Only zunzarije&vuvuzele

Zagrebačkim ulicama....

Zatrpani smo novostima što nas i medijski, ali i područno kao građanke i građane svakodnevno zasipaju i plijene nam pozornost. Prava lavina u kojoj je teško doći do daha i zraka. Takvo je predizborno vrijeme kada se ne samo obećava nego se i ispunjavaju obećanja radi postizanja što boljih očekivanih izbornih rezultata koji slijede. Praznična srijeda zatekla me je u pratnji gospođe Ivanke u šetnji kroz Gornji grad i „inspekciji" nove predsjedničke rezidencije, ako gospođa Kitarović prikupi najveći broj glasova.

Visoka ulica

Naravno radi se o njenoj želji da u tom slučaju Predsjedničke dvore preseli u Visoku ulicu. Pokazalo se da je sve tog idiličnog sunčanog dana sa svom mjestu, isto onakvo i kada smo prije dvadesetak i više godina tamo nazočili nekim „važnim" sastancima, što smo zaboravili. Je li taj ćorsokak, kako to pokazuje prometni znak, nekakav simboličan znak ili nije, pokazat će vrijeme.

Povratak u Donji grad po novouređenoj Mesničkoj i moje iznenađenje glede prometnog znakovlja novoizgrađene prometnice kojeg nema. U tomu je gospođa Ivanka bila jedan dan u prednosti, jer je u utorak u Jutarnjem listu pročitala da se i arhitekt-kreator tog posla nije pojavio na otvaranju. Naime, nema rubnika i pločnika u uobičajenom smislu te riječi. Vozna traka označena je brojnim metalnim gljivama promjera dvanaestak centimetara koje označavaju granicu između voznih traka i pločnika koji su u istoj razini.

Dakle, nema pločnika. Sve ravno k'o Slavonija. Bojazan za vlastitu sigurnost gospođa Ivanka obrazložila je i strahom ljudi s djecom i djece same pri odlasku u školu i samostalnom hodu Mesničkom. Tada još nisam znao da su to novinari Jutarnjeg lista odlično elaborirali, a saznao sam tek u srijedu poslije podne kada sam od susjeda dobio te novine. Sve je u članku vjerodostojno obuhvaćeno onak' „kak se šika", a jedini moj dodatak je bio da se na dobrom dijelu nove/stare Mesničke može ići samo u koloni po jedan, jer za dvoje u improviziranom nogostupu i pločniku nema dovoljno mjesta.

I događaj koji se zbio pred nama kada smo prolazili pokraj vrta bivše jugoslavenske kraljevske rezidencije, kada je nakon prolaza snažnog vozila i klepeta teških guma u brzoj vožnji jedna od odlomljenih glava-gljiva završila u zidanom donjem dijelu ograde desetak centimetara od dječaka, koji je onuda prolazio u pratnji oca. Odlomljeni dio vidi se na fotografiji. Kada sam cinički sinovom tati u šali ponovio ono što sam prije odgovorio gospođi Ivanki na njeno pitanje zašto je nogostup tako uzak - da je to tak' napravljeno da destimulira ljude za pješačenje Mesničkom, morao sam se užurbano udaljiti, jer se ispostavilo da tata i sin stanuju nekoliko kuća uzbrdo. Nisam čuo što je na moj račun promrsio, a gospođa Ivanka to mi to nije htjela ponoviti.

Brojni komentari

Brojni komentari koji su popratili otvaranje Muzičke akademije, osobito iz redova medijski anketiranih građanki i građana, pokazali su opet jednom naš (po naški – ćakulonski) pristup, uglavnom sve ono što su prigodom otvaranja nove, onda „Željpohove" zgrade prije četrdesetak godina govorili roditelji današnjih srednjegodišnjaka i naravno mladih. Mene sve to nije smetalo, štoviše taj modernizam na koji nas „pod moraš" navikavaju i moramo se na njega navikavati i konačno naviknuti, jer ništa drugo ne možemo ni učiniti i ništa nam drugo ni ne preostaje. Štoviše opet sam se morao brzim hodom i udaljavanjem spašavati kada sam u jednom meni bliskom društvu izjavio da je zgrada u pravom domaćem stilu, jer je dok sam bio mali i mlađi svaka novoizgrađena stambena kuća imala u dvorištu kao građevinski standard „klofer" - željeznu ili izgrađenu konstrukciju za prebacivanje tepiha, kako bi ih se mogli „isklofati", alatom ispletenim od vrbinih šiba, a neki su koristili i stare teniske rekete, kojima su snažne naše domaćice isklofavale iz sagove do posljednje čestice prašine.

Takva rešetkasta konstrukcija je, valjda isto u skladu s građevinskim standardima izgrađena ispred Muzičke akademije, predviđena za isklofavanje velikih glazbenih sagova, za što će se morati koristiti građevinska mehanizacija - od dizalice nadalje, a za klofanje nekakav novokonstruiran za tu svrhu vibracijski stroj. To bude vjerojatno isto spektakularno kao i otvorenje, uz moguć nastup nekog vatrogasnog zbora i baleta, ako takvi postoje. Ako ne, treba ih osnovati.

Praznička šetnja Gornjim gradom skrenula je pozornost na nove ploče s kućnim brojevima i nazivima ulica. Ne ćemo biti cinični nego ćemo ih samo poredati, ako budu vidljivi na fotkama, a nagradno pitanje je: koji je najbolje vidljiv, jer bi to trebala biti najvažnija oznaka njihove uporabljivosti. I još, ne bi li svaki turist koji posjeti Metropolu trebao biti u mogućnosti kupiti i nekakav priručni "Hubble Zagrebečki" za čitanje natpisa ulica na novim brojčanim oznakama ulaza u kuće ili zgrade. To bi mogao biti ne samo novi zagrebački suvenir, nego i poticaj za njegovu,očekivano vrlo unosnu proizvodnju.

DRAN