Only zunzarije&vuvuzele

Kinsey, pedofilija i mediji

U idilično smirenoj i kronično nesretnoj 28. članici EU nedavno smo u novinama na koje smo pretplaćeni imali prigodu, u najavi dolaska poznate gospođe Judith Reisman pročitati da se radi o kontroverznoj osobi. Ta napredna i liberalno ljubljena etiketa koristi se kao negativna konotacija koju isto takvi mediji i novinari primjenjuju za njima nepodobne, nepoćudne, tako da čitatelj odmah unaprijed zna o komu se zapravo radi pa, po velikom sovjetskom znanstveniku Pavlovu, odmah kao uvjetovani refleks osjeti u želudcu karakterističan ćiraški osjećaj žiganja i mučnine prema nevoljenima, snažnije izraženo, omraženima.

A gospođa Reisman je samo javno zainteresirana za sprječavanje seksualnog zlostavljanja djece od najmlađe dobi nadalje i to javno govori i javno se za to zalaže da to i drugi prihvate. Da je za to potrebna agitacija nije normalno, ali...

Sada pred godišnjicu članstva i očekivanu ljubljenu Odu radosti, vidimo da su takvi i po našim europskim medijima i europski ne voljeni. Zašto su takvi, kontroverzni, ne voljeni? Zato, jer Bratoljub Klaić u svojem nezaobilaznom Rječniku stranih riječi ReismanGospođa Reisman je samo javno zainteresirana za sprječavanje seksualnog zlostavljanja djece od najmlađe dobi nadalje i to javno govori i javno se za to zalaže da to i drugi prihvate. Da je za to potrebna agitacija nije normalno, ali...iz 1962. opisuje kontroverziju kao raspru i prepirku, ali i kao nesuglasicu, spor, prijepor, pitanje, suprotnost, raspru, prepirku, parbu, parnicu, svađu, inat. S obzirom na protok vremena sigurno je u etiketoteci i novih izraza na zadanu temu, koje bi zaslužile ulazak u našu svetu knjigu objašnjavanja stranih izraza na naški.

Prema opisanom gospođa Raisman je po drugi puta došla među Hrvate s već, od prvog posjeta, poznatom temom razotkrivanja svjetski poznatog američkog seksologa dr. Alfreda Kinseya i njegovih svjetski slavnih knjiga «Seksualno ponašanje muškaraca» i «Seksualno ponašanje žena». Kinseyeve knjige, tiskane u nas u vrijeme šapirografiranih Snjeguljica i sedam patuljaka s dobro izraženim pimpilimpićima, europskih fotki erotskih poza koje nisu zaostajale za onima iz kasnije dostupnih iz Kama sutre, iz K.u.K i drugih europskih fotografski i publicistički razvijenih zemalja, a i domaći su fotografi držali korak sa zakonski kažnjivim trendom, čitale su se poskrivečki kao zabranjeno slikovno štivo o zabranjenom voću, više i šire neko kasnije tiskane publikacije slikovnice i elektronske forme i platforme tomu slijedeće seksualne revolucije koja traje.

Čini se da bi se prijepor, ako postoji, a radi se u stvari o normalnoj demokratskoj razmjeni stavova i mišljenja, ali i novcu i utjecaju na odgoj i društvo, sukobu ideologija, mogao iščitati kao još jedna inačica igre knjigom na knjigu. Knjiga kontra Kinseyu i njegovim knjigama je «Arhitekti kulture smrti». Za dubinu prijepora dovoljno je usporediti naslove imajući na umu da se razmatraju pitanja ljudske «alatnice» za reprodukciju, braka, dengerizma i sl.. I hardvera i softvera.

Epiteti

Nemamo namjeru upuštati se u ta uzbudljiva razmatranja sadržaja, nalaza, stavova, dokaza, ni jedne knjige, i vjerojatno postojeće biblioteke, nego se u skladu s našim motom članaka, bavimo «ambalažom», medijskom obradom, staniolom, kreppapirom, plastikom, bez obzira na boju, kreativnim ukrašavanjem, mogućim kičom i neukusom, pretjerivanjima, i naljepnicama, kao što smo i započeli.

