Televizijsko novinarstvo

Vjerojatno, isključivo kao gledatelj (i naravno slušatelj), imajući u podsvijesti jedan od najboljih slogana naše podijeljene stvarnosti, a to je ono poznato, nezaboravno i, pokazalo se, trajno vrijedno Bolkovićevo – „Plaćajte HTV, a gledajte OTV", često uhvatim sam sebe u introspektivnom pitanju – zašto već više od pet godina gledam Dnevnik TV NOVA-e, a plaćam HTV? Jasno mi je da HTV moram plaćati, jer me, slučaju da „omanem", iza svakog ugla inače čeka raznoimena „odvjetnička toljaga" i istjerivanje na container street preko živog ili mrtvog zida.

Zašto ne uživam u onomu što mi država i njezina legislativno/ izvršna i propagandno/prisilna aparatura pružaju? Odgovor sam znao, ali nisam bio siguran, dok nisam u Večernjaku pročitao dva promidžbena intervjua što okružena sponzorskim ukrasima predstavljaju kandidate za isto tako Večernjakovu promidžbenu, ali ozbiljnu, ali i renomiranu akciju. Naravno da mislim na Večernjakovu ružu.

Takve sponzorirane članke bilo kakve provenijencije profesionalno, ali i uobičajeno, ne čitam, s obzirom na jedan dio rada provedenog u propagandi gospodarskog karaktera. Stoga dva intervjua ipak, s obzirom na imena, pročitah dan kasnije, prije nego što Večernjak dajem u zamjenu za susjedski Jutarnjak.

Imena su bila, prema nadnevnicima, Andrija Jarak i Ivana Petrović. O tim, po mojem subjektivnom mišljenju, ali i cijelo je ovo razmišljanje potpuno subjektivno, samozatajnim i zatajnim ljudima, malo znam, gotovo ništa, osim po onom što mi je na zaslonu dostupno. Stoga navodim što je g. Andrija Jarak odgovorio na pitanje: "Što čini dobrog reportera, a javljanje uživo odličnim?". Odgovor je bio – „Fokus i koncentracija ključne su stvari. Treba jednostavno i bez nepotrebnih epiteta ljudima pokušati približiti što se tu dogodilo i zašto. Izvještavanje bez vlastite netrpeljivosti".

Dobro uigran duet

G. Ivana Petrović je na pitanje: "Oštri ste, ali i iskreni u svojim društvenim komentarima. Jeste li nekome stali na žulj", odgovorila – „Vjerojatno jesam, ali mi to nikad PetrovićG. Ivana Petrović je na pitanje: "Oštri ste, ali i iskreni u svojim društvenim komentarima. Jeste li nekome stali na žulj", odgovorila – „Vjerojatno jesam, ali mi to nikad nitko od političara nije kazao. S njima imam profesionalne, nikako osobne odnose. Ni moji komentari nisu osobni stavovi, već su slobodna analiza vođena činjenicama. Komentiram samo ono što dobro razumijem i nikad me vrijeme nije demantiralo".nitko od političara nije kazao. S njima imam profesionalne, nikako osobne odnose. Ni moji komentari nisu osobni stavovi, već su slobodna analiza vođena činjenicama. Komentiram samo ono što dobro razumijem i nikad me vrijeme nije demantiralo".

Ovom prigodom zanimljivo je naglasiti što oba ova novinara, koji zaslužuju veliko N, kao, pokušajmo se našaliti, dobro uigran duet kažu o tomu što sve stoji iza onoga što se na zaslonima vidi i čuje. Slažu se da se u redakciji profesionalno svaka informacija provjerava i deset puta, da se sve temelji na objektivnosti, profesionalnosti i vjerodostojnosti, a gospođa Petrović poentira da treba biti odgovoran novinar i stajati iza svake napisane i izgovorene riječi. Dodajmo, pa i kad ne postoji blesimetar, ako smo u pravu!?

Stoga kada se ova dva novinara, svaki univerzalan, s nenametljivim stilom, ali i naglaskom na materijal koji nam prikazuju, te s vlastitim specijalizacijama, pojave na ekranima prestaje pasians koji zbog nezanimljivih i zastarjelih deja vu vijesti inače igramo krateći vrijeme i čekajući nešto zanimljivo. Komentari gospođe Petrović su i, recimo slikovito, „ljekoviti" jer gledateljima, sluđenima medijskim istinama „na sto načina", daju jedan orijentir prema i realitetu i normalitetu.

Sve ovo ne znači da TV NOVA ima odlično uigrane parove voditelja, izvrsnog komentatora, ali s naglašenijom osobnošću i osobnijim stavovima, koji zaslužuje poseban osvrt, dopisnike iz pojedinih naših krajeva. A stavovi i gospođe Ivanović i gospodina Jarka mogu ući u bilo koji novinarski udžbenik, ne samo kao gradivo nego i kao motto. U tomu se krije odgovor na uvodno pitanje, ako sam u tomu uspio.

Antun Drndelić