Dinamo

Kao demokrat po uvjerenju, ali i agnostik prema demokraciji, u tom svojevrsnom interegnumu omekšavanja i prilagođavanjna mišljenja i stava, imam pravo i na „konvertitstvo". „Krivci" da moje konvertitstvo bude i objavljeno su dva moja FB prijatelja. Jedan je naj/nogometni/ gazda, a drugi je među naj/nogometno/novinarskim analitičarima, koji je u jučerašnjem JL napisao zanimljiv članak. A, o čemu drugomu, nego o Dinamu.

Potrebno je reći da na FB prijateljstvo načelno gledam kao na jednu nedavno viđenu zanimljivu karikaturu u kojoj ucviljena udovica, jedina među tridesetak praznih stolica, u dvorani gdje se nazire odar i podnožje lijesa, između dva ridaja plačljivo jamra –... a uvijek se (šmrc, šmrc) hvalio da ima više od 2.000 FB prijatelja... Izuzetci samo potvrđuju načelni stav.

Zašto „konvertitstvo", a može i bez navodnika? Zato jer sam prije tri godine na jednom portalu objavio seriju od dva ili tri vrlo kritička osvrta na jedne godišnje, od nebrojenih promidžbenih priprema Dinama za Ligu prvaka, a odnosile su se na farbanje stadiona, igre, gledatelja...Paleta je bila široka. Nije mi se sviđalo da se sve „šminka" i „ušminkava" da bi što više gledatelja, ali i sponzora uložilo svoj interes, novac i simpatiju, koja graniči s nesretnom ljubavlju prema Dinamu kao simbolu koječega, kako se nekomu sviđa. Obećavalo se sve u stilu dobro spiniranih spinova, a prije toga su prodani najbolji igrači i nositelji igre. Dobro sam upamtio komentar: Tko je ovoga pustio na ovaj portal...

Mene kao rijetkog posjetitelja utakmica, ali i racionalno zagrebečki „zaljubljenog" u Dinamo od 1946. kada sam sa stuba između drvenih tribina, ne sjećam se je li to bilo na stadionu Zagreba ili negdje oko Koturaške, gdje je mislim bio stadion Građanskog/Dinama jedino mogao vidjeti golmana Dinama Monsidera, a na igralištu Šparte, blizu elektrane, na prostoru gdje je danas hotel Panorama, uživo sam kao mlade dečke vidio braću Horvat, Cimermančića, Bracu Reissa, i ostale, kako treniraju, a na obližnjim tenisplacevima i Glazera, tenisača Punčeca, smetalo je da mi se „pod bubrege" prodaje do trivijalnosti desakralizirana „svetinja".

Navijački bunt i bolne činjenice

Nogometno organizacijsko trogodišnje „odrastanje", na temelju medija, ali i nogometne organizacijske prakse i u domaćim i u međunarodnim razmjerima, natjeralo me je DinamoČlanak mojeg drugog FB prijatelja, koji je u JL u subotu došao iz Maksimirske šume navješćuje i svojevrstan zamor materijala, pa je moguće naslutiti da će Dinamov stožer i sadašnju, uz već poznatu i izrazitu narcisoidnost, koliko je to moguće, pojačati i novi savjetnik iz redova naših najuspješnijih trenera. Ako se to ostvari želim mu dobrodošlicu. A od obojice, nadam se da se ne će uvrijediti, narcisoidnih stručnjaka i nogometnih znalaca očekujem da Dinamo opet učine svetinjom i vrate gledatelje na stadione, ako im i kada im to dopusti svjetska ništa manje narcisoidizirana „narcisoidija" pod imenom UEFA. Ili FIFA. Svejedno.da valoriziram stvarnost i revaloriziram svoje stavove. Spoznaja je da je u ovom času svjetski nogomet, s odrazom na domaći, ogromni biznis svjetskih moćnika sa svim neminovnim pratećim utjecajem ne samo na taj sport, koji se tretira kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, samostalna, izvanpolitička, trebalo bi to odčitati kao imuna od utjecaja političara i politike, s time da se time bave, a tko drugi, i vrlo su korespondentni nogometni političari i politika. I to na svjetskoj razini. Na koji način, poznato nam jetakođer iz medija, ali i iz prakse.

Glavna misao „konvertitstva" je da ne naš naj/nogometni/gazda zajedno s našom nacionalnom nogometnom organizacijom u trendu i da je sa svim tim svjetsko/nogometnim/organizacijskim i političkim kretanjima i praksom - na Ti. Svi pokušaji skraćivanja i potkresivanja njegovih krila pokazali su se neučinkovitima. Bunt navijača, pa i moguće njihovo politiziranje, za koje nema dokaza, rezultirali su neredima, društvenim nemirima, novčanim kaznama na međunarodnoj razini, suspenzijama, isključivanjem gledališta za koje se nogomet igra, ako smo naivni. Nogomet se igra za profit, pa i pred praznim tribinama. Mislili mi o tome što god nam je na pameti i što god željeli, to su činjenice koje se moraju respektirati. I bolne su.

U takvim okolnostima kada ne bi bilo našeg naj/nogometnog/gazde, kao svojevrsnog nogometnog i nogometno/političkog lidera, mojeg FB prijatelja, trebalo bi ga izmisliti. Ali, upravo takvog ili moguće malo modificiranijeg. Zato držim da danas uza sve kritike našeg nogometa, u čemu sam, tepam si, među prvima, u međunarodnim okolnostima, takvima kakve jesu, ne možemo održati ritam, mjesto i status, što nam se malo-malo, kao malima, zbog ljubomore na kvalitetu naših igrača i reprezentacije, zatrese i uzdrma. Među vukovima treba se znati i glasati i ponašati vučje, stara je animalna mudrost.

Članak mojeg drugog FB prijatelja, koji je u JL u subotu došao iz Maksimirske šume navješćuje i svojevrstan zamor materijala, pa je moguće naslutiti da će Dinamov stožer i sadašnju, uz već poznatu i izrazitu narcisoidnost, koliko je to moguće, pojačati i novi savjetnik iz redova naših najuspješnijih trenera. Ako se to ostvari želim mu dobrodošlicu.

A od obojice, nadam se da se ne će uvrijediti, narcisoidnih stručnjaka i nogometnih znalaca očekujem da Dinamo opet učine svetinjom i vrate gledatelje na stadione, ako im i kada im to dopusti svjetska ništa manje narcisoidizirana „narcisoidija" pod imenom UEFA. Ili FIFA. Svejedno.

DRAN