„Zagorske pijače“
U trgovinsko-ugostiteljskom središtu Stubičkih Toplica, iznenađujuće, više od deset godina djeluje ugostiteljski objekt s irskim štihom Temple Bar. Moje omiljeno mjesto za makijato i ponekad cigarilos. Tamo u ambijentu tipičnog irskog puba, ugodno osjećam kao da će svaki trenutak iz WC-a izaći Miran čovjek, alias John Wayne iz istog kultnog filma, mokrih hlača, gunđajući da je pri ulazu u bathroom netko uzviknuo – evo Johna Wayne-a. i svi su se okrenuli...
Već na ulazu odmah do ceste je u jarko crveno obojena telefonska govornica, koja izgleda kao da je dopremljena iz Velike Britanije, kak se vidi iz filmova snimanih u Engleskoj i ostavlja dojam da se iz irskog zagorskog bara može uspostaviti veza s Belfastom iliti morti s Krapinom i Zabokom. Ali telefon nije instaliran vjerojatno stoga jer i svi Irci, ali i Zagorci imaju danas mobitele.. Jaka mu je strana, mislimo na Temple Bar, što se svakog utorka tamo toči poznato pivo Guinness, do prije dvije godine iz originalnih bačava, a unatrag dvije godine poznato pivo pije se iz limenki.
U srcu Hrvatskog zagorja ponuda ostalih pića je kao u Dublinu, a domaći su jedino gemišti od graševine, podrijetlom iz Donje Stubice, te neizostavna Jamnička. U Baru se još ne govori irski i prevladava, po domaće, hrvatski sa zagorskim, kajkavskim štihom. Makijato se prevodi u bijelu kavu uz obavezno pitanje – s hladnim ili vrućim mlijekom? Kada bi zatražili Irish coffee, i to bi vjerojatno dobili. Nema šta – svjetski lokal... I to je to.
Sve ostalo o irskom štihu v Zagorju vidi se na slikama, a slike govore svaka po tisuću riječi. Pa ti broji, osobito v vtorek kada se toči Guinness, pivo koje, kad se počne piti, teško se prestaje i tjera na još... Nismo pitali, ali moguće je da se v vtorek morti može uz „zagorske pijače“ čuti i poznata domača „zagorska“ - "It's a Long Way to Tipperary"...
Antun Drndelić