Only zunzarije&vuvuzele

Intervju s Dušanom Kovačevićem u „Večernjem listu“

Za početak – počnimo od kraja. Na kraju intervuja objavljenog u subotnjem (28. 11.) Večernjakovom Obzoru ugledni kulturni novinar Denis Derk pita Dušana Kovačevića, kojeg predstavlja kao vodećeg suvremenog srpskog dramatičara:

- Navodno vas dosta ljudi u Srbiji želi vidjeti na predsjedničkom položaju. Je li to i vaša želja?
A Kovačević odgovara: - Povijest vladara u Srbiji je nalik junacima iz Shakespeareovih drama. A ja više volim komediju.

Ocjena cijelog intervjua, (naravno subjektivna) je – odličan. I za novinara koji ga je, hoćeš/ne ćeš, uokvirio pitanjima, a i za pitanog sugovornika, kojega se većina odgovora može sažeti u nove aforizme bez bilo nacionalnih, regionskih, ili nekih drugih, konotacija. Uzet ćemo si slobodu reći da se komotno mogu nazvati – svjetskima.

Čitanju intervjua (nedjelja prijepodne) prethodila je dvojba: uvrstiti se ili ne u skupinu koju poznati kolumnist i još poznatiji odvjetnik naziva ljubiteljima Žikine dinastije, ili ne. Uz to intervju bi se mogao shvatiti i kao promidžba za obilježavanje kraja kalendarske kazališne godine u Hrvatskoj, a to je premijera Kovačevićeve drame „Maratonci trče počasni krug“ u Satiričkom kazalištu Kerempuh, što Derk sam sebi ne bi mogao dopustiti.

Pročitali smo i nismo požalili.

Evo nekoliko instant aforizama koje smo „istrgnuli“ iz teksta odgovora:

O STAROSTI

- Starost je raskošna bolest, koju netko lakše, a netko teže podnosi. Izgleda da sam se na vrijeme našalio svemu što nas neizbježno čeka, i što nema lijeka osim smijeha.

O FILMU I KULTURI

- Nikad nije bilo dobro i nikad ne će biti bolje jer je film dio kulture, a kultura je nalik na uličnog svirača koji ponekad dobije koji novac iz sažaljenja.

- Naravno ovo ne vrijedi za ljude koje financira vlast kao vlastite partijske projekte. Toga je bilo i bit će, i nikada ne će vrijediti bilo kakvog ozbiljnog spomena.

O DRAMSKOM RUKOPISU

-Dramski rukopis doživljavam kao partituru za dirigenta i orkestar koji će pokušati već poznatu melodiju izvesti na sebi svojstven način... Dramski tekst je kao GPS. Govori vam kuda da se krećete, ali vam nikad ne kaže u kakvom ste vi stanju, kakvo vam je vozuilo i hoćete li ikada stići tamo kuda ste krenuli.

O KAZALIŠTU

- Skučeni i istovremeno svemogući kvadrat scene, strogo omeđen prostor na kojem se može odigrati sve na ovom svijetu.

ODNOS FILMA I KAZALIŠTA

- Kada film doživi tisuću godina znat ćemo što je njegova stvarna vrijednost, koliko je ozbiljna i trajna umjetnost. A do tog će se dana zvati kao što ga nemilosrdno zovu – industrija.

O ŽIVOTU

- Djetinjstvo i mladost su lijepa vremena samo zato što ne znate što vas čeka. Živite kao da ćete uvijek biti mladi, a kad dođe starost, demencija pomaže da vam bude bolje. Sve u svemu, živimo od sjećanja i zabrana.

O PROMJENAMA

- Naravno u promjene se mora vjerovati usprkos činjenici da oni koji odlučuju o sudbini ovog svijeta duboko preziru sve što je nalik na umjetnost, jer ih ta djela vrijeđaju i spominju kao uzroke zla.

Prekidamo s „proizvodnjom i preradom“ aforizama, jer i Večernjak mora nekaj zaraditi. Ponavljajući ocjenu kao o odličnom svevremenskom intervjuu, preporuka je – pročitati.
Nije - maratonski.

DRAN