Only zunzarije&vuvuzele

Računajte na nas – ruska verzija

Prije otprilike dvije godine pojavila se jedna osebujna karta Europe objavljena u jednom ruskom tabloidu. Na moderan grafički način koji graniči sa zemljopisnim prikazima na razini ilustracija u dječjim vrtićima, prikazana su sva «otvorena» geopolitička pitanja europskih «ovih prostora», a tada se podrijetlo i karte i njezinog objavljivanja u tom timingu pripisivalo zajednici Rusa i Amerikanaca. Ništa začuđujućeg. Sada se ista karta, prema Večernjem listu (7. lipnja), pojavljuje na ozbiljniji način u američkom magazinu Foreign Pollicy, gdje se sugerira da takvu kartu treba gledati kao ilustraciju ruskih želja, ali i strahova.

Podsjetimo na ono što smo pisali na ovom Portalu u siječnju 2012., kojom prigodom smo spomenuli da se da se ta karta odnosi na 2035. godinu, dakle, dugoročna je. Prikazuje vjerojatno ali i očekivano stanje - od Velike Britanije na zapadu, do Rusije na istoku. U Velikoj Britaniji jasno se prikazuje Škotska, ali i Irska je cijela bez britanske Sjeverne Irske. U Španjolskoj su jasno označene Katalonija i Baskija, Belgije kao države više nema a njezino ozemlje podijeljeno je na Francusku i Nizozemsku. U Francuskoj se na njezinom mediteranskom dijelu pojavljuje jasno označeno područje islamske države, Italija je podijeljena uglavnom na sjeverni i južni dio, s jasno označenom Sardinijom kao samostalnom i Sicilijom kao nešto manje samostalnom.

PrekrajanjeU Španjolskoj su jasno označene Katalonija i Baskija, Belgije kao države više nema a njezino ozemlje podijeljeno je na Francusku i Nizozemsku. U Francuskoj se na njezinom mediteranskom dijelu pojavljuje jasno označeno područje islamske države, Italija je podijeljena uglavnom na sjeverni i južni dio, s jasno označenom Sardinijom kao samostalnom i Sicilijom kao nešto manje samostalnom.Posebna su priča naši «ovi prostori» gdje je Slovenija stisnuta kao sadržaj u nekom boljem sendviču, Hrvatska je izgledom «aršin duga dva široka», ali umjesto izgleda ptice ili kifle sada je traspezoidna s time da joj se istočna granica može odčitati kao današnja sredina BiH, a graniči sa Srbijom, što znači da kreatori ne vide budućnost BiH, kao države. Sjeverni dio Hrvatske je u crtežu nejasan pa se na temelju slobodnog umjetničkog izražavanja ne može zaključiti dokle seže i je li granica Drava, ili nešto niže.

Kod Srbije je to jasnije jer je današnja Vojvodina, zajedno s našom Baranjom, ako dobro možemo «odšacati», u sastavu proširene i dobro zadebljane Mađarske. Na jugu je uobičajeno velika Crna Gora, a Albanija je dobro uveličana zajedno s Kosovom i dijelom Makedonije. Prikazanu hrvatsko-srpsku granicu onda smo označili kao – jaltsku.

Od ostalih prikaza zanimljivo je da nema Poljske u sadašnjem obliku, koja se dijeli na tri dijela, tako da, uz dijelove za Rusiju i Njemačku, treći dio pripada Ukrajini. Tada ništa nismo napisali o Ukrajini, držeći to i ne tako važnim iz našeg kuta gledanja, ali i nevjerojatnim, jer je država danas u granicama koje izlaze na Crno more, a na karti ukrajinske obale nema na Crnom moru nema, kao ni ukrajinskog Krima. Sve je to prikazano kao Rusija, ili službeno danas Ruska federacija.

Uloga Rusije

Upravo te činjenice iz nedavnih i aktualnih događanja na granici i s granicama između Ukrajine i Rusije vjerojatno su poslužile kao novinarska, ali i geopolitička «kopča», za ponovno aktualiziranje te karte objavljivanjem u spomenutom američkom časopisu.

To potvrđuje i navod autora teksta Franka Jacobsa koji, prema Večernjem listu, o karti kaže: «Ova karta je ono što sanjari Rusija, frustrirana jer joj je značenje u svijetu smanjeno, uvjerena da je zapad dekadentan i blizu propasti».

Teško je ne složiti s autorom glede te ocjene ako se zna njegovo stajalište koje proizlazi i iz analiza i djelovanja poznatih geopolitičara i geostratega Zapada među kojima su Samuel Huntington, Zbigniew Berzezinski, Alvin Toffler, ali i nezaobilazni Henry Kissinger. Isto tako nije baš lako prihvatiti da je Rusija frustrirana i da joj je značenje u svijetu smanjeno, kada činjenice, naravno medijske i medijska stvarnost, koja nam je jedino dostupna pokazuje malo drugačiji status i ulogu Rusije u današnjim svjetskom političkim kretanjima prema kojima je već dosta dobro naznačeno formuliranje multipolarnosti i sudjelovanje, gledano dugoročnije, više činitelja u svjetskoj moći, što se količinski glede utjecaja prikazuje medijski, ovisno o stajalištima i podrijetlu medija.