U komentaru novina koje čitamo, gdje autor, po našoj skromnoj ocjeni dribla u sadašnjem domaćem europskom vremenu i u ŠtulhoferTreća osoba koja se spominje u komentaru je dr. Aleksandar Štulhofer, opisan kao vodeći hrvatski seksolog i koautor spornog zdravstvenog odgoja, kojeg je u vrlo nezgodan položaj dovela gospođa Reisman, koji se, prema komentatoru, usavršavao na kontroverznom Kinseyevom institutu. Odlično je prošao, bez etikete, epiteta, a moguće je da se to skriva u opisu. Ali pustimo to. Ako smo bili nedovoljno selektivni ili neprecizni, ispričavamo se jer nije bilo nikakve nedolične namjere.prostoru bolje od svjetski poznatog Barcinog Lionela, gospođa Reisman je «počašćena» epitetima: konzervativna aktivistica, propovjednica, prodorna konzervativka, a Kinsey je: blago rečeno kontroverzni američki seksolog, pripisuje mu se (ipak op.p.) krimen prikupljanja podataka o orgazmima kod djece, na temelju iskustava pedofila, iznosi se njegova seksualna orijentacija, ali se eksplicitno ne kaže koja, no ipak se kaže da je otvoreno zastupao pedofilska stajališta.

Treća osoba koja se spominje u komentaru je dr. Aleksandar Štulhofer, opisan kao vodeći hrvatski seksolog i koautor spornog zdravstvenog odgoja, kojeg je u vrlo nezgodan položaj dovela gospođa Reisman, koji se, prema komentatoru, usavršavao na kontroverznom Kinseyevom institutu. Odlično je prošao, bez etikete, epiteta, a moguće je da se to skriva u opisu. Ali pustimo to. Ako smo bili nedovoljno selektivni ili neprecizni, ispričavamo se jer nije bilo nikakve nedolične namjere.

Namjera je bila označiti poziciju konzumenta europskog medija još uvijek domaće provenijencije, kada mu se «serviraju» unaprijed sadržana mišljenja kroz etikete. Naravno da nismo protiv stava da svaki komentator, što i jest karakteristika komentara, iznosi svoja mišljenja na temelju podataka i svojih spoznaja. U zabludu i nesiguran položaj nas dovodi etiketiranje, pogotovu ako se radi o znalcima za koje se ne bi trebalo reći sam sebi da su pristrani i ideološki opredijeljeni, što također i nije neočekivano. Ni loše. Ali ima ukus aktivizma, što se nekad zvalo i agitpropom.

Očekuje se komentar, ali bez etiketa i nametanja svojih stavova čitateljima, a ako se radi o stavu, onda je dobrodošao njegov opis, podatci i argumentacija, ono što omogućuje čitateljima formiranje i formuliranje vlastitih sudova o tomu je li netko, kontradiktoran, kontroverzan, konzervativan, prodoran, propovjednik, i sl., a moguće je da smo nešto i izostavili.

Zločin

Primjerice, ako je sinonim za niz pokusa koji su u koncentracijskim logorima Trećeg Reicha vršeni na zatvorenicima Mengele označen kao oberzločinac zato što je te «znanstvene» pokuse s najčešće smrtnim ishodima provodio nad ljudima koji se nisu mogli braniti, a najmanje obraniti, dakle vršio je zločine, nije li drking sa spolovilima djece, SkupPrethodni skup na jednom od fakulteta bio je pun naprednih ljevičarskih, liberalnih organiziranih studenata, na čelu s njihovim rektorom, a prema reagiranjima i raspravama, upadicama, bučenjem i žamorom, kako se čulo na TV, bio je dobro politički organiziran i posjećen, kontra «propovjednici». Ovaj puta čini se nije bilo kontre, kojoj je valjda pripadala i bila namijenjena polovica praznih stolica.bilo ljevankom ili desankom, ili električnim podražajima isto tako zločin jer su djeca u «starosti» od dva mjeseca isto tako zatvorenici svoje nemoći i stupnja rasta i razvoja, koja se ne mogu ni braniti ni obraniti, a genetski ni fizički nisu u stanju reagirati na manipulacije, točnije zlostavljanje.

