornog. Koristeći široku paletu materijala i tehnika poput gipsa, terakote, bronce, pocinčane žice, drva i kamena tretiranih kroz punu plastiku, reljef i crtež, međusobna likovna koketiranja i prostorni odnosi izrastaju u zajedničku gestu, sinkronizirani nerv koji postaje manifestacija samog života, znak počela i žrtve. U tom smislu preferirana motivika nije ništa drugo doli zrcalo pojedinca u njegovoj istinskoj biti, kao što je i zajednički likovni titraj odraz kolektivnog promišljanjna troje autora, bez obzira na formalne različitosti. Na koncu, metafizički i narativno, uvijek se radi o stvaranju na Stvaraočevu sliku“.

Ideja o Bogočovjeku otvara prostor svetosti

U Katalogu izložbe glede naslova izložbe prof.dr.sci. Branko Matulić, prorektor za kvalitetu, kulturu i umjetnost Sveučilišta u Splitu je između ostaloga glede sadržaja izložbe i moderniteta, postavio vlastito pitanje: „Možemo li veliki dio, naročito suvremene umjetnosti promatrati tek kao zbir kinetičkih iluzija?“ I odmah odgovorio: „Zašto ideja o Bogu, k tome još Bogočovjeku tako iritira suvremenu „znanstvenu i kulturnu elitu“? Odgovor je vrlo jednostavan. Ideja o Bogočovjeku otvara prostor svetosti, daje putokaz po kojemu je moguće postati biće svjetlosti bez iluzionističkih trikova. A prostor svetosti je uvijek prostor osobne i svake druge slobode. A slobodan čovjek nije dio manipulativnih troškova velikih korporacija i sustava oblikovatelja potrošačke i ideologizirane svijesti. Prostor slobode je sveti prostor u kojemu čovjek shvaća i prihvaća vlastito dostojanstvo u punini ostvarenja Bogočovjeka pri čemu gubitak vlastita života nije imperativna svrhovitost, već čin ljubavi. I tako dolazimo do vječne egzistencijalne enigme koju neće riješiti egzaktna znanstvena istraživanja, već traganje za vlastitom svetošću. Svatko se u svom odabranom prostoru slobode koristi načinima kako objasniti svijet i ljudsko bivstvovanje u njemu...“.

Umjetnici o motivima i izboru izloženih umjetnina

Evo i prigode i umjetnicima, sudionicima zajedničkog nastupa, najaviti motive koji su ih potakli na sudjelovanje i vlastiti izbor izloženih umjetnina.

Ivan Branko Imrović

„Veseli me izlaganje djela iz opusa: U potrazi za svetim, s akademskim kiparima Ivom Dijanom Sesartić i Petrom Ujevićem, koji se ozbiljno bave oblikovanjem sakralnog, neovisno o narudžbama, stvarajući poetska djela. Izlažem 20 skulptura i 18 crteža. Meditacije i metamorfoze su stvaralačka tehnologija i strategija u djelima stvaranim u razdoblju od 1992. do 2016., te nisu do sada izlagani, u ovom stanju.

Petar Ujević

Pogled u ogledalo: "Ja sam lutalica, šetač, tumaralo i sanjar u provinciji. Moji crteži su materijalizirani duh(moj), a skulpture produhovljena materija i nadam se da je ta koncepcija istinita i prepoznatljiva I.B.I.".

Dijana Iva Sesartić

„Ova je izložba nastala nakon dugih godina našeg stvaralaštva i umjetničkog prijateljevanja kao želja da u jednom trenutku na istom mjestu progovorimo o zajedničkim temama koje nas unutar likovnog i umjetničkog potiču na osobne potrage i istraživanja. Naša različitost unutar skulpturalnog izričaja i poetike, bogatstvo je koje svojom svježinom i kvalitetom zasigurno donosi nove uvide u vrijednost likovne umjetnosti danas. Kipar nema puno razloga ni potrebe često izlagati, ali u procesu stalnog rada, koji je specifičan u našim umjetničkim habitusima, ovu je potrebu učinio nasušnom“.

Izložbu treba razgledati i pokušati doživjeti i odgonetnuti, svatko na svoj način, umjetničku potragu za Svetim.

Antun Drndelić