Putin i ruski patrijarh

Ugledni Večernjakov novinar i komentator Bernard Karakaš uveo je čitatelje (među kojima sam) subotnjeg Obzora u jednu od do sada ne baš često i široko opisivanih tema. Ovo – ne baš često i široko – ne odnosi se na domaću sferu, koja je uglavnom poznata i trajno medijski eksploatirana i etiketirana do krajnjih granica, glede podjele vjernika i ateista, pogotovo kada se radi o odnosu Rimokatoličke crkve sa središtem u Vatikanu i domaće crkvene hijerarhije - Crkve u Hrvata - s jedne strane i države s druge strane, premda je sve regulirano i međunarodnim ugovorima i domaćom legislativom. Sve uglavnom za potrebe dugotrajne dnevne politike podijeljene svakodnevice.

Ovaj put je Večernjak raskrilio zastor omogućivši nam na novinarski način uvid u Crkvu i politiku, ali u Rusiji, a odnos između ruskog predsjednika Vladimira Putina i patrijarha Kirila na vrhu hijerarhije Ruske pravoslavne crkve označivši kao svojevrsnu simbiozu. Potvrdu takvog stava nalazi u činjenici da se u Moskvi gradi 200 crkvi, za izgradnju kojih država daruje zemljište, a za uzvrat Putin dobiva milijune vjerničkih glasova. Ne treba posebno naglašavati da je aktualnost objave članka vezana uz susret Pape SimbiozaU već spomenutoj simbiozi odnos je razvijen do te mjere da se patrijarha Kirila ponekad kolokvijalno, kako piše komentator, naziva Putinovim ministrom etike i ćudoređa, a ocjenjuje se da njih dvojica na neki način predstavljaju integraciju države i Crkve.Franje i patrijarha Kirila u Havani, prvi nakon raskola, i očekivanja od tog susreta da pridonese smirivanju ratničkih tenzija na svjetskoj političkoj sceni.

Pritom treba objasniti da je svaka pravoslavna crkva, pa tako i Ruska pravoslavna crkva autokefalna, što znači da je neovisna, samostalna, i da u pojedinim državama ima crkvenu suverenost, neovisno o bilo kojoj drugoj crkvenoj organizaciji.

Sklad u djelovanju ruske države i ruske crkve

Nas u ovom času zanima izneseni i opisani sklad u djelovanju i ruske države i ruske crkve, kao i vidljivi rezultati. Ocjena je da se i patrijarh i ruski predsjednik mogu osloniti jedan na drugoga u kriznim vremenima. Primjerice, prigodom demonstracija tisuća prosvjednika 2010. kada se od parolom „Rusija bez Putina“ zahtijevalo njegov odlazak, upravo je patrijarh Kiril poručivao, a njega sluša oko 100 milijuna ruskih vjernika, da se Putinu može vjerovati. Patrijarh Kiril je i inače uskakao u svakom važnom pitanju i političkom trenutku kao potpora Putinu.

Štoviše u već spomenutoj simbiozi odnos je razvijen do te mjere da se patrijarha Kirila ponekad kolokvijalno, kako piše komentator, naziva Putinovim ministrom etike i ćudoređa, a ocjenjuje se da njih dvojica na neki način predstavljaju integraciju države i Crkve.

Zanimljivo je da je svećenstvo sveprisutno u Rusiji, predstavnici Crkve sjede u državnim tijelima, sastaju se s inozemnim delegacijama, gostuju redovito u vrlo gledanim televizijskim emisijama, što do nedavno nije bila redovita pojava. Tijekom posljednje izborne kampanje patrijarh Kiril je Putinovu vladavinu proglasio čudom Božjim, preporučivši svojoj pastvi kako i za koga da glasa.

I još, Putin i Kiril pojavljuju se često zajedno u javnosti...

Zanimljiv članak koji je vrijedno pročitati, jer je rijetka prigoda da se o toj nepoznanici piše u nas na ovakav način.
Nadamo se da nam se ne će zamjeriti na istrgnutim citatima, ali željeli smo naglasiti onaj dio koji Rusiji i njezinim građankama i građanima daje mogućnost da se u preživljavanju oslobode barem jedne teške, opterećujuće i vrlo skupe podjele.

DRAN