Only zunzarije& vuvuzele

Three times hoorey for the government,Večernjak kod Jozića

S velikim oduševljenjem pročitah članak u Večernjem listu od petka (20.lipnja) pod naslovom » STRANE RIJEČI». Radilo se o, u ovoju nesretnoj zemlji, uvijek aktualnom jezičnom pitanju. Pučanke i pučani vjerojatno nemaju nekog aktualnijeg i važnijeg ili drugog posla. Jezičnom pitanju, ali ne, ni u smislu pravopisa, ni Jo/Jo pravopisa, nego o javnom govoru, u kojem prema Večernjaku, citiramo: «Umjesto jasnih izraza vladajući rabe strane izraze».

Naravno da se radi o još jednoj, ovaj puta ne vodenoj, opakoj, ali ipak, poplavi engleskih izraza kao što su: celebrity, outsourcing, spin off, brainstorming, humanresources, mobbing, master plan, event, clean start, head hunter, win-win situacija, a valjda ima toga još.

Bez dubljeg ulaženja u novinarsku raščlambu, ali nakon toga i jezičnu, strukovnu, kličemo hurrey za Vladu i njezine članove koji takvim načinom izražavanja u javnom govoru pokazuju i dokazuju da su na TI, iliti YOU, s praktičnim engleskim, ali i izrazima koji, kao što je u svakom jeziku uobičajeno, a engleski nije iznimka, mogu imati i drugačija, različita značenja. Time «s treskom» u vodu padaju sva ona domišljanja ili premišljanja i prenemaganja, moguće i zluradosti, iz vremena kada se Europskim parlamentom odrješito prolamalo i skandiralo da pipl-mast-trast-as. I da je učinjen, na razini Vlade izniman iskorak glede primjene engleskog jezika u svakodnevici.

PoplavaNaravno da se radi o još jednoj, ovaj puta ne vodenoj, opakoj, ali ipak, poplavi engleskih izraza kao što su: celebrity, outsourcing, spin off, brainstorming, humanresources, mobbing, master plan, event, clean start, head hunter, win-win situacija, a valjda ima toga još.Hurrey kličemo i Večernjaku koji je otvorio tu vrstu kritike javnog govora, ali ne možemo ne reći da jako konzervativno zvuče kritike i kritičke riječi upućenje Vladi i njenom članstvu da bi smisao vlasti trebao biti i taj da one koji kroje političku sudbinu zemlje svi građani i – razumiju. Novinarsko uvjerenje nije dovoljno da bi se shvatilo kako narod uvijek mora razumjeti vlast, bez obzira kojom se kulturom govora ona služila, pa i kada im se s jedne među najvišim razinama vlasti poručuje da će biti «autsorsani» odnosno «spinofani». Glede ovog drugog izraza, svaki bi lektor odmah reagirao i ispravio «spinofani» u spinovani, ali treba reći da je izraz od strane člana Vlade ispravno primijenjen, jer se radi o englesko/hrvatskoj govornoj novokovanici od spin-off – dakle spinofani.

Lektorat bi kao preosjetljiv bio – out. Oni koji ne znaju, neka uče i nauče. I oni koji se bave jezikom! Jer, radi se o pojavi iliti priči u razvoju. Kao na CNN-u – development story. Na stranu to što u Večernjaku pišu da čistačici, kada čuje da će biti «autsorsana» ili «spin ofana», a nije joj još jasno o čemu se zapravo radi, moguće metla ispadne iz ruke, a dalje se nikada ne zna što se može s metlom učiniti. Igrati golf? Sigurno ne!

Najezda stranih riječi

Zaboravilo se, izgleda, da oldkolonijalisti ili newkolonijalisti nisu previše marili za to razumije li ih narod u njihovim kolonijama, kojem su se demokratski obraćali na engleskom, francuskom, španjolskom, portugalskom, talijanskom, francuskom, njemačkom i sl. Ni koloniziranima glede kolonije i kolonijaliziranosti razumijevanje kolonijalističkog jezika, ako ga je bilo, nije donijelo puno koristi. Nekomu, s obzirom na razumijevanje, moguće, da.
Treće horrey odnosi se na našeg poznatog Jo-Jo ortographymakera i ravnatelja Instituta za hrvatski jezik Željka Jozića, koji je za Večernjak konstatirao da je najezda stranih riječi, osobito engleskih, u javnom govoru postala tolika da je hrvatski jezik potrebno zaštititi od prečeste upotrebe stranih riječi, koje sve više istiskuju one hrvatske.

