Only zunzarije&vuvuzele

Vinogradske breskve kao poklon iz brežičkog zelenila

Prigodom nedavnog «eurošopinga» u deželskim Brežicama dogodio nam se gotovo nevjerojatan, ali inače sasvim normalan i uljuđen događaj i doživljaj, koji, držimo, treba biti zabilježen. Poslije obavljenog posla i kavice u simpatičnom slovenskom i europski uređenom, čistom gradiću, vraćajući se Bizeljskom cestom prema mjestu gdje smo parkirali, prelazeći nadvožnjak vidjeli smo prizor, koji se nikako nije uklapao u tmuran, siv, kišovit i vlažan dan krajem kolovoza.

Pogled i pozornost privukla nam je između zelenila jedva vidljiva kuća s velikom natkrivenom terasom okružena gustim zelenilom drvećem i – voćem. Isticala se rodna breskva oko koje smo se glasno jer oko nas nije bilo nikoga sporili. Krucijalno pitanje je bilo radi li se o breskvi ili marelici, jer se voće svojom crvenkasto rumenom bojom isticalo među dobro od kiše opranim zelenim lišćem. I dok je «prijepor» s gospođom Ivankom, kojem je šutnjom nazočila gospođica Nives trajao, iz zelenila se kroz ulična vrata kao «dobri duh» pojavio nasmiješen vlasnik, koji je vjerojatno čuo i slušao žustar razgovor, s vrećicom punom slasnih vinogradskih breskva, i ponudio je damama, čime je prijepor bio riješen.

Vidjevši da se radi o dvije dame zamolio je da pričekamo, nestao i nakon nekoliko sekundi izronio s još jednom vrećicom.Slasni plodoviVidjevši da se radi o dvije dame zamolio je da pričekamo, nestao i nakon nekoliko sekundi izronio s još jednom vrećicom. Svakoj dami – jedna vrećica slasnih tek ubrani plodova. Kao poklonom Svakoj dami – jedna vrećica slasnih tek ubrani plodova. Kao poklonom.

Ljudskost

I dok su se dame orkestrirano zahvaljivale moja inače uvijek spremna misao i rečenica u takvim rijetkim prigodama bila je – „nemrem verovat". Nenaviknutima na takav tretman prema nepoznatima poklonodavatelj nam se predstavio kao gospodin Tomo Markušič koji se u Brežice doselio iz Žumberka, kupio kuću, nasuprot spomeniku borcima NOR, mojima - kako je rekao, sin mu radi u Mariboru i sve smo saznali u tih nekoliko minutica. Štoviše, pozvao nas je nekoliko puta u svoju kuću, ponudivši da bude nekaj narezal na daski, kuhinjskoj, što smo ljubazno ali uporno otklonili. Nije bilo ugodno i nije bilo očekivano vidjeti razočaranost našim odbijanjem, ali smo obećali da ćemo se javiti prigodom našeg sljedećeg «eurošopinga» iduće godine. Na rastanku nam je mahao kao da se godinama poznamo.

Ljubaznost, pristojnost, nesebičnost i uljuđenost nisu povezani s ničim, ni s Europom, ni Slovenijom, ni s Hrvatskom, ni s bilo kakvom ideologijom, da dalje ne nabrajamo, osim jednostavno s Ljudskošću, što namjerno pišemo s velikim slovom. Kako tu normalnu zvjezdanu Ljudskost koju doživjesmo u Brežicama imputirati što više u svakodnevicu nije «šekspirsko» pitanje, nego pitanje opće uljudbe na koju se uvjereni smo, ipak privremeno, potpuno zaboravlja i zamjenjuje s «modernom» sebičnošću.

DRAN