Rusijadržimo da, primjerice, Rusija ne će intervenirati sa svojim oružanim snagama glede skorog referenduma u Škotskoj o osamostaljenju od Velike Britanije, nego samo poručuje i Britancima, i Englezima, i Škotima, ali i svima ostalima, da računaju s time da Rusija kao međunarodni činitelj sa svojim članstvom u svim međunarodnim organizacijama, i naravno odgovarajućim utjecajem, ima svoje interese s kojima svi trebaju – računati.Isto tako nije se teško složiti da Večernjak kartu o kojoj je riječ prikazuje kao «Putinovu kartu», s obzirom na status i moć Predsjdnika Rusije, kojemu se «tepa i kao ruskom caru». Međutim s obzirom na ne baš podrobno praćenje geopolitike, isključivo u medijima, jer nam drugi izvori nisu dostupni, poštujući činjenicu akcije kojom je Krim pripojen Rusiji kao i ostala aktualna kretanja na istoku Ukrajine, koja pokazuju politiku Rusije u poznatom stilu «korak naprijed - dva natrag», imenovanje karte Putinovom može se glede moguće politike «posezanja» odnositi na zemlje nastale raspadom SSSR-a, koje su ostale u sferi ruskog interesa, koji sigurno u svojim temeljima ima i Jaltsku podjelu.

Ali, dopustit ćemo si slobodu, uz poštovanje svih navedenih činitelja i okarakterizirati kartu kao cjelokupnu sferu ruskog interesa, ali ne u smislu «kretanja i rezultata» prije u Gruziji i Čečeniji, uključujući i aktualne strahove država iz bivšeg sastava Varšavskog pakta, nego kao rusku verziju pjesme «Računajte na nas».

Dakle, držimo da, primjerice, Rusija ne će intervenirati sa svojim oružanim snagama glede skorog referenduma u Škotskoj o osamostaljenju od Velike Britanije, nego samo poručuje i Britancima, i Englezima, i Škotima, ali i svima ostalima, da računaju s time da Rusija kao međunarodni činitelj sa svojim članstvom u svim međunarodnim organizacijama, i naravno odgovarajućim utjecajem, ima svoje interese s kojima svi trebaju – računati.

Ništa se nije promijenilo

Slično je i sa začuđujućim predviđanjem muslimanske države u Francuskoj o čemu glede ruskog utjecaja trebaju voditi računa svi, i današnja EU, i Francuska i sjeverno afričke države iz frankofonskog dijela Afrike, sve islamske zemlje i svi ostali činitelji međunarodne politike i danas i ubuduće. Naravno da je moguće i da se taj puzzle od karte sruši i nestane, u smislu - šalili smo se, premda je to teško povjerovati glede međunarodne igre snage i moći u svijetu.

Sve države, uporabimo marketinšku i promidžbenu doskočicu, koje drže do sebe, imaju svoje aktualne, srednjoročne i dugoročne geopolitičke i strategijske planove djelovanja, vidljive ali i ne vidljive, izražene kao javne ili tajne nacionalne interese. Nabrojimo nasumce: uz Rusiju, su to SAD, Kina, EU, ali i gotovo sve njezine članice, arapski i islamski svijet, nove snage koje se ne samo naziru, a to su Indija, Brazil i dalekoistočni tigrovi od Japana i, novih Malezije, Indonezije, Pakistana i dr., u kojima je, svima njima, zajednički nazivnik gospodarska snaga i veličina.

Rudolfijepo je naš vrhunski autoritet za ta pitanja akademik Davorin Rudolf svoj prikaz u nedavnom feljtonu Večernjeg lista ( 31.5.) u povodu stogodišnjice o lekcijama Prvog svjetskog rata naslovio: «U zadnjih stotinu godina u međunarodnim odnosima sve se promijenilo i sve je ostalo isto».Od tog sindroma nisu cijepljeni ni mali, pa tako stalno imamo posla s velikosrpskim posezanjima - teritorijalnim, kulturnim, jezičnim, i sl. isto tako na temelju njihovih memoranduma, postojećih, a još više nevidljivih, pričama o veliko Albaniji, koja je prikazana i na karti, sporu oko imena Makedonije s Grčkom itd.

Glede svega toga, što bi se moglo uvrstiti i u najavu sezone «kiselih krastavaca», kada ne bi trnuli zubi i Rusima i Ukrajincima, ali i ostalima polariziranima, koji nešto znače u međunarodnim političkim relacijama, a radi se o normalnom pitanju nečijeg teritorijalnog suvereniteta «zajamčenog» međunarodnim pravom, s jedne strane, i želje za zaštitom, koja je sada verbalizirana s naoko mlakim sankcijama, postojeći je rezultat za sada da se radi o sukobu u kojem je netko primjenom svih sredstava snage i moći nešto o-ho-ho jamio, a netko nešto o-ho-ho izgubio.

Lijepo je naš vrhunski autoritet za ta pitanja akademik Davorin Rudolf svoj prikaz u nedavnom feljtonu Večernjeg lista ( 31.5.) u povodu stogodišnjice o lekcijama Prvog svjetskog rata naslovio: «U zadnjih stotinu godina u međunarodnim odnosima sve se promijenilo i sve je ostalo isto».

Ne možemo ne biti ciničnima i ne reći na kraju da se, glede jamljenja općenito, ali i, pogotovo, međunarodnih, uključujući i cijeli izbor ratova koji stoji na raspolaganju ratobornima (čitaj – otimačima), usprkos postojanju međunarodnog prava i njegova nesumnjivog razvoja, ništa nije promijenilo u cijeloj povijesti, uključujući i budućnost, kojoj svjedočimo.

DRAN