Lijepo je s te razine to čuti, premda i tu stavljamo primjedbu da se radi o teškom konzervativizmu jer, da: ...očito političari upotrebom stranih riječi koje su neprozirne i nerazumljive žele zamagliti ono što se nekim potezom zapravo žele postići. Usto, upotrebljavajući strane izraze oni žele ostaviti dojam modernih, pametnih i sposobnih političara koji su iznad puka. I ovo je dokaz da naše političke elite nemaju sluha za običan puk...», reče Jozić.

PitanjaIz riječi ravnatelja Instituta iščitali smo da mu se ne sviđa prečesta upotreba stranih riječi. Znači li to da mu česta upotreba ne smeta? I koja je razina čestoće? Nemamo prigodu postaviti mu to pitanje na koje samo on ili njegov Institut zna odgovor. Moguće i kao arbitri o tomu: što je često, a što prečesto? Osim toga nije nam jasno što je mislio o neprozirnosti riječi. Nerazumljivost riječi da, ali prozirnost teško, kada je logično da se prozirnost odnosi na neku materiju, materijalnu stvar, kao suprotnost od mutnog. Naravno, ako se nije radilo o prenesenom značenju. No, dobro.A mi dodajemo. Iz riječi ravnatelja Instituta iščitali smo da mu se ne sviđa prečesta upotreba stranih riječi. Znači li to da mu česta upotreba ne smeta? I koja je razina čestoće? Nemamo prigodu postaviti mu to pitanje na koje samo on ili njegov Institut zna odgovor. Moguće i kao arbitri o tomu: što je često, a što prečesto? Osim toga nije nam jasno što je mislio o neprozirnosti riječi. Nerazumljivost riječi da, ali prozirnost teško, kada je logično da se prozirnost odnosi na neku materiju, materijalnu stvar, kao suprotnost od mutnog. Naravno, ako se nije radilo o prenesenom značenju. No, dobro.

Četvrti horrey je, neskromno i vrlo konzervativno, naš, jer nas je članak, i Večernjakov i autoričin, podsjetio i stilom, kombinacijom kao i navođenjem ne/suvislih engleskih, uglavnom nerazumljivih izraza, uvezao u logičnu humorističku Nušićevsku priču, poput one o pokondirenim tikvama. I na nešto davno. Radilo se o jednom tekstu, napisanom na istrgnutom listu iz bilježnice na već onda eco sivom papiru s crtama, koji je prije šezdesetak i više godina »kružio» među studentima, a ja bijah klinac i pasivni slušač, gdje se kombinacijom naslova onda poznatih filmova iz predratne ere, rata i poraća ispričala zanimljiva efektna priča.

Sjećam se da se spominjao sovjetski film «Sin puka», što se s dva kažiprsta rastegnutim dječjim ustima čitalo kao sin fuka, češki «Jan Rohač iz Dube», na što se nastavljalo dječje...ti se.e u zube, istočnonjemačkog «Podvig obavještajca», naravno bez dodatka, a očito pamtljiv završetak je bila kombinacija onda kolektivistički gledanih hit filmova. Jedan je bio «Živjet će ovaj narod», a drugi «U planinama Jugoslavije», dakle zaokruženo – «Živjet će ovaj narod u planinama Jugoslavije». To se «zapeklo» u vlastitu memoriju kao neizbrisivo.

A sada nam smeta engleski, kojim govori i Vlada, s kojim smo živjeli i onda i sada i - živjet će i dalje ovaj narod - s engleskim...!? Imamo li izbora u engleskom okružju televizije, knjiga, novina, interneta, imena i natpisa tvrtki i, naravno, politike? Trebamo li biti baš toliko preosjetljivi i izbirljivi...?

Je li onda čudno da je i pitanje iz nadnaslova Večernjakova članka: «Zašto se u javnom govoru često izbjegavaju hrvatske riječi?», ostalo bez odgovora!?

DRAN