Novinski komentator trebao je prikupiti i mišljenja od stručnjaka što znači seksualno podražavanje djece u kojih je reproduktivni sustav nerazvijen i kakvi su to orgazmi dojenčeta, ili moderno beba, mislimo na ljudsku djecu a ne lutke, bez odgovarajućih ejakulativnih manifestacija, dakle na zaslonima, te kakav seksualni i ostali život očekuje sudionike takvih znanstvenih pokusa kada seksualno sazru. I kako se takvi pokusi kasnije manifestiraju u razvoju njihovih genoma. I kvaliteta života, naravno. Zakona i svjetske državne prisile nema.

Komentator iznosi i svoje viđenje polupraznosti dvorane gdje je gospođa Reisman, po njemu, propovijedala. Optimisti bi, našalimo se, rekli da je dvorana bila polupuna. Pitanje popunjenosti dvorana nije uvijek rješavano aktivizmom očitim za stranačko/partijske sastanke i kongrese. Na takva predavanja se, kada je općinstvu poznata adresa, dolazi ili ciljano sa željom ili aktivizmom pozivanja. Prethodni skup na jednom od fakulteta bio je pun naprednih ljevičarskih, liberalnih organiziranih studenata, na čelu s njihovim rektorom, a prema reagiranjima i raspravama, upadicama, bučenjem i žamorom, kako se čulo na TV, bio je dobro politički organiziran i posjećen, kontra «propovjednici». Ovaj puta čini se nije bilo kontre, kojoj je valjda pripadala i bila namijenjena polovica praznih stolica.

Svaki roditelj s predavanjem ili bez njega, ili «propovjedi» bilo koga zna što je drking, pa bio on zamotan u staniol svjetskih pedofilskih drkadžija. Za to mu nije potrebna propovijed. Osim toga nije nevažno da svjetske obavještajne zajednice točno znaju po mobitelima, ali i na druge načine, tko je gdje nazočan, pogotovu kada se radi s «svjetski» važnim pitanjima, koja se u nas europski etiketiraju onako kako se etiketiraju.

Podatci

A kada smo već kod pedofilije, najveći svjetski permanentni napad naprednih liberala i ateista je na Katoličku crkvu i njezine pedofile koji se promatraju pod teleskopom jačim od astronomski najjačeg Hubblea, od strane isto takvih medija, a Papa se, čitamo u novinama, protiv toga aktivno bori i zalaže. S obzirom na brojnost, snagu i koncentraciju tih svjetskih anticrkvenih kampanja, pitanje je je li baš samo crkva medij za pedofiliju, jer nigdje nije moguće saznati koliko ima primjerice pedofila među američkim Magarcima i Slonovima i kako te političke organizacije tretiraju svoje članstvo takve seksualne orijentacije. Ili njemačke komorske organizacije. Ili svjetskih kulturnjaka bilo koje provenijencije, od glazbe, slikarstva nadalje.

Ako takve podatke znaju njihove obavještajne zajednice, skrivaju ih k'o zmija noge. A po onoj staroj, čega nema u medijima, nije se ni dogodilo, ili ne postoji. Uz nezanemarivu činjenicu da upravo mediji odlučuju o čemu će i kako pisati. Pametnom dovoljno, jer se točno zna da nezavisnih medija nema, kao ni Škegrinog besplatnog ručka...

Naši euro novinari još su mladi i naučit će, ako im poduka nije toliko ušla u hepar da više ne mogu pročistiti stajališta prema objektivnoj normali. A normala je da, bez ideološkopolitičkih začina i etiketa na staklenkama ili konzervama iz prašne špajze, pišu o činjenicama, čime će nama čitateljima prepustiti zaključak o kontroverzijama, perverzijama, polucijama i liječenju sindroma popizdhitis chronika na vlastiti način i vlastitu odgovornost, i «ljubavi» i «omrazi» unatoč.

Evo za kraj i kola - igrale se kontroverzije i perverzije usred zemlje Hrvatske, ispred ogledala i u njemu odraza vlastita, a što im je za činiti podučit će ih aktualni prvi čovjek seksualnog odgoja. Ne/daj/bože i eventualne moguće polucije, premda potomstvo, i kontroverzije i perverzije, nije europski isključeno.

DRAN