Slavoluk

Fotografija slavoluka nazvanog Luk Sergijevaca u Puli, objavljena nedavno na Facebooku u sklopu pulskog internetskog portala GradPula.com, na koju smo kliknuli – sviđa mi se, potakla me je uključiti se u aktualnu važnu problematiku oko proslave Dana pobjede. Slavoluci ili trijumfalni lukovi su osobit arhitektonski oblik, preuzimamo iz Wikipedije, koji su izmislili Rimljani, a podizani su u čast vojnih pobjeda i trijumfalnih dočeka pobjedničkih vojskovođa i vojske kako bi kroz taj trijumfalni luk ujahali ili pješice ušli u grad pozdravljeni od mnoštva građana.

Ima ih na svim stranama Europe, brojni su, a među najpoznatijima je pariški Arc de Triomphe koji je u svojem romanu „Trijumfalna vrata" ovjekovječio Erich Maria Remarque. Po romanu je snimljen i istoimeni film. Arhitekti, graditelji i naručitelji nisu štedjeli kreativnost i novac, a najčešće izvedbe slavoluka su s jednim ili tri prolaza, masivno građeni, ukrašeni mnogim umjetničkim alegorijama, reljefima i drugim vrstama ukrasa.

Budući mi se čini da, prateći tijek razgovora i ideja kroz medije, imamo problem proslave, u stvari dvojbu - u jednom danu na dvije lokacije ili u dva dana na dvije lokacije, a ta dvojba još nije riješena, slobodni smo se usuditi predložiti da se proslava održi na Dan pobjede u Kninu, a da se mimohod pobjedničke vojske održi dan kasnije, u večernjim satima, prolaskom i vojske i vojskovođa ispod improviziranog zagrebačkog slavoluka pobjede (konstrukcija i dekoracija po izboru neke stručne skupine arhitekata, građevinara, dizajnera i kazališnih djelatnika), uz svečanu tribinu na kojoj bi uobičajeno bile izabrane strukture demokratski izabrane vlasti i drugi uzvanici i gosti.

Začuđujuće je da mediji špekuliraju sa nekakvim zvižducima, što zvuči, premda smo agnostici glede demokracije, pomalo neozbiljno, jer se onda može špekulirati i s pljeskanjem u imaginarnoj situaciji pljeska na zvižduke, ili zvižduka na pljesak, ali i to je ta demokracija gdje postoji mogućnost, pa i nedavno viđena izvedba skakanja na stol, razbacivanja jaja, ili nekakve boje i viče se svašta. Ali sve pobrojeno bilo bi neodgovarajuće i disonantno s obzirom na značaj događaja koji se obilježava i proslavlja.

Jer, i pljeskači i zviždači pljeskali bi i zviždali u stvari sebi samima, jer su oni bili ti koji su bili u statusu izabrati vlast. I izabrali su. A nezadovoljstvo nije odgovarajuće, stvar je kulture i uljudbe, izražavati zviždukom prigodom proslava nečega što poštujemo, već se u demokraciji izražava glasovanjem na izborima. Dobar dio, koje ne zanima ni pljesak ni zvižduk, ionako će biti u Čavoglavama.
Antun Drndelić